Zašto nas čudi što politički međunarodni sud nije kaznio agresiju na hrvatski narod? Kako će osuditi Srbiju kad smo mi sami abolirali agresora. Agresora koji šeće po Hrvatskoj, prima primanja u Hrvatskoj i od Hrvatske, sudjeluje u vlasti i kroji zakone. Pitanje je samo koliki broj žrtva treba da bi zločin bio genocid. No, najzanimljivija mi je definicija ubijanja hrvatskih 
ranjenika, medicinskog osoblja i civila na Ovčari za koju kažu suci kako je to “vojnička kazna”. Znači li to sudu kako su paravojne formacije četnika i naoružani srpski civili bili legitimna vojska? Čija?
U stvari kad bolje promislimo, tko nam je kriv što i mi njih nismo vojnički kaznili kad smo ih vojnički porazili, nego smo im oprostili, i još ih k tome abolirali. Ovo nam je nagrada, a oni i dalje kako pojedinci, tako i cjelokupna Srbija djeluju protiv Hrvatske na sve načine, i to zajedno s jatacima unutar Republike Hrvatske i izdajnicima hrvatske državotvornosti koji se samo nazivaju Hrvatima.
Čini se kako ljudi od šume ne vide stablo. Meni je jasno kako ne smiju osuditi Srbiju za genocid jer bi onda i Europa i UN trebali odgovarati i možebitno biti suđeni jer su nametnuli embargo i spriječili samoobranu hrvatskom narodu pred tim genocidom i agresijom. Možda bi se onda na takvom sudu našla i Amerika prema anglosaksonskom pravu. Pokretati tužbu pred takvim političkim sudom, a da to čini antihrvatska politička elita, bez da smo neprijatelje procesuirali pa onda eventualno abolirali u vlastitoj državi, meni je kao laiku koji se ne razumije u pravo, ali znade što je pravda, u najmanju ruku smiješno, da ne kažem glupo.
Ako bi osudili Srbiju, držim morali bi osuditi i Nizozemce koji su dopustili genocid u Srebrenici. Da su osudili Srbiju ili neGencidAko bi osudili Srbiju, držim morali bi osuditi i Nizozemce koji su dopustili genocid u Srebrenici. Da su osudili Srbiju ili ne daj Bože Hrvatsku iako je nevina k’o suza, morali bi danas sutra suditi sebi samima zbog mnogo čega. Čini se kako je pravda uistinu slijepa i politika joj mora šaptati po europskim salonima kamo, u kojem smjeru i kako neka ide. Nedavno sam pisao o oružju u muzeju u Beogradu pa su me političke elite Hrvatske ismijale.
Provesti lustraciju
Pisao sam o oružju koji je ratni plijen tijekom provođenja ubijanja, mučenja i agresije na naš narod. Oružju kojim se agresor, krvnik, diči i koje pokazuje kao ratni plijen, otet u toj agresiji prilikom 
ubijanja hrvatskoga puka u svom velikosrpskom ekspanzionističkom nasrtaju na susjedne zemlje. Valja čini se, napraviti reda i suditi im u Hrvatskoj po našim zakonima i njihovim nedjelima. Valja im otežavati ulazak u EU. Valja im naplatiti ratnu štetu, izravnu i neizravnu. Valja im uvesti vize za Hrvatsku.
Valja im onemogućiti biti vlasnicima nekretnina i poslova u RH, svima onima i koji su ratovali protiv naše zemlje i naroda i njihovim istomišljenicima. Tako ja promišljam. To je jedini način zaštiti sebe i svoje nacionalne interese. Očekivati pravicu od njihovih saveznika, a naših stoljetnih neprijatelja, suludo je. Sjetite se samo Zrinskih kad su došli u tu Europu tražiti pomoć da bi tu istu Europu obranili od nasrtaja, kako su prošli kod predaka ovih koji danas vode tu Europu i sude? Očekivati milost i pravdu od onih koji su gledali u kućnim ogrtačima kako Srbija šalje na stotine tenkova na Vukovar, i istovremeno branili jednom narodu pravo na samoobranu, nije li to utopija?
No, prije svega, trebali bismo provesti lustraciju i maknuti s pozicija vlasti sve one čiji očevi, a i oni sami svojim djelovanjem štete 
hrvatskoj državotvornosti. Oni su ti unutarnji neprijatelji koji u suradnji s vanjskim neprijateljem i dalje vrše agresiju na hrvatsku opstojnost i opstojnost hrvatskog naroda. Vrše genocid nad Hrvatskom jer nam mladost tjeraju iz Domovine. Rekao sam, sve ih treba popisati, osuditi za veleizdaju i kazniti, svaka država i narod to bi takvima učinili štiteći interese nacije.
Neki će od kritičara ove moje kolumne kazati, kako oni nisu krivi. Možda nisu, kao ni ja izravno, ali smo zasigurno svi odgovorni za to. Jer mi biramo ljude i stranke, zar ne? I sve dok na Hrvatskoj, hajdemo reći nacionalnoj televiziji igra srbijanski film u kojem se pjeva i veliča Velika Srbija, u kojem se pjeva “Nož, žica, Srebrenica”, a koji je sinoć bio prikazan na HTV 3, a za to ne odgovaraju odgovorni ljudi te kuće, koji inače skaču na stražnje noge kad je u pitanju isticanje obilježja, ikonografije, pjesama ili gesta hrvatskih. Sve dok se izjednačava u vlastitom dvorištu žrtva i agresor i to kroz medije, kulturu i estradu ne treba nas čuditi presuda u kojoj u konačnici hrvatske tj. zapravo antihrvatske vlasti, institucije i službe nisu podnijele dovoljno materijalno-tehničkih dokaza, namjerno ili ne, vrijeme će pokazati.
Mario Slaviček
hop-portal.com
