Na manjim portalima vezanim na tzv. desničarske novinare, koji pokušavaju prodati priču o hrvatskom zlatu širi se jedna neutemeljena priča kako bi se još više zamaglila istina o hrvatskom zlatu, jer novinari ne barataju činjenicama vezanim za bivšu zemlju.
Jugoslavija je izvezla svoje zlato van granica kako bi ono bilo korišteno za vojni udar ili spas u slučaju ugroze od 1975. godine nadalje. Priča je svima djelovala uvjerljivo, a zapravo se radi o zamisli pojedinih političkih moćnika koji su se tako lako domogli zlata. Jugoslavija je imala zlata više od jedne Danske.
Tijekom prodaje zlata, odnosno transakcije oko zlata, stvar nije tako jednostavna kako se navodi u pisanim tekstovima tih portala, jer zlato ima svoju “putovnicu”, rekli bi “gruntovni izvadak”, tako da se vrlo lako uđe u trag zlata, kao i u njegovo porijeklo. Zbog toga je još lakše doći do spoznaje što se dogodilo sa hrvatskim zlatom o kojem pišu pojedini portali. Zlato bivše Jugoslavije podijeljeno je između pojedinih republika 2001. godine, ali su ipak zanimljivi neki detalji o samom zlatu.
Ako je Jugoslavija toliko bila dužna, kako je moguće da netko od dužnika nije sjeo na to zlato, odnosno na dug sadašnje hrvatske države? Ako se držimo činjenice da su pojedini moćnici Jugoslavije sami otkupili dug i poslije reketarili državu preko pojedinih stranih banaka sa tim novcem, onda je sve više jasno da to zlato nisu dirali, jer nije ni bilo potrebe. Što to točno znači? Pojedine bankarske elite Jugoslavije stvorile su svoje banke kćeri u inozemstvu, stavile novac i zlato vani, navodno zbog lakšeg poslovanja i kao zaštitu u slučaju političkih promjena. 1980. godine Jugoslavija ima 57, 846 kg zlata.
15 tona kojih dobiva 2000 godine je iz te mase zlata. Ako je Jugoslavija ikome dužna, kako je moguće da netko podijeli zlato, bez da se veliki dužnici naplate? Nemoguće. To se ipak događa i dijeli se zlato. Ima li uopće duga?
Inspekcije koje su krajem osamdesetih godina poslane u velike jugoslavenske tvrtke otkrivaju veliki kriminal. Jedna od žrtava je i Stjepan Đureković u INA-i za njemačko područje. Ali da žrtava nije bilo samo na jednoj strani govori priča o čudnovatoj smrti admirala Petra Šimića i visokog dužnosnika tajnih službi Jugoslavije Rahmana Morine, baš prije prvih parlamentarnih izbora u jugoslavenskim republikama. Ova dvojica su krenula oštro prema štetočinama, koje su uzele bankara Miloševića kao ideju svog spasa, odnosno širenje nacionalizma, da bi prikrili enormnu krađu. Zanimljivo je da cijeli pokret velikosrpske ideje kreće iz Pakraca pod komandom Vuka Draškovića, koji kasnije pokreće i tenkove iz Beograda. Tko je bio on u Jugoslaviji, a tko njegov brat?
Danas je sin Ivana Miškovića, moćnika Titovih tajnih službi, vrlo visoko u hijerarhiji INA-e i MOL-a u Mađarskoj, a jedan od generalskih sinova Goran Štrok je poznati poslovni čovjek, sin Mike Špiljka, Vanja Špiljak također je ugledni poslovni čovjek vezan za naftni biznis, Andrija Drašković, brat Vuka Draškovića isto je poznati poslovni čovjek koji namjerava kupiti Podravku, Vuk Drašković ( koji glumi velikog četnika) radio je u kabinetu Mike Špiljka. Inače u Davosu su danas i Drašković i Špiljak, koji pokušavaju preuzeti Podravku. Vojko Santrić, vezan za INA-u stvorio je mogućnost pokojnom Pukaniću da otvori Nacional i financirao je taj list, ne treba reći da je Santrić dio tog miljea. Kada sve povežemo u bratstvo i jedinstvo korupcije, dobivamo hrpu nacionalista i komunista koji jako dobro žive uglavnom od naše zemlje.
Pitanje nad pitanjima jest gdje se danas nalazi prodano zlato Hrvatske, tko ga je koristio prije toga, jer zlato nije mrtvi kapital i na osnovu njega su očito dizani krediti, pozajmice i slično. O toj temi je govorio general Zagorec sinu Josipa Perkovića. Dokaz veze tajnih službi, bankara i politike je njihov sastanak. Kao i o svemu onome što u svojim člancima HOP portal otvoreno govori o Zagrebačkoj banci.
HOP portal
