Ekskluzivno: četnički vojvoda i ratni zločinac Šešelj u djetinjstvu je navijao za Hajduk!

0
4618

četnici1Onoliko koliko dugo ludi i bolesni psihopat Vojislav Šešelj paradira političkom scenom, toliko traju i prijepori oko njegovoga izvornog podrijetla. Premda su mnogi političari u Zagrebu i u Beogradu Šešelju javno spočitavali hrvatsko podrijetlo, on je sve to redom poricao. Počelo je davne 1992. godine kada je pod nerazjašnjenim okolnostima, njegov prvi stranački zamjenik Vojin Vuletić otrovan u restoranu “Mažestik” u Beogradu pošto je sa Dragoljubom Mićunovićem, liderom Demokratske stranke razgovarao na temu Šešeljevih etničkih korijena. Šešelj se, očito, uplašio kako će srbijanska javnost, pogotovo pristaše njegove stranke reagirati ukoliko doznaju od potpredsjednika radikalne stranke Vuletića njegovo istinsko podrijetlo.

Nitko ni onda, kao ni sada nije u Beogradu i Srbiji, širio toliko veliku, histeričnu antihrvatsku kampanju kao Šešelj. Rat je uvelike trajao a Šešelj se bojao reakcije srbijanskog naroda, jer je zaključio da ni Srbijanci ne bi mogli svariti i progutati da ih u rat protiv Hrvata gura jedan etnički Hrvat. Zato je Vuletić smaknut. U vino su mu sipali otrov, a preko puta stola Mićunoviću, njegovom sugovorniku, naravno pitko vino. Vuletić je hitno prebačen na vaskularno cerebralnu kliniku “Sveti Sava”, gdje su kao glavni medicinari stolovali Jovan Striković, odani fanatik i član Miloševićevog SPS-a i Jovan Rašković, utemeljitelj SDS-a u Hrvatskoj i vođa i organizator pobune Srba u Hrvatskoj još sredinom 1990. godine. Oni su liječničkom osoblju naredili da Vuletić ne smije biti uopće liječen, te da mora fizički nestati. To se i obistinilo. Vuletić koji nikad prije toga nije ni akutno, a kamoli kronično bolovao, brzo je podlegao trovanju i Šešelj je odahnuo, jer je vjerovao da će istina o njemu time biti zauvijek zakopana. Tijekom devedesetih, kao i poslije 2000. godine sporadično su se prvi suradnici Šešelja, SPS i JUL kamarila bračnog para Milošević – Marković, te Šešeljev kum Vuk Drašković i 2002. godine tadašnji ministar pravde Vladan Batić, redom oglašavali u javnosti, objašnjavajući Šešeljeve korijene. U Hrvatskoj su to najviše sa dosta konkretnih argumenata činili pravaši. No, Šešelj je sve te dokaze zanijekao.

Ipak, postoje dva neoboriva dokaza iz stranih, talijanskih i čeških izvora o pravom imenu Vjekoslav famoznoga Šešelja i o njegovom hrvatskom podrijetlu. Dossier Amici e nemici politici (Politički prijatelji i neprijatelji) iz pera talijanske povjesničarke Silvie Manzi i hrvatske spisateljice Tamare Jadrejčić koja živi u Rimu otkrivaju pravi Šešeljev identitet pomoću snimke Šešelja u razgovoru sa njegovom sestrom Dragicom koja se u vrijeme rata nalazi u Dubrovniku. On je tijekom tog razgovora oslovljen isključivo imenom Vjekoslav, što je pohranjeno i na internetu u verziji “Il processo Milosevic” a cura di Sylvia Manzi e Tamara Jadrejcic. Za vrijeme rata novinari sada ugašenog Hercegovačkog tjednika iz Mostara obilazili su selo Orahov Dol u Hercegovini i iz razgovora sa mještanima početkom 1995. godine obznanili da ga se vršnjaci iz djetinjstva sjećaju kao Vjekoslava. To pisanje mostarskoga lista prenijela je te 1995. i beogradska “Politika”. Čak navode i riječi jednog mještanina sela Orahov Dol, koji veli ovako: “Igrali smo baluna skupa sa našim Vjekom i svi smo navijali za našega Ajduka, a evo u šta se danas pretvorio naš Vjeko!” I 1997. beogradski novinar Teofil Pančić u svojoj kolumni pisanoj za “Našu Borbu” u tekstu “Vjekoslav Šešelj kao metafora” aludira u komentaru o argumentima koji govore u prilog Šešeljeve pripadnosti Hrvatskoj koje se Šešelj odriče. Najupečatljiviji je, bez konkurencije, ulomak sa češke verzije internet Necyklopedia.wika.com, gdje nalazimo u češkoj varijanti, dokaze o Vjekoslavu – Vojislavu Šešelju. Česi o Šešelju pišu ovako:

Vojislav Šešelj ( puv.jm. Vjekoslav ) je chorvatsky komik puvodem z bosanskohercegovskeho Sarajeva, aktualne pusobici v Haagskem ICTY diydle. jako herec komickych pusobi již 35 let, ale proslavil se teprye svou znamenitou roli srbskeho ultranacionalisy, kde zesmešnuje fašizmus a velice chytre svym nespornym hereckym talentem poukazuje na primitivitu balkansko srbskkeho nacionalismu. Vojislav Šešelj se narodil 11. rijna 1954. jako Vjekoslav v chorvatske rodine v Sarajevu. Jeho rodina se do Bosny pristehovala z chorvatskeho Zahori ( Zagorje ), jeho otec byl stoupencem extremniho nacionalismu a ustašovskeho hnuti, matka naopak horlivou titoistkou. Proto mlady Šešelj, u nehož jeho rodiče raspoznali vyrazny herecky talent, uvažil že v jeho rodine chybi už jen role četnika. Začal tedy vyspostavat v menšich kabaretech, kde zesmešnoval srbsky nacionalismus a vyspostoval jako jeho extremni zastance. To vše s poctivou davkou humoru. Dokonce prijal i umelecke krestni jmeno Vojislav. Toto srbske jmenodokonale kontrastovalo s chorvatskym prijmenim Šešelj, což chorvaty pri jeho televiznich poradech, ktere se tvarily coby politicke projevy, až neskutečne bavilo.

Inače, postojbina Šešelja, selo Orahov Dol, ujedno je i postojbina slavnog kanonika Josipa Ruđera Boškovića, koga Srbi posthumno, uporno i tvrdoglavo svojataju, iako sa Srbima i Srbijom nikad ništa nije imao. Ono što najviše ruši Šešeljevo isticanje o njegovom srpstvu i pravoslavlju, upravo su pisani dokumenti o selu Orahov Dol, odakle potiču Šešelji u Hercegovini. Prema popisu pučanstva iz 1991. godine selo je brojalo 137 Hrvata rimokatolika i 7 Srba pravoslavaca, a u zaseoku Mareva Ljut, odakle je izvorno korijen Vojislava Šešelja, po popisu iz 1991. žive isključivo Hrvati. I pregledom svih starijih popisa, etnička slika toga područja je ista – hrvatska. I koliko god se vođa velikosrpskog pokreta i stranke SRS trudio da prikaže drugačije, dokumenti, pisani tragovi, kao i iskazi brojnih mještana govore suprotno. Uostalom i dva neutralna izvora, češki i talijanski, koji su sami po sebi neutralni glede Šešeljevog podrijetla, kazuju da je Vojislav Šešelj etnički Hrvat. On spaljuje naočigled svih prolaznika na ulici i uz odobrenje vlasti njegovih učenika  i istomišljenika Vučića i Nikolića hrvatske stijegove ispred zgrade veleposlanstva Republike Hrvatske, ne bi li tim primitivnim i barbarskim činom Srbima po tko zna koji put pokušao dokazati da je veći Srbin i od pravih Srba. Oni koji ga podupiru i slijede, ludi su i bolesni kao i on, ako ne i još luđi i još bolesniji od oboljelog Šešelja, čiji je mozak desetljećima metastaziran mržnjom, kojom  psihopat hoće demonstrirati privrženost Srbima i Srbiji, jer i totalni manijak Šešelj duboko vjeruje da je takvo njegovo ponašanje srž i esencija srpstva a on kao takav utjelovljenje bolesnog duha te nacije.

Dragan Ilić

dopisnik iz Beograda