HOP

AUSTRIJSKE NOVINE POKOPALE FRLJIĆA ZBOG AMATERIZMA I HUŠKANJA NA NASILJE

Die Presse je ovako naslovio svoj članak o našem “velikanu antifašističkih budalaština i performerskog amaterizma”:

“FRLJIĆEV TEROR GLUPIM LAKRDIJAMA”

Slijedi prava salva blago rečeno negativnih kritika odmah u podnaslovu:

Praizvedba njegove predstave na ovogodišnjem Wiener Festwochen u Schauschpielhaus-u je dosada dostignuta najniža točka sezone: cinizam bez mjere i smisla.” Autor teksta Norbert Mayer odmah na početku članka navodi Frljićevo bosansko porijeklo kao negativni orijentir, što je nota bene kod nas tabu tema. Već prije tri godine su Austrijanci znali s kim imaju posla, no ovo što im je Frljić sada servirao je zaista duboko razočaravajuće, piše Mayer.

Prenosimo prijevod teksta Norberta Mayera iz Die Presse:

“Frljićev kazališni komad Naše nasilje i vaše nasilje, narudžba za Berlinski teatar Hebbel am Ufer, obiluje glupavom jednostavnošću i sirovošću, amaterski je glumljeno i izvedeno te dosađuje grčevitim nastojanjima šokiranja. Navodno mu je kao predložak poslužio roman Petera Weissa u tri dijela Estetika otpora koji majstorski obrađuje problem radničke klase u fašizmu. Frljić to očito želi prenijeti na aktualnu situaciju u Europi. Umjesto fašizma, on nudi kapitalizam kao oličenje neprijatelja, dok izbjeglice koje nadiru u Europu predstavljaju izrabljivanu radničku klasu. Neka mu bude. Međutim, njegovom ostvarenju nedostaje kako literarna kvaliteta, tako i uvjerljivost, pa gledatelj u čudu svjedoči nesposobnom generalnom napadu na sve i svakog. Tekst je naglašeno protiv zapada i potpuno antiliberalan. Kako bi se drugačije moglo protumačiti da nakon jedne minute šutnje za žrtve terorističkog pokolja u Parizu i Brüsselu ne slijedi još jedna minuta šutnje za 4 milijuna žrtava zapadnjačkog terora na bliskom i srednjem istoku, nego čak huškanje, jer Frljić priziva četiri milijuna žrtava terora u samu Europu fantazirajući o tome. Njegova predstava koje traje 75 minuta počinje tako da devet glumaca u narančastim overalima trče na pozornici preko zida koji se sastoji od 95 kanistara (scenografija Igor Pauška), pojedinačno se predstavljaju i izjavljuju zbog čega ih je redatelj odabrao za ovaj projekt. Svi oni su navodno izbjeglice s bliskog istoka ili djeca migranata. Ubrzo se počinju svlačiti, međusobno milovati i ljubiti. Nastaju hetero, homo, i biseksualne grupe, njihova tijela su prekrivena orijentalnim pismenima, koja se dodirima mrljaju i brišu. Za vrijeme izvođenja te “slobodne ljubavi” odjekuje božićna melodija Tiha noć.

Publiku se vrijeđa i kontinuirano joj se insinuira da je fašizam u Europi ponovno u trendu. Jednog muslimana se muči sa svinjetinom i alkoholom. Zatočenike se strijelja ili ubija nožem. Uz to se servira odgovarajuća propaganda. Ide li se i dalje? Da. Jedna muslimanka pokrivene glave (u hidžabu) izvlači iz svoje vagine austrijsku zastavu i vješa ju. Malo kasnije ta je žena silovana: zid pada, ali jedan križ od kanistara ostaje stajati. Lik koji valjda predstavlja Isusa, odjeven u crveno-bijelo-crvene gaće (boje austrijske zastave – op. prev.) ustaje i prisiljava tu ženu na seks. Nakon toga briše svoje prepone njezinom zelenom maramom za glavu. Mukli pljesak. Samo hard-core-fanovi kliču.”

Mediji onih zemalja koje nisu iskusile komunizam,  Frljića i njemu slične odmah razotkrivaju kao amatere u umjetnosti, jeftine huškače protiv kapitalizma, lažne antifašiste i komunističke jadnike. U Hrvatskoj, zemlji koja je pola stoljeća bila zlostavljana komunizmom, i čiju kulturu još uvijek vode zombijevski kadrovi preživjeli iz pokojnog komunizma, još uvijek se jednog prostaka i huškača, redateljskog diletanta i nasilnika uzdiže u zvijezde i debatira o dubokoumnosti njegovih beskrajnih prostakluka. U takvoj zemlji u kojoj je lustracija ostala samo zamisao, stvaraju se novi kadrovi primitivaca, nasilnika i umjetničkih diletanata koji vrijeđaju ljuski razum i dostojanstvo na jednak način kao što vrijeđaju i državne simbole, kao što su grbovi i zastave, svojih, pa i tuđih zemalja. Hrvatska kalja svoj ugled na strašan način, promovirajući ovog nasilnika i amatera u svijetu, dajući mu na milost i nemilost vlastito nacionalno kazalište (HNK Rijeka) ili pak sudjelovanje u projektu prijestolnice kulture Europe grada Rijeke . Razmjeri štete koju Frljić sa zadovoljstvom čini našoj zemlji su postali nesagledivi. O Frljićevom amaterizmu je u Hrvatskoj prvi jasno i argumentirano progovorio HOP portal, a sada to potvrđuje i austrijska štampa i mediji.

Prevela i obradila: Ingrid Runtić

HOP portal

HDDU NAPUSTILI GLUMCI KOJI BI DANAS I MEŠTROVIĆA NAZVALI USTAŠOM

više članaka možete naći u arhivi HOP portala:

http://hop-portal.com/2015/06/nekultura-revolveras-frljic-bi-hapsio-u-crkvi/

http://hop-portal.com/2014/11/frljicevo-nasilje-i-prostakluk-na-kazalisnim-daskama-prozvan-slobodnim-umjetnickim-izrazom-fasizam-na-daskama/

http://hop-portal.com/2016/04/nesposobni-frljic-od-intendanta-rijeckog-hnk-do-tima-epk-rijeke/