HOP

Strah, panika i ludilo zahvatilo čobaniju iz zemlje svinjarskih trgovaca, Vučić teško bolestan

Već cijeli tjedan se slatko smijem čobaniji koja se krčka u svome sosu. Napunili Srbi gaće od straha od hrvatske vojske i NATO radi združene vježbe od 12. 10. do 20. 10. Evo, kravlje ludilo ih još ne pušta od sredine prošlog tjedna kad su u Informeru i Srpskom telegrafu udarili naslove: “Hrvatska i NATO spremaju pješački i tenkovski napad na Republiku Srpsku i na Srbiju.” Onda ima još i biser iz Srpskog telegrafa kako Srbi svakako uz znanje i odobrenje Vučića i Nikolića šalju plaćene srpske vojnike u pomoć Rusima u rat u Siriji.
Na tom popisu ruskih saveznika još navode i vojnike iz Bjelorusije, Kine i Indije. Ali, šlag na torti dolazi za sam kraj. U pretprošlom broju tjednika Tabloida najznamenitijeg srbijanskog novinarskog mongoloida Milovana Brkića, izvjesni Brkićev srbijanski novinarski stručnjak za Vučića, novinar Igor Milanović ( pisao je isti taj novinar lani u Tabloidu kako Vučić i Vulin kao dva pedera vode ljubav u iznajmljenom stanu blizu trga Slavija u centru Beograda ), sad naveliko piše kako je Vučiću radi njegove poodmakle faze paranoidne šizofrenije blizu kraj otkucaja životnog sata, te kako Milanović prema saznanjima njemu bliskih izvora u tekstu navodi da će Vučić poživjeti najdalje do siječnja 2017. godine. Još dodaje da Vučića od ludila liječe najjačim lijekovima za luđake već 20 godina, ali da je sad pri kraju svog životnog puta. Umrijeti će, a Veliku Srbiju dočekati neće, ne barem u ovozemaljskom životu, možda tek u snovima na onome svijetu.
Iz svega ovoga o odmakloj fazi kolektivnog ludila balkanskih svinjara i stočara, meni se javlja samo jedna želja. Kako bi bilo krasno kad bi Vučić poživio samo još toliko dovoljno da živ ugleda hrvatski barjak koji vijori u Zemunu i Novom Beogradu. Siguran sam da bi onda u trenu  presvisnuo od muke.
Ne znam  jesam li možda vidovit ili nisam, ali dok me 2002. nisu nasilno protjerali baš iz Novog Beograda ( gdje sam živio 34 godine od rođenja, dječaštva, pa cijelu mladost ) u ovaj drugi dio grada,sanjao sam nekih 15 ili 20 dana pred onu utakmicu Dinamo – Zvezda 3:0 Dinamovo osvajanje naslova prvaka pokojne države. I sad pamtim kao jučer taj san od prije 34  godine. I san je postao java tri mjeseca kasnije. E, sad je opet bilo famoznih 15 dana mog nedavnog sna prije neka tri tjedna da se vraćam u svoj stari, prijašnji stan u Novom Beogradu. Prošlog tjedna u srijedu, opet 15 dana nakon mog sna (isti razmak kao i od mog sna i Dinamove jave iz 1982. godine ) Srbi pišu u Vučićevom Informeru kako strijepe da će ih hrvatska vojska i NATO zgaziti u Zemunu i Novom Beogradu.
Već u petak svi srpski portali bruje kako Putin poručuje Amerikancima da se samo verbalno prepucava s njima i da ne kani ratovati s NATO paktom, EU i Amerikom. Putin se samo malo zaigrao i izgleda otpilio Srbe.
Srbeki sami ne znaju ratovati. To se barem oduvijek zna i u to smo se svi uvjerili. Jesam li opet prorok kao i 1982. godine? Hoće li srpska java 2016. biti kao što im je bila i na zelenom travnjaku 1982. godine ili na bojnom polju 1995. godine? Mislim da je znak pitanja suvišan. Od sna do Dinamove jave 1982. bila su nešto manje od tri mjeseca. Sad od sredine listopada nova tri mjeseca novog odbrojavanja između sna i jave stižu sredinom siječnja. I kada se šalimo malo dozivamo javu…
Novinar Brkićevog Tabloida Igor Milanović u svome tekstu prognozira da će Vučić umrijeti najkasnije u siječnju 2017. godine od metastaze njegove teške bolesti koju vuče točno 20 godina. I to opet spada u okvir tog tromjesečnog odbrojavanja.
Dakle, obolio je zvanično nakon 1995. godine. Pretpostavljam da nije slučajno obolio baš 1995. ili 1996. jer su mu kroz glavu još sijevale munje, udarali gromovi i svjetlucale iskre i zvijezdice od bljeska olujnih ratnoh vjetrova. Dijagnoza bolesnika Vučića zove se Oluja. Šifra terapije liječenja bolesnika Vučića zove se Hrvatska vojska.
Kako je liječenje bolesnika daleke 1995. jedinom učinkovitom metodom kirurškog reza bilo samo privremeno i kratkotrajno uspješno, očito je potrebno metode radikalne terapije liječenja pacijenta  ponoviti i 2016. godine. Mislim da je to za dobrobit samoga teškog bolesnika Vučića.
I tako novinar Tabloida Igor Milanović veli da mu medicinski nema pomoći. U takvim situacijama je humanije pacijentu prekratiti muke da se ne pati više a ni narod srpski skupa s njim. Pitam se razmišlja li tako i konzilij srbijanskih liječnika, koji zasigurno zna kako Vučiću medicinski nema spasa? Ili će ga možda Srbi jednog dana balzamirati kao egipatskog faraona i proglasiti svojim besmrtnim božanstvom.
Ne bih rekao da je sve to posve slučajno i da je sve ovo samo astrološka igra brojki i prosta numerologija. Suviše mnogo cifara se poklapa da bi sve bilo slučajno. Meni se sve čini da ću se jednog vrlo bliskog dana vratiti kao pobjednik u Novi Beograd. Mislim da imam intuiciju kao i 1982. i 1995. godine, a iskustvo mi govori da me vidovitost u snovima nikad nije iznevjerila na javi. Živi bili  pa vidjeli.
Dragan Ilić dopisnik iz Beogradskog pašaluka
HOP