‘Kako sam nasamario Pentagon’

0
1038

The_Pentagon_January_2008Vice Mišković, 28-godišnjak iz Zadra, koji je 1997., kao srednjoškolac, sa svog računala provalio u informatički sustav američkog Ministarstva obrane, nikad nije napravio karijeru kao računalni genij

Iako se Hrvatskom proširila priča da je najpoznatiji hrvatski haker Vice Mišković, 28-godišnjak iz Zadra, napustio državu, da živi u Americi i uživa plodove svoje spektakularne provale u računalni sustav Pentagona 1997., kad mu je bilo 15 godina, on danas živi skromno sa svojom obitelji u Zadru. Radi kao terapeut radiestezist i sa suprugom Dejanom vodi udrugu “Terra” za poboljšanje kvalitete života.

“Ispričat ću vam svoju priču, svoje razmišljanje o tome što se dogodilo prije 13 godina. Puno toga se pisalo, manje ili više istinito, tako da je došlo vrijeme da se sve razjasni. Za početak, nije se radilo o grupnom činu, nije nas bilo više koji smo hakirali, nego samo moja malenkost. Ostalima su oduzeta računala samo iz razloga što su bili sa mnom u kontaktu”, objašnjava Vice koji prvi puta otvoreno, ekskluzivno za Globus, govori o tome što se dogodilo.

Vojna baza. Zapravo se radilo o američkoj vojnoj bazi Andersen. “Svakog čovjeka na neki čin goni njegova namjera, pa tako i hakera. U to vrijeme sam imao 15 godina, zanimali su me izvanzemaljci odnosno tajne koje američka vlada skriva od javnosti. Zabranjeno voće. Vjerujem u pravo na istinu i slobodu informacija. Puno slučajeva hakiranja motivirano je upravo takvim namjerama, kao i ovaj najnoviji s objavom registra branitelja. Mali čovjek voli znati, a ne da mu se istina skriva. Sustav vojne baze Andersen bio je jako slabo zaštićen. Kad sam otkrio o kojoj se greški radi, iznenadio sam se što se tako slabo pazi na sigurnost”, objašnjava Mišković.

U to vrijeme, tvrdi, internet je bio vrlo spor i on je koristio modem od 14.400 kbps, što znači da je bilo teško i nemoguće pregledati veće količine podataka. Dva mjeseca je pregledavao njihove podatke i jedino što je pronašao bili su podaci o zaposlenicima, njima važni, ali njemu potpuno nevažni. Prema tome, tvrdi, njegova potraga nije bila uspješna.

“Nastavio sam dalje tražiti po drugim vladinim računalima, ali me spriječila policija zakucavši na vrata”, iskren je Mišković. “Zaplijenili su mi računalo i pokušali me optužiti za materijalnu štetu, iako nikakvi podaci nisu bili uništavani niti mijenjani. Zakona koji bi me sankcionirao tada nije bilo, tako da nisam bio kažnjen. Računalo mi je nakon nekoliko mjeseci vraćeno”, prisjeća se.

Pokušavao je upasti u taj sustav, no nije slutio da će uspjeti. Jednostavno je pogodio mjesto s greškom u sustavu, a nije bilo lako pretraživati baze podataka.

“Ne bih u detalje opisivao što sam radio. Uglavnom, probio sam šifre”, kaže haker. “Taj ulazak u njihov sustav nije zahtijevao veliko znanje. Nije to bilo ništa spektakularno. S moje strane policija je pronašla 700 zabilježenih ulaza. Proveo sam tri dana na ispitivanju, zajedno s roditeljima, bila je to velika gnjavaža”, kaže Mišković i dodaje kako su s njegova kompjutera snimali sve podatke.

Došli su mu iz Odjela gospodarskog kriminala i tvrdili da je počinjena materijalna šteta, no, on tvrdi, nije bila i nije bilo načina da ga se sankcionira. Prema njegovim riječima, nije bilo konkretne optužbe, već su mu samo govorili da je počinjena šteta od čak pola milijuna dolara. “Nije bilo nikak­ve prijave za kazneno ili prekršajno djelo. A spomenuta se šteta valjda odnosila na njihov oštećeni sustav”, prisjeća se vremena koje je proveo u policiji.

Lud i mlad. “To je bila takva situacija. Bio sam mlad, lud, nije me bilo briga”, objašnjava i priznaje kako mu je odgovarala ta iznenadna pozornost.

“Digla se velika buka oko toga, a ja sam još bio dijete. To je bilo mojih pet minuta slave”, kaže haker, kojem je nadimak bio INTRUDER X.

Nakon toga nije dobio nikakve ponude, u smislu stipendija ili nečega što bi ga potaknulo da se razvija i obrazuje. Samostalnom odlukom upisao je Fakultet Organizacije i Informatike u Varaždinu.

“Nisam ništa očekivao ni tražio, ali sam mislio da bi nešto moglo biti. Ni iz Pentagona me nitko nije kontaktirao. Međutim, kako nemam baš dobro mišljenje o njima, čak i da su me kontaktirali, ne bih ništa prihvatio”, kaže Vice Mišković.- prenosimo iz Globusa

Hop je dobio komentar Nevena Lovrića na ovaj tekst, a s time u vezi rasvijetlio je i svoju ulogu u samom događaju;

provala u sustav“Dan po uhićenju Vice Miškovića, s kolegama iz razreda u XII. gimnaziji u Zagrebu koju sam tada pohađao, izašao sam ispred škole pa su oni počeli komentirati kako su „neki iz Zadra“ probili „u Pentagon“. Na to sam ja izjavio kako sam probio „u Nasu“, na što mi je kolega iz razreda Mario Landeka podrugljivo uzvratio „Ma ti si probio u Nasu.“. Moje poznanstvo s Vicom Miškovićem i upletenost u proboj u računalni sustav Vojarne Zračnih snaga „Andersen“ nisam ni stigao spomenuti. Potom više nikome izvan sjekačkih (hakerskih) kruga (krugova) nisam spominjao svoje ili naše aktivnosti ne stoga što sam ih tajio već stoga što je to – razvidno – bilo uzaludno. Proboj u računalni sustav Središta svemirskih leta „Goddard“ Nacionalne agencije zračnoga prostora (NASA–e) Ujedinjenih država Amerike (UDA) – odnosno upraviteljsku razinu istoga – izvršio sam oko listopada 1996. SELjV po upitu jednoga poznanika koji je – koristeći program koji je skinuo putom Međumreže (Interneta) – probio u uslugu (servis) odnosno program koji se izvršavao na njemu ali nije znao kako probiti iz njega jer mu takvošto nije dato na pladnju.”

482 283 153

I Z J A V A

Nakon što sam probio u računalni sustav Vojarne Zračnih snaga „Andersen”, Neven Lovrić mi je pružio daljinoglasnu podršku u korištenju njegovoga UNIX operacijskoga sustava – uključujući kako odsažeti „.Z” datoteke za koje sam mislio kako su šifrirane i tako dalje. Proboj je primijećen od strane osoblja vojarne; tragovi su doveli do mene i ja sam uhićen po nalogu Pentagona.

Zboga moga uhićenja i naše očigledne potrebe za prikrivenim pristupom računalnim sustavima u koje bi ja, on ili mi probili, Neven Lovrić je napisao nekoliko računalnih programa – uključujući „bouncer” i „Change ID Superuser (chidsu)” – koji su pružali teško pratljivi stražnjovratni pristup.

Pri naknadnim probojima izvršenima u suradnji s Nevenom Lovrićem:

  • Ukoliko ja nisam uspio, on je izvršio proboj – na primjer prilagodbom izkoristitelja prelijeva stôga predmetnome sustavu‑meti.
  • On je ugradio jedna ili više stražnjih vrata koje je izprogramirao i naknadno pristupne odrednice pohranio na svoj tvrdi disk.
  • On je prebrisao sve tragove proboja iz zapisnika operacijskoga sustava ili/i uslugi.
  • On je skinuo popis korisnika operacijskoga sustava – datoteku „/etc/passwd” – i njihove tajnopisno smiješane lozinke – datoteku „/etc/shadow” – i pohranio ih na svome tvrdome disku.

Slijedno ovim tehničkim mjerama, Pentagon nije izdao daljnje zahtjeve za mojim uhićenjem.

U Zadru, 12. lipnja 2015. SELjV

Vice Mišković, v. r.

[ Vlastoručni podpis ]

hop