Dokazani je Domoljub, Bojovnik, koji je prošao sva ratišta, od Vukovara do Cavtata, i koji je bio između ostalog, sudionik svih velikih vojnih operacija na tlu Hrvatske, sa odlikovanjima koja je zaslužio od prvog do zadnjeg. Nema laži nema prijevare! Čovjek njegovog karaktera, svjetonazora, i kalibra može unijeti novi snažni politički vjetar u Hrvatski sabor i svojom žestinom govorništva, koje je bez dlake na jeziku, pomesti UDBA-še, komuniste, uhljebe i četnike iz Sabora. Neka se ne nadaju četnici iz SDSS-a i SDP-a da će biti pomilovani, i maženi sa lažima, jer je Stiv čovjek , koji prezire laž i lažljivce.
O ratnim zločincima da ne govorimo. Njima tek dolaze one kazne koje su zaslužili, i sa te strane svi Domoljubi Hrvatske mu trebaju dati potporu u borbi za ukidanje abolicije nad četnicima, koji su harali, klali i ubijali diljem Hrvatske. Njegov brat je bio, Josip Culej, jedan od 12 redarstvenika, koje su masakrirali u Borovo selu, na posebno zvjerski način: 02.svibnja 1991 godine.
Od kada su mu 02. svibnja 1991. popodne, u bazi u Zagrebu gdje se obučavao za specijalca, javili da je mlađi brat Josip s još 11 policajaca ubijen u Borovu Selu, Stiv Culej nema mira. Do danas, neumorno istražuje tko su ubojice hrvatskih policajaca. Zločin u Borovo selu je pokazao i dokazao da Srbi, četnici i JNA neće prezati ni od čega u ostvarivanju zločinačke Velike Srbije, koje su zacrtali sa granicom Karlovac-Karlobag-Virovitica.
Mnogo puta je pisao državnim dužnosnicima i tražio pokretanje istrage i kažnjavanje sudionika ovog zločina. Za neprocesuiranje sudionika ovog zločina je isključivo krivo Državno odvjetništvo na čelu sa Mladenom Bajićem, koji spise o Borovo selu drži u ormaru, i na svako Culejevo potraživanje za istinom i pokretanjem istrage, parira mu se na posve nedoličan način, neprimjeren, što samo govori, da je Državno odvjetništvo u sprezi sa Srbskom vladom, a vrlo je lako moguće i sa Štrbčevim Veritasom. O Documenti da ne govorimo i drugim nevladinim udrugama, koje od početka svog djelovanja blate Domovinski rat, i nameću tezu o „građanskom ratu“ koji se vodio u Hrvatskoj.
Osobno sam mišljenja da je Stiv Culej, najbolji čovjek koji se mogao dogoditi, napaćenom Hrvatskom puku kao i Braniteljskoj populaciji, a ponajviše malom običnom čovjeku na kontejneru, sirotinji, te poniženima.
Ivan Dujmić