U četvrtak, 04.02.2016. godine dvadesetak nezadovoljnika okupilo se ispred Vlade Republike Hrvatske na Markovom trgu gdje su govorom i parolama izrazili svoje nezadovoljstvo stanjem u praovusđu.
Grupa se okupila u organizaciji HAZUD-a, Hrvatske akademske zajednice Domovine i Dijaspore i predstavlja građane nezadovoljne stanjem u pravosuđu, napose oštećenike nelegalnih austrijskih zadruga i nelegalnih kreditnih ureda, ali isto tako i sve druge građane koji su oštećeni nezakonitim sudskim odlukama.
Stanje u pravosuđu podsjeća doslovno na veliku baruštinu
Pravna i pravedna država osnova su boljeg i bogatijeg društva, a naročito je pretpostavka za socijalni mir. Građani koji su opljačkani ovrhama u ovršnom postupku u kojem najmanje prava ima ovršenik, ili bolje reći nikakvo pravo, došli su do ruba strpljenja. Godinama su upozoravali na probleme. O temama pljačke putem paralelnog financijskog sustava, čiji dionici imaju neprikosnoveno pravo provoditi ovrhe, oduzimati, otimati, deložirati, bez da ovršenici na bilo koji način mogu utjecati na tijek postupka, mediji, a naročito HAZUD izvještavali su već nekoliko godina. Na žalost, tijekom četverogodišnjeg mandara kukuriku Vlade nije pronađeno adekvatno rješenje koje bi ovršenicima ne samo deblokiralo račune, već i zaustavilo ovrhe, dok se o povratku oduzete imovine još uvijek samo sanja. Zato su predstavnici oštećenika nelegalnih austrijskih Raiffaisen i drugih zadruga pridružili se drugim nezadovoljnicima te su na Markovom trgu ministru pravosuđa, koji ih je susretljivo saslušao, ukratko iznijeli „što ih žulja“.
Iako Ustav RH i zakoni nude određenu ustavnopravnu zaštitu, u praksi ovaj uređeni pravni okvir ne jamči pravedan institucionalni sustav i jednaku dostupnost prava.
Nezadovoljnike, oštećene nezakonitim sudskim odlukama i nepravednim (nezakonitim) ovršnim postupcima u boljitak može uvjeriti jedino korjenita promjena u funkcioniranju pravosuđa i Uredba koja će jednim potezom ruke zaustaviti agoniju. Naime, sudovi diljem Hrvatske na nejednak način tumače zakone koji su na snazi, što stvara pravnu zbrku, nezadovoljstvo u građanima, ogorčenost, očaj, a takvo stanje uzrokuje i razne bolesti osiromašenih nepravednim sustavom, pa na koncu, kad dođe do ovrhe radi iseljenja, bespomoćni građani pomišljaju i na najgore, pa često dolazi i do smrti ili samoubojstva.
Kreditni uredi i nelegalne Raiffaisen i druge austrijske zadruge prouzročili su da su građani ostali bez imovine. Više od 50.000 ljudi potpisalo je lihvarske ugovore s nelegalnim kreditorima, tzv. „kreditnim uredima“ i Raiffaisen zadrugama iz Austrije, te Posojilnica i Zveza bank (zadruga). Iako su djelatnici nelegalnih kreditnih ureda dijelom u pritvoru a dijelom pod istragom, građani su i nadalje blokiranih računa, dok je njihova imovina oduzeta im u nezakonitom ovršnom postupku, ili je pred najavljenom javnom dražbom i to po prijedlozima za ovrhu osoba koje su optužene za kriminal.
Krivotvorena sudska rješenja, nezakonita sudska rješenja pred sudovima se smatraju valjanima i zakonitima
Na temelju takvih nezakonitih rješenja (prema sudskom poslovniku) otima se imovina građanima, iako zakon propisuje: nezakonita sudska rješenja, ugovori i akti – ništetni su i pravno gledano ne postoje. Sud je na takve nezakonite akte dužan paziti po službenoj dužnosti, jednako tako ih i ukinuti. Međutim, godinama već nitko od sudaca ne primjenjuje taj propis. Nezakonito i nelegalno postaje na takav način zakonito, drugim riječima ozakonjuje se kriminal. Postavlja se pitanje, tko upravlja takvim postupcima pojedinih sudaca i ne postupaju li pojedini suci na korist nekim drugim strukturama.
Nezadovoljni građani smatraju da se nesporno radi o korupciji i zlorabi položaja sudaca u postupcima na koje su ukazali novinarima koji su se našli na Markovom trgu.
Dodatni problem koji građane čini nezadovoljnim je ignoriranje kaznenih prijava i podnesaka, nepridavanje važnosti podnešenim prijedlozima i prigovorima u parničnom ili ovršnom postupku. Oštećenici koji i skupe hrabrost podnijeti kaznenu prijavu i odlučiti se suprotstaviti se kriminalu budu od strane institucija koje su dužne provesti istražne radnje ismijani, zbog čega osjećaju da ih baš nitko ne štiti.
Potpuno je jasno da te nezakonite pa i krivotvorene i nadopisivane sudske odluke proizvode žrtve, stoga je nužno potrebno da novi ministar pravosuđa zajedno sa Vladom RH donese takve odluke koje će ne samo propisati zakone, već i donijeti uredbe kojima će se postojeće stanje sanirati odnosno – dovesti u red i to na način da se jednom zauvijek zaustave nezakonite ovrhe i deložacije, a otetu imovinu vratiti oštećenima. Prvi korak je naravno UKINUTI NEZAKONITE SUDSKE ODLUKE I AKTE, što je zakon već propisao i sud je dužan isto učiniti po službenoj dužnosti, jer nezakonite akte ukida ono tijelo koje ga je i donijelo.
Trenutno stanje pravosuđa i propusti sudova doveli su građane u iznimno tešku i beznadnu situaciju. Samoubojstva, rasute obitelji, nervoza, napadaji panike, stres, srčani i moždani udari, djeca zbog teških situacija u obitelji sve se više opredjeljuju za narkotike, odrasli za alkohol i sl., odlaze iz zemlje u potrazi za boljim životom – sve to nepovratno vodi k potpunom uništenju države.
Pravna sigurnost nužno je potrebna i za privlačenje investitora i povratnika iz iseljeništva
Brojni Hrvati pokušali su se vratiti u Hrvatsku nakon osamostaljenja i ovdje nastaviti posao koji su godinama uspješno vodili izvan Hrvatske. Na žalost, došli su na područje poplavljeno kriminalom. Hrvatska je prekrasna država, cvijetno polje koje bi donosilo obilje plodova kada ne bi bilo kriminala. Ovako, to polje je poplavljeno nezakonitostima koja onemogućuju rast i razvoj, napredak.
Među građanima dolazi do frustracije i generalne apatije koja rezultira oslabljenim društvom koje se nalazi ispod socijalnom minimuma. Korupcija oslabljuje gospodarski napredak, osiromašuje državni proračun, odbija vanjske investicije i povratnike, pridonosi općem nezadovoljstvu građanstva te stvara socijalnu nejednakost.
Bogati su privilegirani, siromašni opljačkani boluju i umiru
Novi ovršni zakon ovršeniku ne daje nikakva prava. Ojačana je snaga ovrhovoditelja, tj. ovrhovoditelj je uvijek u pravu. I sudac je uvijek u pravu, neovisan i samostaln u postupanju (tako propisuju zakoni) pa sucu koji ne radi svoj posao kako treba ništa ne može ni neposredno viši Županijski sud, ni Vrhovni sud, a ni Pravosudna inspekcija.
Niti jedno od ovih tijela nije nadležno, pa čak i kad uoče propuste u radu i nezakonito postupanje, sankcionirati suca zbog takvog postupanja.
S druge strane, za propuste sudaca – odgovornost snosi Republika Hrvatska pa građani, osim što su oštećeni nezakonitim postupanjem, otimanjem imovine, i višegodišnjim blokadama žiro račun, u slučaju kad se utvrdi nezakonito postupanje sudaca, na kraju, ukoliko se odluče tužiti Državu, naknadu dobivaju iz proračuna, što znači da naknada štete ide iz njihovih džepova.
Nezadovoljnici pravosuđem, prosvjedima od kojih su prvi održali pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu prije tri tjedna, a jučer na Markovom trgu, žele ukazati da je neovisno sudstvo prihvatljivo sve dok su odluke sudaca u skladu sa zakonom i Ustavom.
Sudske odluke koje su nezakonite, protivne Ustavu, javnom moralu, krivotvorene, nadopisane, ovjerene krivotvorenim pečatom, ili rješenje/presude koje imaju neke druge nedostatke (rješenje donešeno u neradni dan – nedjeljom) moraju biti ukinuti ex tunc, na način da se ukidaju i posljedice proizašle iz takvog nezakonitog rješenja od dana njegovog donošenja, a ne od dana njegovog ukidanja.
Nelogično je da o propustima i o odgovornosti sudaca odlučuju njihova interna tijela
Građanin gotovo da uopće nema mogućnosti „jednakog oružja“ u odnosu na suce. Suci imaju imunitet pa su zaštićeni u svakom pogledu sve dok im Državno sudbeno vijeće ne skine imunitet, a što pak DSV neće učiniti sve dok to ne odluče oni sami, ili po zahtjevu USKOK-a odnosno DORH-a. Prema dosadašnjem iskustvu pitanje je kad će neki obični smrtnik doći na red da se po njegovoj kaznenoj prijavi procesuira neki sudac.
S druge strane, Pravosudna inspekcija Ministarstva pravosuđa ima ovlasti samo slati upite. Na prigovor nezadovoljne stranke pošalju upit sucu, ili predsjedniku suda, od kojih dobiju očitovanje koje pošalju natrag stranci koja je stavila prigovor, i to je sve. I nakon utvrđenih nepravilnosti, ne događa se ništa. Ovakvo ponašanje je suprotno zakonu i Ustavu jer su svi u Republici Hrvatskoj dužni, po spoznaji da se radi o kriminalnim i nezakonitim radnjama, dužni isto prijaviti i ako su u mogućnosti spriječiti daljnje činjenje kaznenog djela.
Stanje u pravosuđu je već dugo godina laše, a zadnjih četiri godine, nikad gore.
Promjenama odredbi Ovršnog zakona i ZPP-a 2013 i 2104.. godine došlo je do nekih poboljšanja, ali isto tako i do situacija koje uopće nisu prihvatljive. Npr. kod Zahtjeva za suđenje u razumnom roku, nekad je o istom odlučivao Ustavni sud, pa kasnije Županijski, a sada se zahtjev šalje nadležnom Općinskom sudu. Trebali posebno isticati da gotovo niti jedan predsjednik suda nije poslao prijavu za svojeg kolegu zbog neučinkovitosti ili nemara, te zbog dugotrajnog rješavanja predmeta, a kamo li da pošalje prijavu zbog zlouporabe položaja ili nesavjesnog obavljanja službe. Ako predsjednik suda ne pošalje prijavu za suca koji je prekršio zakon ili Sudski poslovnik, ni nezadovoljni građanin ne može ništa učiniti.
Abolicija četnicima i pomilovanje kriminalcima
Abolirani četnici „očišćeni od grijeha prošlosti“ prisutni su u svim državnim službama, pa i u Saboru RH. S druge strane, oprost „zviždačima“ koji razotkriju kriminal i kriminalne radnje osigurani su Konvencijom protiv korupcije i Kaznenopravnom konvencijom, kao i Strategijom protiv korupcije RH, no ista uopće ne funkcionira u praksi. Komisija za pomilovanja ili ne donosi odluke o pomilovanju, ili ih donosi u nerazumno dugom roku, ili pak (sudeći prema posljednjim događajima od prije nekoliko dana), donosi odluke o pomilovanju počinitelja kriminala, a ne onih koji kriminal otkrivaju na opće dobro i u korist svih građana ove zemlje. Na žalost, abolirane su osobe koje su nesporni počinitelji kaznenih djela, pa čak i ratnih zločina, dok se „zviždači“ ili drugi građani kojima su kaznena djela podmetnuta iz brojnih drugih razloga (UDBA) i protiv njih se vodi postupak bez jednog jedinog dokaza o krivnji ne aboliraju i za njih nema pomilovanja.
Nema jamstva na stečenu imovinu
Zaštita vlasništva i doma je ustavno pravo svakog građanina i temelj Ustava RH. Na žalost, sudeći prema nekim sudskim odlukama u kojima su stranke građani koji su prosvjedovali na Markovom trgu, nema jamstva na stečenu imovinu, niti ima jamstva vlasništva koje Ustav jamči svakom građaninu.
Događa se i da se osobama koje nisu u Hrvatskoj, odnosno privremeno su iseljene, kriminalnim radnjama otima njihovo vlasništvo. Strankama koje nisu prisutne, (pa čak i mrtvim osobama), postavlja se staratelj koji ih zastupa u postupku po odluci suda, a potom se donešene presude objavljuju na oglasnim pločama. Na takav način vlasnik imovine ostaje bez iste a da uopće ne zna za postupak.
Nedavno se tako u Hrvatsku vratila povratnica iz dijaspore i na svojem zemljištu u Zagrebu zatekla je izgrađene dvije višekatnice. Iako je zemljište bilo njezino, na čudan način je prenešeno na treće osobe, koje su prodale zemljište građevinskoj tvrtki koja je na njima izgradila zgrade. Ne treba posebno niti opisivati kako se osjećala vlasnica kada je ugledala izgrađeno. Šok!
Takvim stanjem u pravosuđu ne može se postići niti socijalni mir i stabilnost u zemlji, nema pravne sigurnosti za građane koji žive u Hrvatskoj, a kako bi se moglo očekivati da će povjerenje u pravosuđe imati investitori ili hrvatski iseljenici koji bi željeli vratiti se u Hrvatsku, ali u ovakvu pravnu kaljužu, NE!
Ministar pravosuđa obećao je prosvjednicima primiti ih kroz nekoliko dana, pa ostaje za vidjeti, jesu li novi ministar pravosuđa i nova Vlada RH spremna suprotstaviti se krugovima u čijim je interesu da sudstvo ne funkcionira, obzirom da se upravo zbog nefunkcioniranja pravosuđa i zbog nezakonitih sudskih odluka pune najviše mafijaški džepovi.
Nada Landeka
