HOP

Nicolas Henin; Bezumni teroristi? Istina o ISIS-u je puno gora!

Datum objave: 17. studeni 2015./Autor: Nicolas Henin-prijevod Nada Landeka

Kao ponosni Francuz jednako sam pogođen i tužan događajima koji se se dogodili u Parizu.  Ali ja nisam šokiran i u nevjerici. Poznajem Islamsku državu. Proveo sam 10 mjeseci kao talac ISIS-a.  Znam da ih naša bol, naša tuga, naše nade, naši životi ne dotiču.  Njihov je svijet drugačiji.

Većina ljudi zna za njih samo iz njihovog propagandnog materijala ili iz vijesti, ali ja sam vidio i ono što postoji  iza toga. U moje vrijeme,  kao i u vrijeme njihova izgnanstva, upoznao sam možda desetoricu a i više njihovih pripadnika, uključujući  i  Mohammeda Emwazia.  Jihadi John  bio je jedan od mojih tamničara.  On mi je dao  nadimak “Baldy”.

Čak i sada, ponekad, znam razgovarati s njima na društvenim medijima, i mogu vam reći da mnogo toga  što mislite o njima proizlazi zapravo iz njihovog PR  marketinga i odnosa s javnošću. Oni se javnosti predstavljaju kao superjunaci, ali daleko od kamera su   jadni iz mnogo razloga.  Oni su zapravo djeca ulice,  opijeni ideologijom i moći.  U Francuskoj imamo izreku – „Glup je zao“.  Rekao bih da su oni postali ubojice zbog  zaglupljenosti ideologijom.

Terorizam uspijeva samo uz našu suradnju

Svima kojima su prošle godine odrubili glavu bili su moji prijatelji, sutamničari. Moji tamničari igrali su djetinjaste igra s nama. Voljeli su mentalno mučenje, jednom govoreći da ćemo biti pušteni, a zatim dva tjedna kasnije veselo bi rekli; „Sutra ćemo ubiti jednog od vas!“.  Prvi put kada bi to rekli povjerovali bismo im, ali nakon što smo došli do zaključka da se samo poigravaju sa nama shvatili smo da smo u velikom problemu.

Igrali su se i lažnih pogubljenja.  Jednog dana upotrijebili su na meni kloroform kako bi me onesvjestili. Drugi put su odigrali scenu sa odrubljivanjem glave.  Grupa njih koji su znali francuski govorili su;  „Idemo ti odrubiti glavu, staviti ju na tvoju stražnjicu i objaviti video na youtube!“   Za odrubljivanje glava koristili su mač iz antikvarnica.

Zabavljali su se svojim igricama, smijali se, a i ja sam vrištao zabavljajući ih, jer sam shvatio da uživaju u takvim zabavama.   Čim su otišli okrenuo sam je još jednom od francuskih taoca i samo se nasmijao. Shvatio sam kako funkcioniraju, i čak mi je to bilo smiješno.

Uočio sam da su tehnološki  i informatički odlično povezani.  Pratili su vijesti opsesivno ali sve vijesti najprije su prolazile njihovu vlastitu kontrolu. Bili su potpuno indoktrinirani. Eliminirali su sve one za koje su mislili da su začetnici  teorija zavjere, nisu prihvaćali suprotstavljanje.

Međutim, nakon svega što sam proživio mogu reći da Islamska država (ISIS)  nije prioritet, već da je Assad prioritet.

On ih sve uvjerava da su na pravom putu, i posebno, da postoji neka vrsta apokaliptičnog  procesa  koji je u tijeku, koji će dovesti do sukoba između muslimanske vojske iz cijelog svijeta s jedne strane, i križara Rimljana, s druge strane ali da je to sveta borba blagoslovljena od samog  Allaha.

Oni prate vijesti iz medija koje  posebno ističu sve što je prethodilo i uslijedilo ubilačkom napadu na Pariz, a moje mišljenje je da je nakon tih vijesti među njima zaorila  pjesma “Mi smo pobjednici “. Oni su ohrabreni svakim znakom  pretjerane reakcije, podjele, straha, rasizma, ksenofobije, pa čak i time što su oni  u medijima istaknuti  kao primjer nečeg najružnijeg što se može dogoditi nekršćanima.

Osnovni njihov svjetonazor je mišljenje da ostatak svijeta ne može živjeti zajedno sa muslimanima i svakog dana usmjereni su na pronalaženje dokaza kojima taj svoj stav potvrđuju.

Slike iz Njemačke koje prikazuju dobrodošlicu muslimanskih migranata nisu im drage i posebno su zabrinjavajuće za njih.  Kohezija, tolerancija – to uopće nije ono što oni žele vidjeti.

Bezumni teroristi? Istina o ISIS-u  je mnogo gora

Zašto su za terorističke napade odabrali  Francusku? Sumnjam u mnoge razloge, ali najviše mislim da su identificirali Francusku kao najslabiju zemlju Europe,  najslabiju kariku, kao mjeste gdje se najlakše naprave podjele. Zato,  ako me pitate kako treba reagirati, kažem vam, moramo djelovati odgovorno.

A sada bombardiranje predstavlja našu odgovornost.  Ja nisam zagovornik ISIS-a. Kako bih to uopće mogao biti? Ali sve što mogu reći u ovom trenutku je da je to ogromna pogreška.  Bombardiranje predstavlja  snažan  simbol pravednog gnjeva, odgovor na terorizam. Svega 48 sati od počinjenog zločina borbeni zrakoplovi  provode spektakularan bombaški napad dosad neviđen u Siriji,  bombardirajući sa više od 20 bombi mjesto  Raqqa  koje je ISIS-ovo uporište.  Osveta je sigurno  neizbježna,  no ono što je  u ovom trenutku  potrebno jest rasprava, razgovor.  Bojim se da će ovakva  osvetnička reakcija napraviti još lošije stanje koje samo vodi u gore.

Za vrijeme dok  pokušavaju  uništiti Isis, što je sa više od  500.000 civila  koji još uvijek žive i zatočeni su u mjestu  Raqqa? Tko brine o njihovoj sigurnosti?

Ono što sa sigurnošću mogu reći, je da bombardiranjem mjesta u kojem se nalaze i civili, mnoge od njih navodimo na to da se i oni priključe ekstremistima.  Prioritet je trebao biti najprije zaštititi te ljude, a ne bacanje još više bombi na Siriju.  Trebamo NO-FLY zonu – zonu zatvorenu za Ruse, za režim, za koalicije. Sirijski ljudi trebaju sigurnost ili će se i  oni sami pretvoriti u terorističke skupine, kao što su ISIS.

Kanada je  povukla svoje zračne snage nakon izbora Justina Trudeau. I ja očajnički želim da Francuska učini to isto.  Racionalnost mi govori da bi se to i  moglo dogoditi. Ali  moj pragmatizam mi govori da ne će. Činjenica je da su Francuzi  zarobljeni: ISIS nas je zarobio. Došli su do Pariza s kalašnjikovima, tvrdeći da se oni bore zato jer žele da se zaustavi bombardiranje, ali znajući predobro da će nas upravo napad na francuske građane  prisiliti na bombardiranje i čak  pojačati ove  kontraproduktivne napade . To je ono što se  upravo događa.

Što bi svijet morao učiniti da porazi ISIS?

Emwazija nema, poginuo je. Njegova smrt  proslavljena je u Parlamentu. Ja  ne tugujem za njim,  nakon njegove smrti zavladalo je veselje, a potom je  uslijedila  blef strategija.  Nakon ubojstva američkog novinara Jamesa Foleya,  njegov ubojica istaknuo je nož u kameru, okrečući se slijedećoj žrtvi, rekao je; „Obama, moraš  zaustaviti intervencije  na Bliskom istoku, ili ću i njega ubiti!” Znao je vrlo dobro kakva će biti taočeva sudbina.  Znao je i vrlo dobro kakva će biti reakcija Amerika – još  više bombardiranja.

To je upravo ono što ISIS želi,  ali trebamo li im  mi dati to  što oni  žele?

Oni su zla skupina, u to nema sumnje. Međutim, i nakon svega što mi se dogodilo ja još uvijek ne osjećam da je ISIS prioritet za uništenje. Po mojem mišljenju, Bashar al-Assad je prioritet. Sirijski predsjednik je odgovoran za uspon ISIS-a  u Siriji, i tako dugo, sve dok je njegov režim na istom mjestu, ISIS se ne može iskorijeniti, niiti možemo zaustaviti napade na našim ulicama.

Kad ljudi kažu prvo uništiti  ISIS, a zatim Assada, ja kažem da im ne vjeruju. To je samo znak da oni i dalje žele zadržati Assada na njegovom položaju.

Nicolas Henin, author knjige   Jihad Academy, The Rise of Islamic State