HOP

Henry Kissinger sve skloniji dogovoru sa Rusima, nakon velike diplomatske pobjede Rusa

20. siječnja 2012. godine, stigao je u Moskvu kako bi se vidio sa Vladimirom Putinom te mu dao ultimatum i “prijateljski savjet” da ne pokreće ponovno kampanju za predsjednika Rusije. Jer u protivnom SAD će samljeti Rusiju u prahu: “treći mandat Vladimira Putina, to je rat koji će Rusija izgubiti”. rekao je Henry Kissinger prema nekim izvorima… Bio je vrlo utjecajan političar od 1969. do 1977. godine. Obnašao je funkcije savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost te državnog tajnika za vrijeme Nixonove i Fordove administracije. Tijekom Hladnog rata kao vješti diplomat, smirio je napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza. Pomagao je politiku otvaranja Kine 1987. godine.

Poznati američki novinar i ekonomski teoretičar Frederick William Engdahl u svojim knjigama o američkoj naftnoj i prehrambenoj geopolitici “Stoljeće rata” i “Sjeme uništenja” izravno optužuje Kissingera za odgovornost za sudjelovanje u američkoj politici sedamdesetih godina 20. stoljeća koja je bila usmjerena na agresivno širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju, s ciljem uništenja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Ta se politika nastavila u okviru omogućavanja američkim proizvođačima genetski modificiranih žitarica tijekom 90-ih da agresivno nametnu svoje proizvode siromašnijim zemljama, a krajnji cilj takve politike bilo bi smanjenje broja stanovnika na Zemlji. Engdahl ističe kako je Kissinger bio vrlo blizak Georgeu W. Bushu i podržavao njegovu politiku prema Iraku i Afganistanu, koja je usmjerena na daljnje učvršćivanje američke moći. Henry Kissinger štićenik je interesnog kruga obitelji Rockefeller čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju poprima nezamislive razmjere. U pitanjima vjere i svjetonazora bitan je i papa Franjo, koji je vlo blizak Ruskoj federaciji, i koji je po svojem političkom nazoru klasični bolivarist. Bolivarizam je politička doktrina nazvana po venecuelanskom generalu Bolívaru, a danas se povezuje s borbom protiv imperijalizma.

Ove godine Henry Kissinger je vrlo često u Moskvi. Prema našim izvorima razlog je podjela sfera i sve veće uvažavanje uloge Rusije.

Amerika sve više shvaća da Rusiju mora okrenuti na svoju stranu kao saveznika u kontroli svijeta. Radi li se ovdje o politici diktiranoj vodećim bogatstvima svijeta ili je to američka politika administracije to je već jasno prema izboru izaslanika za razgovor sa Rusima. Za sada, situacija je vrlo napeta kod vodećih sila svijeta i samo razum najmnogoljudnije zemlje svijeta Kine drži kakav-takav balans.

Nigel Farage u EU parlamentu već je usporedio EU sa SSSR-om, optužio EU za širenje nekakvog komunizma, koji se prenosi kao zaraza iz nekadašnjih zemalja istočnog bloka, ali je vrlo upitan njegov primjer osvješćenja u EU preko Orbana. Orban se često konzultira sa Putinom i zapravo je Putinova poluga za rušenje EU, kao što je nedavno Farage srušio Veliku Britaniju, koja je sad pred raspadom. Raspad Unije najviše koristi Rusiji. Inače, Farage je kasnije nazvao EU imenom United States of Europe, aludirajući na SAD.

Model EU ovakav kakav jest je neodrživ.

“Dolazi rat, biti će toliko teško da samo jedna supersila može pobijediti. To je razlog zašto je EU u takvoj žurbi da se formira supersila, jer oni znaju što dolazi,  Europa će morati biti jedan cijeli kohezivni element.

Oh, kako sam sanjao ovaj divan trenutak. Iz pepela ćemo graditi novo društvo, tamo će ostati samo jedna supersila, a to će biti globalna vlada koja pobjeđuje. Nemojte zaboraviti da Sjedinjene Države imaju najbolje oružje, koje nijedna druga zemlja nema, a mi ćemo uvesti to oružje  kada je pravo vrijeme “. (Henry Kissinger siječnja 2012.).

Danas Henry Kissinger razmišlja drugačije. Ruska diplomacija uspjela je nadigrati američku.

RAZLOG DIPLOMATSKE POBJEDE RUSA

I dok su svoje državne interese Amerikanci skrivali iza tzv. ljudskih prava, gay pride i sličnih manifestacija, ruski interes se sakrio iza nacionalističkih i desničarskih pokreta, koji su znatno tradicionalniji u EU. I redom su padale američke saveznice, načete korupcijom neokomunističkih vlasti bliskih Rusiji.

Kada nije išlo milom, išlo je silom – kao u slučaju pada zrakoplova poljske vlade. U trenutku kada je Ukrajina potpomognuta američkim migom krenula u pravcu EU, Putin je otvorio novi politički front u kojem je trijufirao nad izdanom i loše naoružanom Ukrajinom. Ukrajinom koja prolazi istu katarzu kao i Hrvatska. Otima se od krvopije Rusije, kao što smo mi nekada otimali se od Srbije. Ukrajina ima vrlo važne resurse za Rusiju i ona je prvi veliki korak do svjetskog rata.

Drugi  razlog je priznao i Putin: “Rusija nikada nije prežalila raspad Jugoslavije”. I danas sa Srbijom gradi kulturne i političke veze odavno raspadnute zemlje, a privredno već kontrolira jedan veći i značajni kompleks. Ne treba zaboraviti da su spasonosni krediti Todorićeva carstva krenuli baš iz Rusije, da su Rusi kupili posrnule naše banke i one ostale u regiji. Sve to vrlo mirno prolazi kraj strateški loše postavljene američke diplomacije.

Sirija je danas odličan kotač za uništenje EU. I to ruska diplomacija zna. Širenjem sukoba u Siriji, ruski plan se ostvaruje, izbjeglice će zakrčiti EU, bježeći pred ruskim topovima i zrakoplovima. I tako i podijeliti EU. Dio nekadašnjeg varšavskog pakta u tom trenutku krenuti će na rusku stranu. Propagandno je Rusija već okrivila SAD za rat u Siriji, dok njihovi zrakoplovi “opravdano” ruše bolnice i ubijaju civile. Baš kao u srpsko-hrvatskom ratu, zločine srpske vojske opravdavala je Srbija ustaštvom.

Osim toga, Putin je odaslao određen broj ruskih tajkuna diljem svijeta i na taj način stvorio mrežu ruskog kapitala kojom je rušio političke elite, kao što smo mogli vidjeti i na primjeru engleskog Brexita.

SRPSKO-RUSKA PROPAGANDA U REGIJI

Nije čudan pad glavnog hrvatskog obavještajca Dragana Lozančića, bliskog američkim interesima. Daljnji utjecaj ruske obavještajne zajednice vidi se u spoju hrvatske vlade. Provaljeni lopovluk u INA-i i Zagrebačkoj banci, temeljima privrede RH, morao se pokriti kroz strateškog ruskog lopovskog partnera, formiranjem baš takve vlade, u kojoj nema ideologije, već zaštita zajednički ukradene imovine, što je najbolje javnosti predstavio Nikola Kovačević, bivši diretor INA-e. On je za propast INA-e prozvao Franju Gregurića, Nikicu Valentića i Davora Sterna. Prva dvojica su danas “savjetnici” premijera, vrlo bliski i ruskoj privredi u kojoj su godinama radili. Jedna od ključnih u vladi Plenkovića je Martina Dalić, koja je u vladi J. Kosor namjestila muža u INA-u, na mjesto važno za MOL. Nakon otkrića krađe u DUUDI-ju, ravnatelj DUUDI-ja Pejnović bježi u Rusiju. Prodana naftna polja sva su išla Rusima. Slučajno? HDZ vjerodostojno slijedi ruske interese, a slučaj Hasanbegović je primjer kako se antifašistički lopovluk otkriva, a kada je otkriven kao i njegove namjere, ministar je proglašen fašistom. Ruski štosovi…

RUSKA KULTURNA REVOLUCIJA U REGIJI BAZIRANA NA ANTIFAŠIZMU

U hrvatskom Saboru Ivan Pernar, potpomognut od srpsko-ruskog propagandiste Malagurskog, širi mržnju prema Americi i NATO paktu, znajući da na taj način štiti prave lopove koje kontrolira Rusija, dajući im zaštitu za kontrolu prostora. Potpuno ista situaciji je u Sloveniji, koja je pak sjedište ruskog kapitala nastalog na krađi Srba ubačenih u zemlju.

Proruski diplomatski kadar iz Slovenije ubačen je u američko veleposlanstvo u Zagrebu, kako bi što više okrenuli Hrvatsku prema Rusiji, koristeći veliko neznanje i izdaju američkih interesa.

Scenarist i autor dokumentarnih filmova Federalne televizije BiH Feđa Isović iz Sarajeva, autor serije “Lud, zbunjen, normalan” i Frljić sa svojim performerskim kazalištem užasa stoje na istoj liniji kulturne propagande zaborava počinjenih zločina u komunizmu i agresorskom ratu Srbije protiv Slovenije, Hrvatske i BiH. Pošalicama i glupim forama trebaju se počinjeni zločini i agresije poslati u kolektivni zaborav. Ne samo da je debitantski redatelj “Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj” Predrag Ličina dobio 3,2 milijuna od HAVC-a kojim upravlja Hrvoje Hribar, nego je Hribar 2012. godine i redatelju Arsenu Antonu Ostojiću dodijelio rekordnih 4,6 milijuna kuna, a scenarij je nešto ranije ušao i u finale balkanskog natječaja za financiranje razvoja scenarija “Balkanski fond”. Inače, redatelj Ostojić je dodao svom imenu srednje ime Anton, kojega prije nije imao. Vjerojatno iz istog razloga zbog kojeg je i Sinčić sam sebe prozvao Vilibor.
Pred Hudom jamom nitko od njih nije bio, oni su doduše čuli za Srebrenicu i Vukovar, ali su to lukavo izbrisali iz sjećanja u ime “napretka”. Kada ti propagandisti novog kova govore o “suverenosti od stranih uzurpatora”, na pameti im je uvijek EU i NATO, nikada Rusija.
Rusko-srpska kulturna revolucija čiji su glavne komponente u Bosni Peđa Isović i Damir Nikšić, a u Srbiji Srđan Dragojević koji je prvi sa svojim filmom Parada zapravo otkrio kako su Rusi pridobili sve desničarske stranke u EU, a to je problem gay zajednice. U tom filmu vrlo lukavo se poništava kompletan Domovinski rat i ujedinjeni su svi s prostora bivše Jugoslavije, a što danas na lanu agresora i branitelja zajednički sprovode izvjesni zločinac Milošević u Srbiji i Klemm u Hrvatskoj.
U Bosni musliman Feđa Isović preko svojih glupavih serija koje se preko privatnih televizija šalju u Hrvatsku propagira Josipa Broza, čovjeka koji je pobio pola milijuna Hrvata,  te tako stvara dojam velike antifašističke koalicije s Rusijom. U Hrvatskoj je instaliran Pernar kojemu najviše plješću upravo Srbi, a najmanje Hrvati.
Antifašizam kao pojam koristi se kod nas i u Rusiji. To je i ratna poveznica sa Rusima. Tako djeluju i kulturnjaci ove regije, da približe ruski interes. I u tome imaju jedino problem sa Hrvatima. Nad Hrvatima su partizani napravili genocid 1945. godine u čemu su sudjelovali i Rusi, civili, banke i privreda su opljačkani i sada je teško Hrvate približiti Rusima. Poglavito jer su Rusi Srbima pomagali tijekom pljačke i paleži u Domovinskom ratu, a jedino SAD smisleno pomogle Hrvatskoj. Zato danas postoje Pernar, Pusić, Teršelića (kćer zapravo ruskog obavještajca), Leković, Pupovac, Kapović, Šota, da bi kontrolirali naš politički prostor i uobličili ga kao antifašistički, a branitelje i domoljube nazvali ustašama. Zato nije niti čudo da talijanski manjinac promjenjenog imena F. Radin želi antifašizam u Saboru okarakterizirati kao antiustaštvo. A s druge strane desničarske elite sve ovo ne vide poljuljane u svojim raspravama o masoneriji.
Više nego jasno, jer su većina oficiri jugoslavenske vojske. Medijski kontrolu provode djeca oficira JNA, Matija Babić, Aleksandar Stanković, Branka Slavica, Romano Bolković, Danijela Trbović, na čelu sa predsjednikom HND-a, Sašom Lekovićem, te mnogi manje poznati…
Sva djeca partizana i JNA kadra svjesno drže svoje privilegije; opljačkane stanove, zgrade, privredu i bankarski sustav, pa će njima uvijek biti bliži lopovski sustav komunista, čiji je istaknuti član bio Putin.
Branitelje se svjesno izgladnjuje, truje i uništava, jer su jedino oni svjedoci rusko-srpskog pakla u vijeme Domovinskog rata i američke pomoći u obrani zemlje. Američka diplomacija padom berlinskog zida i raspadom ruskog imperija dobila je samo jednu bitku protiv najvećeg zla ikada na kugli zemaljskoj – protiv komunizma. Manje je poznato da je to zlo u Rusiji uvježbavalo najelitinije nacističke jedinice. Amerikanci su pobjedili talijanski fašizam još 1943. godine, nacionalsocijalizam u Njemačkoj 1945. godine, ali su ostavili najveće zlo totalitarizma, a to je komunizam – koji upravo baštini istu ideologiju kao i fašizam i nacionalsocijalizam. Time je otvorena velika pukotina propasti američkog društva.
Sovjetski savez je ubacio komunističku ideologiju u srednju i južnu Ameriku, a toj ideologiji se američka diplomacija nikada nije znala učinkovito suprotstaviti, već je arogantnom silom zastrašivala zemlje regije kao što to danas čini Rusija Europskoj uniji. Na azijskom terenu je Rusija posijala sjeme komunizma preko najmnogoljudnije zemlje svijeta Kine i tako stvorila tradicionalnu alijansu protiv Amerike. Danas sva ta područja diplomatski želi objediniti Rusija i pridobiti najjaču silu EU Njemačku na svoju stranu. Uspiju li u tome, Henry Kissinger će biti zapamćen kao pobjednik samo jednog poluvremena izgubljene utakmice. Zato i tako panično danas pokušava Rusiju okrenuti na svoju stranu, koja je propagandom uništila vodeću ulogu u svijetu SAD-a. Čak se i događa da Rusija koja je pobila prije drugog svjetskog rata 7 milijuna ljudi u Ukrajini, a nakon drugog svjetskog rata desetke milijuna drugih naroda, danas drži lekcije o demokraciji nesposobnoj američkoj diplomaciji.
Igor Drenjančević
HOP