Veliki intervju Božidar Alić: Mom ljubljenom hrvatskom narodu

0
1010

božidar alićBožidar Alić, bard hrvatskog glumišta, digao je na zadnje noge poraženi stožer Ive Josipovića svojom izjavom u noći pobjede Kolinde Grabar-Kitarović. Iako nikoga nije prozvao imenom i prezimenom, mnogi političari i novinari pronašli su sebe u izjavi.  Čini se da je na taj način prozvana elita dobila svoje ime. Ovdje dajemo njegovu izjavu u potpunosti, bez falsificiranja kao u drugim medijima:

„Dobra večer, Hrvatice i Hrvati! Moja potpora gospođi Kolindi Grabar-Kitarović je najnormalnija, jer sam dragovoljac Domovinskog rata, Hrvat i katolik i Bogu hvala da je pobijedila gospođa Grabar-Kitarović protiv ove udbaške, srbofilske i četničke struje. Živjeli!“

Božidar Alić  odigrao je  preko stotinu glavnih uloga u teatru, na engleskom, njemačkom, talijanskom i materinjem hrvatskom, 2000 radijskih predstava,  10 glavnih uloga na televiziji i filmu ne računajući epizodne uloge, snimio je  CD sa Matijom Dedićem u produkciji Croatia Recordsa:  „Dopo l’amore“, isto tako, napisao je, režirao i igrao monodramu „Mihil Horvat“, čija praizvedba je bila u kazalištu „Vidra“, a dvije predstave igrane su u Herceg- Bosni. Božidar Alić  se  okušao pišući kolumne za Globus: „Zapisi jednog konobara naizust“, kolumne za „Večernji list“,  „Konturu“ i dnevno.hr („Osuđen na doživotnu Hrvatsku“).  Radio je čak i kao  konobar „kod Drageca“ u MUO na Kazališnom trgu u večernjoj smjeni. Dobio je sve moguće nagrade, a najdraža mu je priznanje  Stožera  za obranu hrvatskog Vukovara,  član  je HAZUD-a i HNES-a.

U izbornoj noći vaša izjava  zasjenila je sve ostale izjave.  Kako danas gledate na medijsku prašinu oko nje?

„Govor mržnje“, koji mi se imputira i nameće od strane mnogobrojnih „nevladinih udruga“, a u stvarnosti slugana ove nenarodne, trenutne  vlasti u Hrvatskoj su smislili oni.  Njima je“ govor mržnje“ svaki, pa i ponajmanji iskaz ljubavi prema hrvatskom puku, kojeg ljubim iznad svega, pa tako i prema hrvatskoj državi, koju takova spadala, kriptokomunjarski udbaši i neznabožci nikada nisu željeli te slijedom svega u stvarnosti nisu ni priznali. Ova protunarodna vlada u suglasju sa palim Josipovićem i njihovim „nevladinim udrugama“, pokušavala je i još uvijek nastoji uništiti, razmrviti, rastočiti svako sjećanje na hrvatski  Domovinski obrambeni rat, niječući ga, kao i nas dragovoljce tog časnog obrambenog rata, te nas svojom politikom utapljanja u nepostojeći „region“, koji je inačica Bogu hvala crkle Jugoslavije, želi pretvoriti u „bezimene građane i građanke“, bez jezika, vjere i povijesti, sustavno uništavajući svaki, pa i najmanji pokušaj protivljenja toj agresiji. Traje to već dugih petnaest godina, od ustoličenja Stipe Mesića i njegova nasljednika Ive Josipovića, kojeg smo u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu osudili za veleizdaju. Njihova detuđmnizacija značila je u biti dekroatizaciju, tj. RASHRVAĆIVANJE…

U stvarnosti samo oni izgovaraju riječi i govor mržnje, stvorivši taj“ novokomponovani“ pojam za vlastite potrebe, a mi Hrvati imamo samo i jedino govor ljubavi prema domovini, gospodinu Isusu i obitelji. Njihova Mržnja je osuđena na propast, sa kojom se danas suočavaju. Naša Ljubav će pobijediti kao 1991. godine kada smo uz gospinu krunicu i domoljubni povik, bolje reći  pozdrav, „Za dom spremni“ ginuli na ratištima diljem Domaje. Među „Tešelić dokumente“, svrstalo se i udruženje tzv. hrvatskih dramskih umjetnika, iz kojega sam na svoj zahtjev trenutno istupio.  Ta će „kozaračka kola“ još neko vrijeme divljati u svom samrtnom hropcu. Eto.

Da li vam je poznato istupanje bilo kojeg člana iz HDDU-a ikada ?

Ne, no to nije ni bitno. Kao što su i oni nebitni. Ima u tom „kozaračkom kolu“ vjerojatno još poneki glumac, glumica, redatelj, koji ne štuju „lepe kape partizanke“, a to su zasigurno gospodin Zlatko Vitez, za vrijeme čijeg je mandata predsjednika HDDU-a, njihovo ime  odgovaralo istini i bilo jedno čestito udruženje. Tu su još i Dragan Despot i vjerojatno još neki čijih se imena, neka mi oproste, ne mogu sjetiti.

Dobivate podršku iz cijelog svijeta u svezi  izjave u izbornoj noći?

Žalosno je i tužno što više od 20 godina, nakon što smo nenaoružani i samo svojim tijelima obranili tisućgodišnji san svih Hrvatica i Hrvata, moram dobivati potporu protiv ovoga linča, koji je pokrenut poradi izjave, koja je istina i samo radosna istina, da srbofilska, udbaška i četnička struja gubi tlo pod nogama.  Točno je – dobivam potporu cijele iseljene i domovinske Hrvatske, uključivši Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i HNES-a, u kojem sjede između ostalih časnih i čestitih Hrvata gospoda prof.  dr Jurčević, gospodin prof. dr. Zdravko Tomac, ugledni odvjetnici Zvonimir Hodak i Željko Olujić, a na čijem je čelu predsjednik, prof. dr. emeritus  Zvonimir Šeparović. Tijekom današnjeg dana dobio sam  potporu i iz našeg Šatora, te naravno našeg časnog Đure Golgoškog, kao i voljene mi Herceg-Bosne.  Budimo svjesni kako rat još traje. Specijalni rat.

Vodeći mediji u Hrvatskoj optužili su vas da milijun birača nazivate udbašima ?

Vjerojatno su se ti, kako ih vi nazivate vodeći mediji, prepoznali u mojoj izjavi. Svatko se  „Srbi“ gdje se češe. Toliko o medijima.

Zašto je Josipović  po vama opasan u svojoj političkoj moći?

Taj veleizdajnik je javni i glavni udbaški mozak, koji je i sastavio najuspješniju trenutnu protuhrvatsku vladu. Da, najuspješniji su u razaranju, uništavanju, mrvljenju, rastakanju svega što počinje slovom H, iseljavanjem stotina tisuća mladih ljudi, rasprodaji hrvatskog bogatstva preko Velike Britanije kao strateškog partnera Srbije od pamtivijeka, izručivanju i utapanju domovine Hrvatske agresorskoj Srbiji preko regionskog modela. Podsjetimo se, kako je svojom posjetom zločinačkoj tvorevini Republike Srpske dao legitimitet toj istoj, udarajući Miloradu Dodigu po glasoviru. Podsjetimo se kako je Ivo Josipović odlikovao Vesnu Teršelić (protiv koje HNES-e radi na optužbi) i koju je nazvao svojom tj. našom savješću zlorabeći prerogative predsjednika republike Hrvatske. Ona jest (uz četničku  obitelj Pusić) najvjerojatnije savjest  relikata zločinačke i okupatorske vojske, koja je sebe nazivala NOB-om. Prisjetimo se naslovnice Jutarnjeg lista, na sam dan refernduma za obitelj, na kojoj je vrištala riječ  PROTIV ispod slike te spodobe. Prisjetimo se još kako je zdušno radio na povlačenju tužbe protiv agresorske Srbije, ispostavljajući hrvatske tajne spise srbijanskom veleposlniku… Preigrali su se. Krenuli su mašklinom o živu stinu, udarajući po hrvatskoj kulturi, vjeri i tradiciji. Crkva nije samo uzoriti kardinal Bozanić i HBK-a (Hrvatska biskupska konferencija), katolička crkva smo svi mi, hrvatski narod.

Ne žeim trošiti ovaj dragocjeni prostor na tu udbašku efemeridu, koja je učila svoju novu pravednost  od oca  navodnog „zločinca i ubojice“ Ante Josipovića. Perković i Mustač su unatoč njegovim i nastojanjima cijele udbaške nomenklature, izručeni  prijateljskoj Njemačkoj, gdje im se sudi. Početak je to kraja UDBA-e i „lepih partizanskih kapa“, a titova bista iz njegova bivšeg ureda će najvjerojatnije biti rastaljena u sekundarnu sirovinu dok će petokraka biti konačno zabranjena. Da, lučonoša je taj Josipović, poput Lucifera… Počivajte u nemiru.

Koliko godina trpite udbašku hobotnicu na svojim leđima? Koji je razlog vašeg nedjelovanja u kazalištu  i filmu?

Nju znadem od rođenja, na Badnjak 1954. Godine, a najintenzivnija udbaška skrb o nama Hrvatima traje od odlaska našeg do sada jedinog predsjednika, gospodina dr. Franje Tuđmana. Posljednjih petnaestak godina mi stalno odzvanja rečenica Vjerana Zuppe:  „ŠUTI I STANUJ!“, koju mi je izrekao nakon mog  velikog intervjua Zadarskom listu, a kojeg je prenio riječki Novi list u cijelosti (kako bi kriptokomunisti znali s kime imaju posla). Naslov tog intervjua je bio: „Sotona je danas na vlasti u Hrvatskoj“, a dao sam ga po ustoličenju Mesića na Pantovčaku. Dva privatna producenta  su  mi uspjela povjeriti dvije glavne uloge uprkos Ovima,  tako da sam dobio i Grand prix posudivši glas Marlinu, Neminom tati u predivnom crtiću, kojeg i moj četveroipogodišnji  sin Ratimir Maria i dan-danas s užitkom gleda. Tako sam usprkos , uprkos i unatoč nastojanjima općepoznatog udbaškog redatelja odigrao i grofa Ratkaja u „Ponosu Ratkajevih“. To je gotovo sve što sam odigrao u zadnjih 15 godina.

Koje ste godine istupili iz HDZ-a i koji je bio razlog?

O Božiću izborne godine, u vrijeme vladavine „skojevke“ Jadranke Kosor. Tiraniju egocentričnog  Ive Sanadera sam šutnjom pretrpio, no kap koja je prelila čašu bila je kumrovečka krumpir šalata. Danas sam spreman i voljan vratiti se djelatno u obitelj HDZ-e, kako bih djelatno služio svom narodu.

Kako danas gledate na HDZ-u i njeno rukovodstvo?

Djelima ćemo se iskazati. Pomirdba je mrtva, a lustracija prijeko potrebna.

Što poručujete  hrvatskom narodu ?

Pozivam ovom prigodom moj ljubljeni hrvatski puk, kao i hrvatske intelektualce da budu žestoki i mudri, kako bi smo što prije učinili jedinu nam Domaju  zemljom blagostanja, domovinom Hrvatica i Hrvata.  „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!“

Igor Drenjančević

7 dnevno  izvor

hop-portal.com