Predrag Kujundžić, radnik centra “za državnu bezbednost” republike srpske pokrao je ogromno bogatstvo hrvatskih prognanika iz općine Doboja, prisvojio čak oko 70 kila zlata u nakitu te 350.000 tadašnjih DM (ekvivalentno istoj brojci i svoti u današnjim eurima). Zastrašujući obim Kujundžićevog plijena osiguran je na taj način da je ovaj ratni profiter na području grada Doboja na stotine stanova nalijepio svoje ime, kako bi iste mogao nesmetano pljačkati. Drugim riječima, “zabezecirao” je ogroman broj stanova za vlastitu neometanu pljačku. Kada govorimo o 70 kilograma zlata u nakitu, radi se ustvari o ogromnoj količini nakita koju je posjedovalo više desetaka tisuća ljudi, odnosno nekoliko tisuća prognanih obitelji koje su prognale srpske paravojne jedinice. Ovaj suhi podatak govori o tragediji čitavih naselja i zajednica hrvatskog naroda koji je s ovih područja ne samo iščezao, već je i prilikom progonstva i bijega od četnika nemilosrdno opljačkan, u zlatu, nakitu, novcu, pokretninama i nekretninama. Inače, 70 kg zlata iznosi više milijuna eura.
Uz oficijelne jedinice “srpskih oružanih snaga” koje su i same paravojne, postojale su i one koje su i te paravojne oružane snage nazivale paravojnima, dakle duplo paravojne. Prevedeno na ulični jezik; i pljačkaši i ilegalci su imali svoje pljačkaše i ilegalce. Jedni od takvih su bile i takozvane “Žute ose” koje su djelovale na području srpske republike u BiH s propusnošću prema ratištima u Hrvatskoj. Jedno je svima bilo zajedničko, a to je da je ratni plijen, a naročito vozila, najčešće završavao u Srbiji, matici svih paravojnih i četničkih jedinica koje su ratovale, pljačkale, palile i ubijale po Hrvatskoj, jednako kao i po Bosni i Hercegovini. Da se ne radi o toliko mrtvih, izbjeglih i opljačkanih Hrvata i Bošnjaka, čitati ove dokumente bi bilo tragikomično, već i zbog toga jer su sve te “republike srpske” i njihova takozvana “ministarstva unutarnjih poslova” nikla na tuđoj zemlji i u tuđim državama, silom i bez ikakve pravne i stvarne osnove. Iz izjava u ovim dokumentima se može vidjeti da je ukradena roba iz Zvornika završavala također u Srbiji.
Predrag Kujundžić samo je jedan od takvih kriminalnih pojedinaca koji su kao gljive nakon kiše bujali i množili se na otetom terenu, na područjima koja su oteta pomoću velikosrpske agresije za vrijeme rata. Kujundžić i njemu slični su popljačkali sve civile i matično stanovništvo potjeravši ga s vlastitih ognjišta. Većina pokradenog je završila u Beogradu i Srbiji, a nemali dio plijena je prema svjedočenjima pljačkaša samih, završio u rukama para-pljačkaša. Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i BiH je po svemu sudeći imala jedan značajan ekonomski motiv osim onog genocidnog – sveopću pljačku svih protjeranih nesrba, kako Hrvata, tako i Bošnjaka muslimana.
Pripremila: Ingrid Runtić
HOP portal
