Ispovijest branitelja sa Markova trga:’ E moj Zagrebe,Imaš više od 60.000 umirovljenih branitelja, a skupilo se jedva 350

0
730

IMAG1453Hrkljuš kod Kamenitih vrata!

Okupili smo se u Vinkovcima u pješačkoj zoni,nas stotinjak i čekali smo da se organiziraju dva autobusa za Zagreb!Motali smo se
razgovarali jedni sa drugima,pozdravljali prijatelje koje dugo nismo vidjeli.No autobusi ne dolaze.Nema ih niti od korova.Došao sam sa
autom do centra grada i parkirao u sporednu ulicu.U jednom trenutku je pala odluka.Idemo osobnim automobilom,skupit ćemo novac za gorivo i
krenuti za Zagreb.Imali smo dvjesto kuna. Andrija Krizmanić-Latinica mi je dao na upit 100 kuna i rekao da mu ne moram vratiti.Dakle već
tristo kuna imamo.Sjeli smo u auto i krenuli prema Ivankovu. Na INA-i smo naišli na dogradonačelnika Tomislava Šarića.Pošto sam odrastao sa
njim upitao sam ga:Tomice imaš šta novaca za gorivo,idemo za Zagreb, a fali nam za gorivo?Tomica nam je dao 100 kuna.Natočio sam i sjeo u
auto.Krenuli smo,nas četvorica.Ja,Tomislav Horvat-satnik i legendaVinkovačkog kraja i MORH-a,Vlado Lukač bivši pripadnik Krpelja-čovjek
koji je preko 100 dana dao za Savsku 66,i Hohnjec,prijatelj iz 3 gbr i čovjek koji je sa nama bio 91 u Nuštru!Kroz sela smo vozili prosječnom
brzinom oko 110-130 kilometara na sat.Nigdje nije bilo policije,biće da su ih sve pozvali u Zagreb.Tomislav je sjedio pored mene i govorio
put,kuda skrenuti jer kada idem nekud na put obično idem autocestom, jer mi je stopalo desno malo teže od lijevog na gasu.Prolazili smo
mjesta,sela,gradove,niti jednog policajca nismo sreli niti vidjeli.Od Vinkovaca do Zagreba smo sreli 5 automobila koji su iz suprotnog
pravca prošli pored nas. Čini se da je život u Hrvatskoj stao sa nemirima na Markovu trgu.Putem dok sam vozio,iznosili smo zamisli i
prijedloge što,kako,kuda,sa kim.Jedna od zamisli je bila da ako nas bude dovoljno jedna grupa zauzme Ministarstvo branitelja,druga grupa
zauzme MUP,a treća da okruži Markov trg i da pohvatamo policajce i vežemo im ruku za nogu lisicama.Bilo je prijedloga i za Molotov
koktele,no kako je to zamisao bila nešto radikalnija,a nismo znali jesu li potegli oružje na nas,ostavili smo to po strani.Ali ne trajno
odbačena.IMAG1450
Na kavu smo stali u jedan kafić u kojem je bilo nekoliko polupijanih gostiju i konobarica.Naručili smo kavu.U čudu su gledali naše
odore.Dvojica u maskirnim odorama,a nas dvojica u Spifire jaknama.Ja u crnoj jakni,a Hohnjec u zelenoj.Ljudi sa šanka su pitali:’A kam vi to
idete?’ Na odgovor koji je dobio čovjek je ostao zaleđen,i rekao da nema pojma da se išta događa u Zagrebu. A inače je bio djelatnik
Obavještajne službe.Jadna mi mater moja ako je ovakav nabavljao informacije onda za vrijeme rata,a sad ne zna što se događa u Zagrebu
a bruje svi portali,Tv,radio…strašno!…no krenuli smo dalje.
U Zagreb smo stigli i stali kod kafića kojeg drži jedan Vukovarac na autobusnom stajalištu prema Dubravi i KBC Dubrava.Čekali smo
prijateljicu da nas ugosti.Stajali smo oko 15-ak minuta i motali se tamo vamo.Iznenada dolazi bijela KIA sa zanimljivom vozačicom.

Bila je to Jelena Dedaković,kćerka Starog Jastreba.Kad je stigla,momprijatelju satniku je vjerujem srce bilo u grlu od uzbuđenja.Ljubav je
to.Nakon kratkog pozdravljanja,ona je krenula prema svom stanu a mi iza nje u mojoj crvenoj Daciji.A i ja sam mogao birat auto sa nekom
drugom bojom ‘kru te ranio’,al me vadila naljepnica HOS-a na zadnjoj lijevoj strani prtljažnika.Mrzim tu boju.Em zbog komunista,jer sam
cijelu svoju mladost i školovanje posvećivao izgradnji mog razuma, antikomunizmu kojeg sam na sve moguće načine prikrivao,u školi,no kada
sam dolazio kući u Vinkovce tada je to bila druga pjesma. Sa prijateljima je sve nekako lakše.Dosta smo razgovarali,pričali u to
doba,mijenjali zamisli,dograđivali,shvaćali situaciju i ozbiljnost.Bilo je to davne 87-88-89 do trenutka kada sam napustio
JNA.Vrativši se u Vinkovce,rekao sam svim mojim prijateljima i obitelji da za godinu dvije počinje krvavi rat u Hrvatskoj.Tako je i
bilo.Da se rat nije dogodio,vjerovatno bih pukao načisto i povukao se u svoj svijet mašte i bio osuđen od svih oko sebe.No, imao sam dobar
nos i isplatilo se čitanje knjiga i razgovor sa malim ljudima,od smetlara,do trgovca!Oni veliki me nikada nisu zanimali,političari koji
se bore samo za svoje fotelje,komunisti koji mašu na svaku krizusvojom omladinskom knjižicom!Fuj!
Kod Jelene smo stigli,ušli tiho u zgradu.Jelena je otvorila vrata stana.Dočekao nas je lavež nekog psića koji je bio u plastičnoj kutiji
za transport.Ha!Sva sreća pa nije bilo rotvajlera Čika,koji bi nas mogao podaviti jednog po jednog.On je bio u kazni na balkonu!Sjeli smo
svi i ja sam izvadio konzervu mesnog nareska kojeg sam otvorio,Jelena mi je dala integralni kruh i počeo sam jesti.Kako neko može jesti
integralni kruh,pa tu u njemu mrva ima i sjemenki ko zna od čega!?Pani brašno nije dobro napravljeno,gruda i grudica kolko hoćeš!?Šalu na
stranu…pojeo sam mesni narezak,popili smo kavu i krenuli prema Savskoj66!IMAG1441

U Savsku 66 smo stigli.Pred šatorom velikim nekoliko ljudi i jedan čovjek u kolicima.Bilo je pola 4 ujutro.
U šatoru sam sreo Joška Soptu,čovjeka kojeg poznam preko fb vrlo dugo, još od prve stranice na fb”Hrvatsko Obrambeno Štivo”a imao sam ih 4
sve skupa.I svaki put kada sam postavio slike i tekst sa Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti,pukla bi mi stranica i bila
uništena.Krasni admini na fb…rekao bih da nisu srbi već naš domaći kukolj.

Sjeo sam sa Joškom i razgovarao o obitelji,djeci,o par akcija spašavanja koje je imao tijekom Domovinskog rata.Čovjek, Joško Sopta je
izuzetno bistar i pametan.Ne gledam čovjeka prema stručnoj spremi izavršenoj školi,no napomenio bih da je Joško završio prometni faks ida nikada nije radio u struci.Nudili su mu posao u MUP-u,na uviđajima, no ova ljudina je to odbila.Vrlo jasan u razgovoru i ne treba mu
crtati,kao nekima kojima spočitavam upornost u tjeranju moje malenkosti u likovnom izražavanju koje mi nikako ne ide.Jesi Hrvat?Pa
koji klinac ti trebam objašnjavati!?Ja sam sa desne strane,stojim ili sjedim,djelujem,sa desne strane najdesnijeg političara!?JASNO!?Ajmo
razguli! Jadni naši Pravaši koji se nikako ne mogu ujediniti i osnovati jednu krovnu stranku i staviti sve Pravaše pod jedan kišobran!
Oko 10 sati smo se skupili svi branitelji raširili veliku zastavu,i počelo je pjevanje:U Boj!U Boj!Naišao je Stiv Culej.Pružio sam ruku i
pozdravio ga. Leovac je bio također tu,i njegov anđeo čuvar Kondor,čovjek koji je zauzeo Leovčevo mjesto kada su ga četnici htjeli
zatući lopatama.Kondor je rekao:Ja sam Leovac Mladen.Izvukli su ga van i ubili Boga u njemu sa lopatama.Bacili su ga na đubre misleći da je
mrtav.Nakon tri dana je došao k sebi.Njih dva ko krpa i zakrpa.I treba tako.Leovac je dobio brata u Domovinskom ratu,koji je ponudio svoj
život za njegov.E Matiću,ko bi tebi tako što ponudio?Kondor?Ma daj ne budi smiješan.Kondor te je odbio u startu!
Krenuli smo prema Markovu trgu,i ulicom pjevali Domoljubne pjesme,cijelim putem.Ljudi,poneki su pljeskali,drugi su slikali,treći
su se sklanjali i sakrivali od naših pogleda.

E moj Zagrebe.Imaš više od 60.000 umirovljenih branitelja a nas se skupilo jedva 350.Došli smo
do Kamenitih vrata…iznenadila me hladovina na tom mjestu.Vidim da su se neki molili.Neka mole.I ja sam dosta molio,a sad je red na
djelovanje. Tomislav Horvat-satnik je bio sa mnom.Dobio sam naputak da se ne odvajam od njega, gdje god bio.Obećao sam to Svjetlani Đelaliji,i
njegovoj punici budućoj Bari Poštenjak.markova crkva

Tomislav je karizmatična figura koji je MORH-u dao trećinu svog života,časnik u pravom smislu riječi,od Vukovara do Zadra,ne postoji
bundeva niti kamen iza kojeg se nije skrivao ili pucao prema četnicima!Ljudina,a prije svega moj prijatelj.zato ga i čuvam
tj.pomažem jer pitaj Boga kakav bi hrkljuš mogao napraviti da je sam na par minuta.Zabrinjavajuće?Ne.Taj zadatak mi čini zadovoljstvo,jer
se družim sa Herojem Domovinskog rata!…Prošli smo Kamenita vrata,i izašli u ulicu,a tamo nas je čekala željezna ograda i kordon
Policajaca iza nje…tri ili četiri reda iza ograde,po mojkoj procjeni.Stali smo u prve redove.Tomislav,ja,Stiv,i Leovac.Dok smo tako stajali iza leđa Policajcima je prošao Milorad Pupovac,jedan bojovnik nije mogao izdržati i povikao je:Alo četnik,jebem ti milumamu!!Stiv je skočio:Nemoj psovati policajcima!Ama ne psujem Policajcima onaj smrad Pupovac je prošao!-odvrati ovaj.To ga je pomilovalo,no nisam siguran za četnika Pupovca bil ga pomilovao i
abolirao…bi…sigurno…sa osmijehom
Policajci su bili oklopljeni od glave do pete.Kao Ninđa kornjače!Ali isunce je upeklo.Biće hrkljuša meni se čini!U jednom trenutku je Stiv
rekao da ide na drugu stranu gdje je također bio kordon policije,i otišao je tamo sa Leovcem.Više od pola grupe je otišla tamo.Nisam
mogao izdurati na hladna bezprizorna lica Policajaca i viknuh:Jel znate što o umiranju!?Jeste li ikada pružili kome pomoć!?Znate pičku
materinu,jedino što znate jeste peglanje svog naroda!? Tomislav je stao leđima okrenut leđima policiji.Tomislav je uzeo mobitel i nazvao
Leovca i rekao:Mi krećemo sa rušenjem počnite i vi!Počele su padati psovke od strane Policajaca,i rekoh Tomislavu:Preuzmi Tomo!

Tomo je dreknio svojim glasom:Ajmo mičite se sa ograde!-i počeo je sa mnom trgati ogradu,ostali su samo na zapovjed prihvatili!Ograda je
bila pričvršćena konopcem za đžip sa desne strane i kombi sa lijeve strane!Ograda nije dugo izdržala i prva je otkinuta. Ubrzo je i druga
bila otkinuta!Počeo je otvoreni sukob sa Policijom,no kako smo oslabljeni zbog odlaska druge grupe na drugu barikadu,navalili smo iz
sve snage na njih!Policajci padaju od vrućine u nesvijest. I to onaj policajac kojeg sam zapamtio iz blokade u Savskoj 66.Opet je stajao
predamnom!Taj momak zbilja nema sreće,jer ga ne mrzim ni malo ali nema ni on pameti ni malo što stoji tamo gdje ne treba.Na suprotnoj strani
Hrvatskog naroda!Kamere su bile posvuda,HTRT 1 ,HRT 4,NOVA tv,RTL. Ova zadnja mi je “najmilija”jer promiče sve nenormalno što je normalno u
našoj državi! Što si nenormalniji to ti više dižu rejting!Iznenada su stigle vijesti sa druge barikade:Prošli su probili su barikadu!E to te
pitam rođo!Uspjeli smo,makar ne na ovom mjestu,uspjeli su naši prijatelji i suborci!Eto što se može kad se složimo nas 350 koliko nas je bilo u Savskoj 66i koliko nas je krenulo prema Markovu trgu!SVE MOŽEMO!A da nas je bilo samo tisuća više,ode Vlada,MUP,osvojen bi bio Sabor i osnovala bi se
Nacionalna Vlada za spas Hrvatskog naroda!
Budite mi dobro svi i za Dom Spremni,kako je rekao pokojni ministar Vekić!

Nikad prodan Domovini odan!
Stric Ivan!

tekst izvoran, u slengu

Hop.hr