Dokazujemo: Banski dvori nisu raketirani, izdajom -Tuđman skoro likvidiran!

0
1627

Banski_dvoriU ovom članku još jednom ćemo pokazati što znači specijalni rat Srbije protiv Hrvatske. Meta tog rata je bio pokojni predsjednik Tuđman. Razlog je bila procjena srpske strane da je on glavna poluga stvaranja države Hrvatske. I današnji mediji često šire srpsku propagandu o dogovoru Milošević – Tuđman, ali ovaj članak će još jednom pokazati ulogu naših medija u takvoj srpskoj politici, te koliko su takve teze potpuna laž. U slučaju Stupni do, kojeg smo jedini razjasnili, jasno je dokazano podmetanje srpske strane i sudjelovanje u zločinu, da bi pokojnog predsjednika Tuđmana moglo optužiti za udruženi zločin. U ovoj ratnoj epizodi ćemo još jednom biti u prilici potvrditi isto. Time postaje jasna činjenica opasnosti tuđmanove politike za Srbiju. Druga bitna činjenica koja se proteže kroz naša istraživanja je izdaja hrvatskih interesa. U takvim uvjetima psihoze i pritiska je Tuđman morao djelovati i voditi Domovinski rat.

Probajte zamisliti njegovo vođenje rata u kojem srpska strana svakodnevno provodi zločine, imate izdaju u svojim redovima i svjetska zajednica ne želi državu Hrvatsku. a mediji podupiru takav plan. Tako je izgledao svaki radni dan Franje Tuđmana. Iz toga se daje izvuči jasan zaključak koliko je on bitan za hrvatsku povijest.

Upravo takav, makar danas osporavan – Franjo Tuđman bio je idealni državnik za tadašnju ratnu situaciju. Danas vidimo koliko su njegovi suradnici bili nesposobni i s kakvim je izdajnicima i prodanim dušama bio okružen. On je za života bio meta srpskih obavještajnih službi, a danas je meta srpskih i hrvatskih medija. Tuđman je srušio mit o velikoj Srbiji, zato ga je srpska politika progonila tada i zato to čini i danas. Svaka istina se i danas lažira, sotonizacijom Tuđmana i dalje se truje narod, jer je Velika Srbija još uvijek cilj srpskih intelektualaca.

Naši mediji  prešućuju činjenicu postojanja biroa Krajine u Beogradu, što je zapravo krajiška vlada u egzilu. Takava činjenica jasno govori da se Srbija nije pomirila sa propašću Velike Srbije. Hrvatska politika nije uspjela od Srbije dobiti niti ratnu reparaciju, niti ispriku, a kamoli osudu takve politike Velike Srbije i učinjenih zločina. Podržava se ulazak Srbije u Europsku Uniju, ali nitko nikada u hrvatskoj politici nije postavio pitanje postojanja biroa Krajine u Srbiji, a kamoli njegovo gašenje, iako je taj biro praktički podijeljen po ministarskim resorima i financiran od strane srpske države. Ukidanje biroa nije uvjet za nastavak pregovora Srbije sa EU, iako je biro tzv. vlada krajine u egzilu.

Koliko je opasna današnja situacija političkog sukoba sa Srbijom govori i činjenica da je i Opus dei gubitkom banjalučke i sarajevske biskupije hitno organizirao dvije biskupije u Hrvatskoj; sisačku i bjelovarsku, baš zbog sve veće ugroze katoličkog stanovništva. Naša vlast nije  prepoznala veliku opasnost sa istoka. Zato crkva okuplja vjernike oko sebe i tako pokušava stvoriti branu prema nadolazećem srpskom nacionalizmu. Banjalučka i sarajevska biskupija oduvijek su postojale na bosanskom terenu, a danas su izbrisane s lica zemlje. I to je alarm za brisanje Hrvata sa ovih terena. Slijedeći korak je komadanje Hrvatske. Plan Velike Srbije nikada nije ugašen. U tome zdušno pomaže hrvatska vlast ponižavanjem djela Franje Tuđmana. I naravno prešućujući sve ove detalje.

I dalje Srbija provodi pakleni plan Velike Srbije, a otac svih propagandnih prevara je Aleksandar Vasiljević. Srpski Goebbels stvorio je osnovu jedne ogromne laži o Tuđmanu i time omogućio nastavak namjere stvaranja srpskih zemalja. On je tvorac mnogih podmetnutih akcija i ubojstava, za koje je optužio hrvatsko rukovodstvo. Meta svih optužbi je uvijek bio Franjo Tuđman. Mi ćemo razjasniti najpoznatiju misteriju: atentat u Banskim dvorima. Prema informacijama iz medija i od hrvatske strane, atentat na Franju Tuđmana je napravila JNA-a, odnosno njeno zrakoplovstvo 7.10. 1991. godine.

“Dana 7. listopada sirene civilne zaštite oglasile su se u Zagrebu. Oko 15 sati eksplozija je odjeknula Banskim dvorima, u centru glavnoga grada. Hrvatska vlada izvjestila je da su jugoslavenski borbeni avioni MiG-29 napali zgradu pri čemu je jedna raketa izravno pogodila palaču dok su druge pale na susjedne zgrade. U napadima su mogli biti ubijeni Franjo Tuđman, novoizabrani hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, predsjednik predsjedništva Jugoslavije i Ante Marković, jugoslavenski premijer, jer su sva trojica u to vrijeme bila u zgradi, no svi su preživjeli. Jedan je građanin ipak ubijen, a dijelovi zgrade teško su oštećeni.

Dan prije raketiranja hrvatska je vojska primila informacije s aerodroma Željave (blizu Bihaća) o zračnoj zadaći visoke tajnosti koju je JNA pripremala za sljedeći dan, no one nisu smatrane ozbiljnima zbog nedostatka detalja.”

To je zvanično objašnjenje slučaja, ipak istina je drugačija i puno gora. Činjenica jest da su bili preleti Mig-ova taj dan. Ali oni su bili samo maska sigurnijeg plana. To govori  i priča jednog od savjetnika Franje Tuđmana, koji je izjavio, kako je navodno pronađen lokator za navođenje bombe u prostoru Banskih dvora. To u prijevodu znači da je netko ipak ušao u Banske dvore i pomogao u realizaciji paklenog plana na licu mjesta. Kako je mogao ući u tako dobro čuvan objekat? Izdajom. Znači kao u prethodnim slučajevima, imao je podršku nekadašnjih članova JNA-e i jugoslavenskih službi, a koje su tada djelovale u sklopu hrvatskih snaga. Ipak istina je potpuno drugačija. Lokator je zapravo samo dokaz da je nešto unešeno taj dan u Banske dvore.

U zgradu je ušao srpski diverzat. Mozak akcije i planer akcije je pukovnik Čedo Knežević. Akciju su sproveli diverzanti 10. diverzantskog odreda. Jedinica sastavljena od raznih nacionalnosti, poput one filmske, “12 žigosanih”. Taj omraženi odred obuku je proveo u Pančevu. Iako postoje špekulacije o njihovoj obuci u Izraelu i Rusiji, te špekulacije pokazale su se neistinitima. Ta informacija je namjerno ubačena kako bi se zameo trag sa pravog mjesta obuke. Takve jedinice  nigdje se ne obučavaju na taj način, već shodno zadacima i terenu, obuka traje u matičnoj zemlji. 10. diverzantski odred odgovoran je i za pokolj na sarajevskoj tržnici, iako su mediji objavili kao razlog granatiranje sa srpske strane.

Ako usporedimo što su tada javljali srpski mediji u slučaju Banski dvori i sarajevske tržnice, jasno je vidljiv isti rukopis terorista. U slučaju Banskih dvora srpski mediji jasno su kazali da je hrvatska vlast podmetnula bombu u svezi što jasnije svjetske podrške, u slučaju sarajevske tržnice ista priča, kako su muslimanske snage same podmetnule bombu da bi došlo do zgražanja svjetske javnosti. Logično pitanje, kako su srpski mediji došli do tih informacija? Kako su baš toliko precizno znali da je podmetnuta bomba? Upravo kordinacijom medija i Aleksandra Vasiljevića vodio se specijalni rat protiv Hrvatske i BiH-e. Meta u Hrvatskoj je bilo ubojstvo Franje Tuđmana, a u BiH-i sukob muslimanskih i hrvatskih snaga. Diverzant je unio bombu u Banske dvore, kazetnu, po uzoru na avionsku bombu, kako bi stvar bila uvjerljiva. Skicu bombe napravio je slovenac Franc Kos član 10. diverzantskog odreda, koji je sve i pismeno posvjedočio, što imamo kao još jedan dokaz u nizu. Bomba je izrađena na institutu u Beogradu i prilagođena svrsi. Namjerno imitira djelovanje avionske bombe, kako nitko ne bi povezao diverzantsko djelovanje i pomoć izdajnika u hrvatskim redovima. Kada dodamo i činjenicu da su srpski mediji optužili Tuđmana kako je on sam postavio bombu, vidi se izuzetno dobro odrađen plan u svim svojim segmentima. Zbog toga je izuzetno bitna uloga ratnog zločinca Aleksandra Vasiljevića u ratnim djelovanjima. Vasiljević je imao prokušane metode, vrbovao je uvijek Hrvate doušnike jugoslavenskih tajnih službi u hrvatskoj vlasti, ucjenom njihovog rada u tim službama osiguravao je nesmetani upad diverzanata. kao u slučaju Banskih dvora.

  1. diverzantski odred je poznat i po djelovanjima u Tuzli, podmetanjem eksplozivnih naprava  ispred škole, rasipavanju bojnih otrova u tom kraju. Nakon ratova u bivšoj zemlji, pojedinci iz tog diverzantskog odreda odrađuju terorističke akcije  na području regije. Zanimljivo je da su neki od tih zločinaca dobili hrvatske putovnice baš preko tuzlanskog konzulata i pobjegli na sigurno. Afera tuzlanskih putovnica došla je do medija, ali su cijene izrade putovnica preuveličane.

Tuđman je u slučaju Stupni do i Banski dvori bio meta, cilj je bio njegovo micanje sa političke scene, kao smetnja Velikoj Srbiji. Time se jasno dokazuje da nema dogovora srpske i hrvatske strane, niti Tuđmanove izdaje. Tko želi likvidirati osobu koja surađuje? Nitko.

Igor Drenjančević

7 dnevno