Hrvatska, kao i cijeli današnji svijet, ima veliki deficit kad je riječ o sposobnim vođama koji imaju autoritet u narodu. Današnju samostalnu hrvatsku državu, koja je ušla u zadnju fazu svojeg raspada, a moguće i građanskog rata, mogu spasiti samo nove beskompromisno domoljubne i nekompromitirane političke snage u Domovini i iseljenoj Hrvatskoj, kojima će na čelu biti veliki, hrabar i nepotkupljiv vođa.
Kakva je danas situacija u Hrvatskoj kad su u pitanju vođe najviših hrvatskih državnih institucija i stranaka?
Predsjednica RH: Gospođa Kolinda Grabar – Kitarović
Nije ni približno ispunila očekivanja i nade onih koji su za nju glasovali na zadnjim predsjedničkim izborima. Zbog svoje mladosti i političkog neiskustva, te vrlo složene političke situacije, nije niti mogla ispuniti ta očekivanja. Predsjednica Grabar-Kitarović zbog obveza i duga vanjskim čimbenicima nije mogla tj. smjela odmah ući u beskompromisnu borbu s rušiteljima današnje samostalne i demokratske hrvatske države – neojugoslavenima, neokomunistima i onom dijelu srpske manjine u Hrvatskoj koja nikada neće prihvatiti ni najdemokratski sustav u bilo kojoj samostalnoj hrvatskoj državi.
Sadašnja Predsjednica Republike Hrvatske nije prošla kroz dugogodišnje revolucionarno stvaranje samostalne hrvatske države, u kojem su hrvatski domoljubi u Domovini i diljem svijeta proganjani i ubijani zbog i same pomisli na rušenje Jugoslavije i stvaranje samostalne hrvatske države. Ona je sve dobila u samostalnoj hrvatskoj državi. Sve što je dobila bilo je bez i malo veće osobne žrtve. Njezina najveća žrtva bila je kad ju je Ivo Sanader smijenio s mjesta ministrice vanjskih poslova, a izdajica hrvatskog naroda Stjepan Mesić poslao kao veleposlanicu u Washington. Usporedite tu žrtvu sa žrtvama onih koji su za hrvatsku državu poginuli, ili dali dijelove svojih tijela, tijekom dugih stoljeća, kao i u Domovinskom ratu. Za gospođu Grabar-Kitarović u zadnjih petnaest godina bilo je samo pitanje hoće li živjeti u većem ili manjem luksuzu tj. hoće li danas obući ovu ili onu novu haljinu najboljih hrvatskih i svjetskih dizajnera.
Predsjednica gospođa Kolinda Grabar-Kitarović je u ovih nekoliko zadnjih tjedana osjetila da nije dovoljno imati simpatije velikih i moćnih država svijeta ili biti u ekskluzivnom klubu svjetskih moćnika kad su u pitanju njihovi viši interesi. Nakon što ju u cijelosti iskoriste za svoje interese, ti će ju krugovi odbaciti kao da nikada nije postajala, sjetimo se Ive Sanadera. To potvrđuje i djelatnost stranih veleposlanika u Hrvatskoj. S druge strane, u hrvatskom će narodu zauvijek ostati poznata po tome što je inzistiranjem na neprovedivoj i neprihvatljivoj politici (od strane protivnika hrvatske države) pomirenja i «zajedništva» u hrvatskom društvu iznevjerila njegovo veliko povjerenje. Možda ona u tu politiku osobno i vjeruje, ali onda je to samo pokazatelj njezinog nedovoljnog poznavanja hrvatske povijesti i odlučnosti neprijatelja samostalne hrvatske države da nas unište.
Treba, međutim, priznati i činjenicu da će predsjednica Grabar-Kitarović u povijesti ostati zapamćena i kao osoba koja je spasila Hrvatsku od drugog mandata dr. Ive Josipovića, u kojem bi Hrvatska bila u još težem položaju nego što je danas. Moramo se složiti da joj to treba upisati u posebno pozitivnu bilancu njezinog mandata kad nakon slijedećih izbora ne bude više predsjednica Republike Hrvatske.
Akadmemik Željko Reiner – predsjednik Hrvatskog sabora
Od konstituiranja Hrvatskog sabora 1990. godine, Hrvatska nije imala uglađenijeg i u svojoj nepolitičkoj profesiji u svijetu priznatijeg predsjednika Hrvatskog sabora. Nažalost, radi se o vrhunskom intelektualcu i liječniku, koji doduše u politiku nije ušao zbog svojih osobnih interesa, ali koji u sebi nema dovoljno političke ambicije i snage da na svoja leđa preuzme strahovito tešku odgovornost spašavanja hrvatske države i hrvatskog naroda od propasti i nestanka.
Tihomir Orešković – predsjednik Vlade
O njegovoj prošlosti ne znam ništa osim onoga što sam čitao u hrvatskim medijima, kojima se u većini teško može vjerovati, jer zagovaraju partikularne interese. Ono što mislim o premijeru Oreškoviću je kako je on poslan u Hrvatsku da bude gubernator te da stranim vjerovnicima osigura povratak njihovog novca, pa makar se radilo i o rasprodaji cijele Hrvatske. To je samo korak do potpunog preuzimanja Hrvatske od strane centara moći u Europskoj uniji i izvan nje.
Tomislav Karamarko – prvi potpredsjednik Vlade
Od izbora u Hrvatskoj demokratskoj zajednici na kojima se Tomislav Karamarko prvi puta kandidirao za predsjednika te povijesno zaslužne stranke za stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države 1991. godine, izrazio sam duboko nepovjerenje u pozitivan konačni ishod njegovog dolaska na čelo HDZ-a. Snažno sam uvjeren da je, zbog njegove velike osobne nepopularnosti i nepovjerenja među glasačima domoljubnog svjetonazora, Karamarko najodgovorniji za današnje više nego opasno stanje u Hrvatskoj. Da je na čelu HDZ-a na izborima za Hrvatski sabor koncem prošle godine bio bilo koji drugi utjecajan, ugledan i pouzdan član HDZ-a, kao što je na primjer, akademik Željko Reiner (o čemu sam pisao prije tih izbora), Hrvatska demokratska zajednica dobila bi više nego potreban broj zastupnika u Hrvatskom saboru da može samostalno sastaviti Vladu i provoditi politiku koju je stranka zagovarala prije izbora.
Izbor Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a za još četiri godine, na zadnjim stranačkim «nedomokratskim» izborima, izvan je svake pameti i predstavlja politički harakiri ne samo za HDZ nego i za samostalnu hrvatsku državu.
Psihijatar Božo Petrov – potpredsjednik Vlade
Dolazak privincijskog psihijatra Bože Petrova i njegovog MOST-a u poziciji da odlučuju o sudbini samostalne hrvatske države i hrvatskog naroda u njihovim najtežim trenutcima od 1990. godine, bez ikakvog značajnijeg političkog iskustva na razini države, samo je dokaz šizofrenog društvenog stanja u Hrvatskoj, ali i snage neokomunističkih, neojugoslavenskih i velikosrpskih snaga, pred kojima, čim oni malo podignu glas u javnosti, drhću tzv. hrvatske domoljubne vođe, a posebno mostovci.
O većini drugih vođa manjih domoljubnih stranaka nije vrijedno trošiti riječi, iako bi i neki od njih bili daleko bolja opcija od gospode Karamarka, Oreškovića i Petrova.
Kakvog vođu Hrvatska danas treba?
Unatoč činjenici što će prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ući u noviju hrvatsku povijest kao najveći i najuspješniji hrvatski vođa i političar, Hrvatska danas treba vođu sasvim drukčije prošlosti, drukčijih političkih pogleda i upravljačkih sposobnosti. Dr. Franjo Tuđman bio je pravi vođa za tranziciju, u ratnom stanju – iz Jugoslavije i rigidnog komunističkog sustava u blaži komunizam, ali ne i u stvarnu demokraciju, o kojoj on nije imao puno izravnog znanja i osobnog iskustva, a da o gospodarskom upravljanju u uvjetima slobodnog tržišta i ne govorim.
Ovim člankom želim započeti ozbiljnu raspravu na tu temu, kao što sam prije više od godinu dana pokrenuo javnu raspravu da moramo poduzeti sve što je u našim mogućnostima da se zaustavi kandidatura Vesne Pusić za generalnu tajnicu UN-a. Nadam se da će me ovoga puta bar neki domoljubni intelektualci uzeti malo više za ozbiljno.
Evo, što sve mora, prema mojem mišljenju, biti i što treba imati novi veliki i hrabar domoljubni vođa hrvatskog naroda, bez obzira je li se radi o predsjedniku države ili predsjedniku Vlade.
- Zbog potrebnog velikog životnog i političkog domoljubnog iskustva, ne smije biti mlađi ili mlađa od šezdeset godina godina.
- On/ona, osobno i nitko od njegovih/njezinih roditelja, baki ili djedova, nisu nikada bili članovi ili simpatizeri bilo kakve jugoslavenski orijentirane stranke, a posebno KPJ i KPH.
- Nije nikada vršio/la bilo kakvu vodeću dužnost u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji.
- Mora pripadati većinskoj katoličkoj vjeri i maksimalno tolerantan tj. tolerantna prema svim nacionalnim manjinama, drugima vjerama i domoljubnim ateistima.
- Mora biti osoba koja je aktivno sudjelovala u borbi za stvaranje hrvatske države dugo vremena prije 1990.godine.
- Mora imati veliko svjetsko i domovinsko iskustvo.
- Mora tečno govoriti barem jedan svjetski jeziki, a velika prednost je poznavanja engleskog jezka.
- Mora imati višegodišnje visoko upravljačko ili profesionalno iskustvo u jednoj od razvijenih zapadnih demokracija.
- U ovoj fazi razvoja Hrvatske ne smije biti član sadašnje dijaspore, koji je rođen/a ili otišao kao malo dijete u dijasporu tj. da kao odrasla osoba nije aktivno sudjelovala u Domovinskom ratu, na ovaj ili onaj način. U tom kontekstu, ne smije biti osoba koja nije imala značajnu ulogu u hrvatskim političkim ili društvenim organizacijama u iseljeništvu, ili osoba koja nije bila samostalni istaknuti hrvatski domoljub i aktivist, sa svjetskim ugledom.
- Ne smije biti osoba koja ima bilo kakvih većih financijskih ili dioničarskih interesa u poduzećima u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu.
- Ne smije imati više od pedeset tisuća eura ušteđevine sveukupno, u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu.
- Mora biti sprema u prvom mandatu vršiti visoku dužnost predsjednika ili predsjednice države tj. vlade za pedeset posto manju plaću koju danas imaju predsjednica države ili premijer.
- Mora biti spreman ili spremna dati ostavku onog trenutka kad se dokaže da je bio ili bila u bilo kakvom sukobu interesa u kojem se osobno okoristila.
- Također se treba pismeno obavezati na davanje ostavke, ako ne bude beskompromisno, ali i razumno, branio/la vitalne interese hrvatske države i hrvatskog naroda.
- Mora biti osoba koja je, u političkoj i svakoj drugoj borbi za spašavanje danas teško ugrožene hrvatske države i ugroženog hrvatskog naroda, spremna dati i vlastiti život.
Kako doći do takve osobe i do tog cilja? Usprkos brojnim političkim strankama i do sada neuspješnim pokušajima izgradnje novih političkih domoljubnih opcija, u Hrvatskoj je potrebno osnovati političku stranku koju će voditi ljudi koji će se istinski, iskreno i hrabro, bez lažnih obećanja i fige u džepu, koju su držali dosadašnji političari, zalagati za maksimalno uspješnu i djelotvorno suradnju, na svim područjima, između domovinske i iseljene Hrvatske. Hrvatsko iseljeništvo još uvijek je jedini pravi strateški gospodarski i demografski saveznik Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Međutim, u ostvarenju tog prevažnog cilja spašavanja samostalne hrvatske države, treba doći i do okrupnjavanja bezbrojnih braniteljskih udruga.
To je jedini put za spas Hrvatske od neizbježne propasti. Svijet se mijenja velikom brzinom. Mi Hrvati moramo imati svoje rješenje i svoju strategiju za te promjene, koje će biti nemilosrdne. Preživjeti će samo oni narodi i one države koje se na vrijeme spreme za te promjene. Dragi Bog je kroz cijelu našu povijest bio uz nas Hrvate. Došlo je vrijeme da se više ne oslanjamo samo na svemogućeg Boga nego i da sami uzmemu sudbinu u svoje ruke.
mr.sc. Antun Babić
bivši savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana
generalni konzul u mirovini
