HOP

Petrov i muški šovinizam, Pernar i nagluhi populizam, Glavašević i smrt oca kao opravdanje ‘ekskluzivne pameti’

Daj se više odluči Pernaru, tko si, što si, koga zastupaš, imaš li prioritet u svom zastupničkom poslu, treba li ti intelektualna pomoć ili kradeš bogu dane i neprekidno iz dana u dan sabornicu koristiš za osobne obračune s onima koji ne pričaju ono što ne voliš čuti.

Prvobitno, čovjek se obraduje novoj zvijezdi na političkom nebu, no dragi moj, tvoja zvijezda postepeno se gasi i tamni, a anarhija, bezvlađe i udaranje glavom kroz zid, završava na vrlo loš i neprimjeren način. Pa dovoljno si odrastao da znaš da anarhija proizvodi anarhiju, kako bi rekli stari kako si posijao, tako ćeš i žeti!

Uhvatio se  Pernaru, saborske govornice, kao mjesta svoje samopromocije, grčevito se držiš ko magnet, teško te odvojiti. Držiš slovo, dociraš, galamiš, ne staješ s pričom, upadaš na sjednice na koje nisi  ni pozvan.

 

Još jedno! Ovo što si počeo raditi obilaskom obrazovnih ustanova iliti škola, moglo bi te zastupniče koštati i to puno. Mani se ćorava posla i ne cirkusiraj šaljući djeci poruku da si jako važan i bitan, a isto tako da su ta djeca jako važna i bitna tebi. U našoj zemlji jako je puno onih koji su nažalost zbog raznih okolnosti pretrpjeli stresove i slične poremećaje. Neki se lijeće, ali ima onih koji pomoć nisu nikada tražili. Tko zna do koje granice su u mogućnosti tolerirati tvoje gluposti koje neprekidno serviraš? Tko zna kako će i koji roditelj reagirati kada vidi svoje dijete na slici s tobom?

Ukoliko zaista imaš problema sa sluhom, reci to javno. Organiziraju se razne akcije pomoći, pa tako sigurno neće bit onih koji bi odbili sudjelovati u akciji prikupljanja novca za slušni aparatić za saborskog zastupnika!

Najutjecajnija suvremena definicija populizma potječe od nizozemskog politologa Casa Muddea, prema kojoj je populizam “ideologija koja dijeli društvo na dvije antagonističke skupine, običan narod i korumpiranu elitu, i koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz volje naroda”.

“Četiri se stvari ne mogu vratiti: izgovorena riječ, izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika.” Arapska poslovica

HRT, ponedjeljak, 30.siječnja 2017. emisija OTVORENO

Tema populizam u kontekstu budućih lokalnih izbora, rada hrvatskog sabora, Pernara i njegovih „provala“ u škole… Gosti Ivan Sinčić, Bojan Glavašević, Andrija Hebrang, Drago Prgomet, Miroslav Šimić i Denis Kuljiš. Tema vrlo interesantna, no na samom početku zbog izbora gostiju ne očekujem previše.

Naravno ne odnosi se to na sve, no čim se kao gost emisije predstavio Ivan Sinčić, bilo je za očekivati kako je gospodin Sinčić u emisiji u svojstvu odvjetnika Ivana Pernara, jer nažalost, ovaj nije sam sposoban sudjelovati. Pernar je i prije pokušavao skrenuti pozornost na sebe, no od kada se „udružio“ sa Ivanom Sinčićem i njegovima, razina populizma kojim se isti služi je vrlo visoka. Upravo iz razloga što se vrlo brzo Pernar sklanja pod skute korumpirane elite u segmentima koji mu odgovaraju, a uporno se običnom narodu dodvorava svojim cirkuskim nastupima i nepoštivanjem apsolutno nikakvih pravila koja su barem do sada vrijedila u Saboru RH. To sigurno nije vođenje politike kao izraza volje naroda.

Vrlo je interesantno kako se Bojan Glavašević, biranim riječima, izjasnio o svom saborskom kolegi. Baš mu je eto nekako drag i simpatičan! Baš me zanima Bojane Glavaševiću, bi li ti Pernar bio drag i simpatičan da ste vi i vaši u poziciji, pa da vas ovaj harlekin iz dana u dan provocira, docira i ponavlja jedno te isto. Drag ti je jer pili živce HDZ-u i MOST-u. Pa, sjetite se da još ni saborsku zakletvu nije položio, a već se uspio iskompromitirati svađajući se s običnim građanima zbog nekupovine karte u tramvaju. Dakle, ako nije populista, ako je dio puka običnog naroda, onda se ne priklanja korumpiranoj eliti, već se ponaša kao i sav normalan narod, pridržavajući se osnovne kulture i  lijepog ophođenja. Po čemu je Ivan Pernar bolji ili vrjedniji od bilo kojeg građana Lijepe naše? Baš po ničemu!

 

Stalno šalje poruke kako je sklon malim ljudima, kako su oni u fokusu njegova interesa, drobi o „životinjskoj farmi“ (nadam se da je pročitao cijelu knjigu, ne samo bilješke s interneta), a onda krene u razračunavanje s osiguranjem i kuharicama koje rade svoj posao i za razliku od Pernara pošteno zarađuju svoju mjesečnu plaću. Drobi  o ravnopravnosti sebe i Podolnjaka, kao da su rođenjem naslijedili pravo na status saborskog zastupnika(ipak su oni neko!), a istovremeno o saborskom osiguranju i kuharicama priča kao da je na druženju poslije lova s Franjom Tahijem tamo negdje prije početka 1573. Što je te godine bilo znaju mnogi, ali ću napomenuti godina je vezana za seljačku bunu pod vodstvom Matije Gupca (svojevremeno je Pernar tražio poduku, jer je on ipak samo medicinski brat). Isprika svim poštenim i vrijednim medicinskim sestrama i braći! Pa zar to nije populizam, jedno priča, a drugo živi!

Gospodin Andrija Hebrang vrlo je istinito obrazložio razloge zbog čega se populisti pojavljuju, ali i da je njihov rok trajanja uvjetovan. Ipak, nakon određenog vremena dojadi ljudima isprazni sadržaj. Pohvalio se svojim živućim idolom, istovremeno doživjevši od dva „klinca“ ismijavanje. Da i Glavašević i Sinčić, posprdno su popratili izlaganje gospodina Hebranga. No taj isti „stari“ Hebrang, izrekao je činjenicu koja je nepobitna: sve moguće vrijednosti su degadirane! Istina gospodine Hebrang, a to su dokazala i ova dvojca. Ako radi ničega drugog, zbog vaših godina zaslužili ste da ne doživite ismijavanje. Da, slažem se s vama da dolazak u tenisicama i trapericama u Sabor RH nije primjeren. Komunikacija koja vlada među saborskim zastupnicima, nije primjerena. Neustajanje za vrijeme intoniranja hrvatske himne, nije primjereno. Unošenje hrane i jedenje za vrijeme zasjedanja sabora, nije primjereno. Treba li one koji se ne znaju ponašati naučiti kako se ponaša u Saboru? Treba.

Tjekom emisije konstruktivna izlaganja i ostalih sudionika, no onda istup Bojana Glavaševića. Vrhunac bezobrazluka i izraza nepoštovanja je ipak rečenica koju je izrekao Bojan Glavašević. U raspravi oko hrvatskih branitelja, zaiskrilo je između njega i gdina Hebranga. A onda je Glavašević ispalio kako Hebrang ne zna kako je izgubiti oca i obitelj, ostati bez svega! Zemljo, otvori se! Zar je moguće da jedan mladac toliko izgubi kompas, da ispali tako nešto? Pa zar nije normalno prije odlaska u emisiju u koju smo pozvani znati temu o kojoj će se pričati i ostale sudionike koji sudjeluju. Da je samo pročitao po dvije rečenice o sudionicimau emisiji, ovakvu glupost ne bi ispalio! No, nažalost, vrijedi stara narodna: „Lupi i ostani živ!“. Možda je Glavaševića sustigao jedan sindrom koji vlada među SDP-ovcima. Nekako se ne sjećaju nekih stvari iz bliske prošlosti. Tako im je vjerojatno lakše, jer šaraju, li šaraju!

BOŽO U ZEMLJI ZAKONA O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA

 

Svojevremeno se na jednoj komercijalnoj televiziji prikazivala serija. Bila je to parada likova izmišljenih slučajeva, lažnih odvjetnika i lažnog sudca. Kao na traci redali su se slučajevi, rastava brakova, prouzočeni prevarama, fizičkim nasiljem, lošim odnosom prema djeci itd. Odnos prema ženama u mnogim slučajevima ravan prvobitnoj zajednici-samo nedostaje toljaga.

Vratimo se u 2017. godinu. Datum je 26. siječnja, mjesto zbivanja Sabor RH. Tema Izmjena Zakona o ravnopravnosti spolova. Za saborsku govornicu dolazi saborska zastupnica Irena Petrijevčanin-Vuksanović. Gledam što se događa i nevjerujem. Predsjednik Sabora RH gdin Božo Petrov, mijenja izraz lica i prije je nego saborska zastupnica počela govoriti. U nekoliko slijedećih minuta saborska zastupnica govori, predsjednik sabora govori-izriče opomenu Ireni Petrijevčanin-Vuksanović, iz razloga što se ne pridržava teme za koju se javila.

Dragi gospodine Petrov! To što ste učinili, zove se sindrom ostavljenog muža! Nije ovdje bitno što je tema i što se govori. Ovdje je problem tko govori.

Iako će mnogi reći da naš narod sporo pamti i brzo zaboravlja, u mom slučaju nije tako. Prisjećam se Izbora za Sabor RH 8. 11.2015. godine. Upravo je dva tjedna poslije objavljeni su konačni službeni rezultati izbora za Sabor RH i između ostalih gospođa Petrijevčanin postala je saborska zastupnica izabrana u I izbornoj jedinici sa liste MOST-a. Mnogi kao što rekoh zaboravili, ali ja se jako dobro sjećam što se od tada pa do formiranja Sabora i Vlade događalo.  Gospođa Petrijevčanin iz sebi znanih razloga zajedno sa gospodinom Prgometom, ostavlja Most (ili MOST njih)  i nastavlja saborsko putovanje u svojoj režiji i režiji gospodina Prgometa. Kao što znamo ne traje dugo, vlada pada, novi su izbori, a ovaj put bivši MOST-ovci imaju poziciju s koje puno lakše ulaze u Sabor sa liste HDZ-a. I gle, nakon svih pregovora, dogovora, HDZ ponovno ima istog koalicijskog partnera,a to je MOST. I gle ponovo, dragi gospodin Petrov i njegovi bivši dragi kolege ponovno su u koaliciji!

No, Petrijevčanin i Prgomet, vjerojatno nastavljaju živjeti u sadašnjosti, ali gospodin Petrov svojom reakcijom dokazuje i pokazuje da nije niti oprostio niti zaboravio! Ničim gospođa saborska zastupnica nije mogla predsjednika Sabora izazvati na reakciju koja je uslijedila. Tako smirena, tiha, odmjerena. Tim više što smo u nazad od početka zasjedanja ove saborske sjednice imali priliku nagledati se scena nepoštovanja Poslovnika o radu Sabora RH, svađa i trvljenja skoro svih sa svima, neustajanja saborskog zastupnika pri intoniranju himne, izbacivanja-iznošenja saborskih zastupnika iz sabornice RH.

Eklatantantni  primjeri nepoštovanja žena u Saboru RH, odnosno omalovažavanje od muških kolega desili su se u nekoliko navrata:

 

Gospodin Petrov, zaparavo nije rekao ništa, osim što je Ireni Petrijevčanin-Vuksanović, izrekao opomenu i oduzeo, pa vratio riječ zbog ničega, no vrlo mi je žao što je gospođa bila okrenuta leđima i nije mogla vidjeti. Žao mi je da im se nisu mogli sresti pogledi, da gospođa saborska zastupnica vidi munje i gromove koji su sjevali iz očiju gospodina Petrova.

Gospodine Petrov, pa vi ste psihijatar! Stručnjak za liječenje mentalnih bolesti, odnosno zaštitu duševnog zdravlja! Nevjerojatno je da ni danas niste u stanju suspregnuti ljutnju vidjevši gospođu Petrijevčanin. Pa, kako ćete liječiti nekog drugog, ako niste u mogućnosti posložiti svoje duševno zdravlje.

 

Kao što rekoh na početku: Dragi predsjedniče Sabora! Nakon vašeg reagiranja pred mojim očima prošla je jedna strašna slika: Vi sa toljagom u ruci, udarate gospođu saborsku zastupnicu i za kosu je vučete van iz sabornice! BRRR, sva sreća slika je vrlo brzo nestala ispred mojih očiju. No, nažalost, ostao je gorak okus u ustima!

pismo čitatelja

Anđelko Jeličić