Selo Slavsko polje u općini Gvozd (danas Vrginmost) broji 300 stanovnika srpske nacionalnosti. Njih 300 je ugroženo od samo jednog čovjeka u toj mjeri da su čak i pokrenuli peticiju protiv njega. O čemu se radi? Taj jedan – Rade Dragić, također Srbin po nacionalnosti, oženio je Hrvaticu iz okolice Velike Gorice koja je u brak donijela svog maloljetnog sina te je s njom dobio i kćer. Ubrzo se život Rade Dragića i njegove obitelji pretvorio u pakao. Provokacije, prijetnje smrću, zastrašivanja i otvoreni napadi na sve članove obitelji, uključujući i njihovu maloljetnu djecu, postali su svakodnevica nesretne obitelji nad kojom se sustavno provodi organizirano nasilje. Još 2013. godine su maloljetni posinak Rade Dragića Jasmin kao i kćer Rade Dragića Maja Lorena, zbog pretrpljenog straha i sustavnih prijetnji posebice od strane Đure Galogaže i njegove obitelji, završili na psihijatrijskom liječenju u Općoj bolnici Karlovac, te kasnije na terapijskoj obradi i praćenju u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Jednom prilikom, na školskoj priredbi, Đuro Galogaža je zaprijetio kćeri Rade Maji Loreni da će ju zadaviti, zbog čega se prestravljena djevojčica od straha pomokrila. To organizirano nasilje nad svim članovima obitelji Dragić ni lokalna policija, a niti pravosuđe već godinama ne uspijeva zaustaviti unatoč mjerama i presudama, pa se obitelj Dragić obratila našoj redakciji za pomoć, jer se opravdano boji za svoje živote i opstanak u Slavskom polju, uvidjevši da ne može dočekati nikakvu djelotvornu zaštitu od strane policije i sudova. Razgovoru s Radom Dragićem je prisustvovao Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke i Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj, koji poduzima sve moguće da se situacija oko obitelji Dragić smiri.
Kako je utvrdila pučka pravobraniteljica, obitelj Dragić/Huskanović (djevojačko prezime Vesne, supruge Rade Dragića) je već niz godina izložena sustavnom uznemiravanju i maltretiranju zbog svojeg nacionalnog podrijetla od strane svojih suseljana te su izloženi fizičkim i psihičkim zlostavljanjima koja uključuju i malodobne članove obitelji. Prije godinu dana, Đuro Galogaža je četveročlanoj obitelji Dragić zaprijetio da će ih vlastoručno ustrijeliti iz svojeg oružja, te je zastrašivanjem pokušao odvratiti i svjedoka od svjedočenja u korist Rade Dragića, a Radi preko njega poručio da je sve to samo početak. U presudi Đuri Galogaži zbog tog kaznenog djela izrečena je uvjetna zatvorska kazna od 6 mjeseci u siječnju ove godine. Uvjetna, ukoliko okrivljenik ne počini nikakvo kazneno djelu u roku od godine dana. Okrivljenik je pobjegao u Njemačku, a pritisci na obitelj Dragić se nisu smanjili, nego su postali još i gori.
Užasna situacija u kojoj živi obitelj Dragić možda se najbolje može prikazati scenom koju nam je opisao sam Rade Dragić:
“U jesen prošle godine je tri vozila blokiralo moj auto kada sam ga parkirao pored autobusne stanice na kojoj sam uvijek čekao svoju kći Maju Lorenu na povratku iz škole. Ta tri vozila su blokirali svaki izlaz na cestu i zaokružili moje vozilo. Usprkos mjeri opreza koju je sud odredio Đuri Galogaži, on mi je zapovijedio da izađem iz auta. Općinski vijećnik SDSS-a u Gvozdu Mile Malobabić zvan Beci bio je također prisutan i obratio se Đuri sa: “vojvodo, straža spremna!” Milena Galogaža je doviknula: “kolji ustašu!”. U njezinom autu srbijanskih registarskih tablica bila su još dvojica meni nepoznatih ljudi. Odmah sam nazvao policiju i na uviđaj je došao policajac Jovo Sokolović koji je ignorirao mjeru opreza suda prema Đuri Galogaži i umjesto da njega odmah privede – savjetovao je meni da ga tužim privatnom tužbom i rekao da za to postoje sudovi. Inače, tu sudsku mjeru opreza je Đuro Galogaža prekršio bar pet puta. Sudovi su rekli svoje i osudili Galogažu, ali on još gore prijeti meni i mojoj čitavoj obitelji!
Inače, Mile Galogaža je radio kao stražar u zatvoru Vojnić u RSK za vrijeme rata. To znam pouzdano jer sam kao policajac RSK (1991. – 1995.) bio zatvoren u tom zatvoru nakon pada Okučana zbog “izdaje RSK” i jedva izvukao živu glavu. Nakon zatvora sam se predao u Topuskom. 1999. godine sam se prijavio u hrvatsku vojsku, a 2000. sam se vratio kući. Završio sam za voćara i živim od svog imanja, tako prehranjujem svoju obitelj… Sada meni i mojoj obitelji prijeti isti taj nekadašnji stražar iz zatvora Vojnić Mile Galogaža. On danas živi u Srbiji, ali posjećuje svoju majku koja živi u kući pored moje u Slavskom polju, a Đuro Galoguža i otac Miladin nesmetano teroriziraju moju obitelj i prijeti nam svima smrću!
Što mislite, tko potpisuje sve izvještaje u policijskoj upravi Gvozd svaki put kada zovem policiju da bih prijavio neku prijetnju ili agresiju na mene ili moju obitelj? Upravo sin Pavla Dugošije: Ljubiša Dugošija! Kada sam bio pretučen od strane Đure Galoguže prošle godine, završio sam u bolnici zbog ozljeda. Vratim se kući i dočekuje me policija koja me ispituje zbog prijave tog istog Đure! A potpisnik svih policijskih izviješća je uvijek Ljubiša Dugošija!
Sada sam valjda još i veći izdajica zato što sam oženio Hrvaticu! Možete li zamisliti da je nakon svih prijetnji i napada koje je moja obitelj pretrpjela i koji ne prestaju usprkos sudskih presuda i očitovanja pučke pravobraniteljice, upravo Mile Malobabić, općinski vijećnik SDSS-a bio taj koji je pokrenuo u selu peticiju protiv mene, jer ja valjda samo zato što sam oženio Hrvaticu – ugrožavam 300 drugih seljana?!
Više ni sam ne znam kako da zaštitim svoju obitelj i svoju djecu koja su se razboljela zbog konstantnog maltretiranja i prijetnji. Bojim se za naše živote, ne znam kako ćemo preživjeti sutrašnji dan, gdje će me ponovo zaskočiti – mene ili moju maloljetnu djecu, moju ženu…” – završava svoju tužnu ispovijest Rade Dragić, zabrinutim i tihim glasom, zamolivši nas za pomoć.
Đuro Galogaža je zaposlen u tvrtci Josipa Klemma Klem Security kao zaštitar. Josip Klemm je u svojoj tvrtci na poslovima osiguranja zaposlio još jednog ostarjelog teroristu iz istoga kraja – Pavla Dugošiju, nekadašnjeg kapetana tenkovske jedinice srpskih terorista, bliskom Martiću s kojim se zajedno opijao devedesetih, o čemu svjedoči zajednička fotografija iz 1994. godine. O tome je HOP portal pisao u još u veljači ove godine. Sin Pavla Dugošije je Ljubiša Dugošija, policijski službenik u Vrginmostu, koji je preko Klemmove preporuke dobio zaposlenje u hrvatskoj policiji.
Rade Dragić s kojim smo dugo razgovarali i koji nam je pokazao sve dokumente, je apsolutno sve poduzeo kako bi pravnim putem i prijavama policiji zaštitio svoju obitelj od nasilja. No, on shvaća kako su u lokalnoj policiji zaposlenj ljudi kao Ljubiša Dugošija, a općinskom vijeću vijećnici kao što je Mile Malobabić, pa su tako svi upleteni u nasilje koje se provodi nad njegovom obitelji. Sud nije uspio zaštititi Radu Dragića, institucije su zakazale u zaštiti ovog građanina srpske nacionalnosti čiji je jedini “krimen” to što je oženio Hrvaticu i to što je 1995. godine bio protiv politike RSK i zbog toga ležao u zatvoru. Njegovi suseljani mu ne mogu oprostiti da je tada stao na stranu republike Hrvatske, čiji je državljanin i čije zakone poštuje.
Hrvatski državljanin srpske nacionalnosti ostavljen je na milost i nemilost četničkim ekstremistima ili njihovim simpatizerima u samoj državi Hrvatskoj koji obnašaju funkcije u općinskom Vijeću ili su policajci hrvatske države. Rade Dragić je od njih svih proglašen ustašom, jer je oženio Hrvaticu. Njemu se u današnjoj neovisnoj državi Hrvatskoj prijeti smrću, a njegovoj obitelji istrjebljenjem.
INGRID RUNTIĆ
HOP
