HOP

1988. Počelo je naoružavanje Srba u Hrvatskoj preko F. Simatovića i Dragana Vasiljkovića

20.09.2016., Split - Na Zupanijskom sudu zapocelo je sudjenje Draganu Vasiljkovicu, optuzenom za zlocine pocinjene sredinom 1991. u zatvoru na kninskoj tvrdjavi te u veljaci 1993. u Bruskoj kod Benkovca. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Diglo se mnogo buke oko presude osumjičenom ratnom zločincu Draganu Vasiljkoviću alias Kapetanu Draganu. Još jednom je potvrđena nesposobnost i aljkavost hrvatskog DORH-a. Kad su zatražili od Australije izručenje Kapetana Dragana, oni o njemu nisu znali ama baš ništa. Isto tako ništa nisu znali o Frenkiju Simatoviću i Aleksandru Vasiljeviću, njegovim ortacima u SRH od 1986. godine kada je započelo naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH.
Sigurno se nitko više i ne sjeća kad je 1987. godine slučajno zaustavljen kamion pun oružja kod Biograda. O tomu je 1987. godine pisao Vjesnik i naglašeno je da je to oružje bilo namjenjeno ustašama, a vjerujem da su o tomu pisale i druge tiskovine. Nedugo iza toga u Zadru je ubijeno više milicajaca, a najpoznatiji je bio mladi milicajac i Hrvat Čulina. Tako je završila ta KOS-ova operacija, a nakon toga naoružavanje Srba je prebačeno u kasaranu Šepurina u Zatonu kod Zadra i otok Vir. Prema informacijama koje sam dobio od jednog umirovljenog kosovca iz Zadra, ta operacija započela već zimi 1988. godine, a planirana je odmah nakon otkrivanja kamiona sa oružjem kod Biograda.
Zašto su ubijeni milicajci nikada nije otkriveno, ali prema riječim mojeg izvora o tome su sve znali Janko Ćurko, skretar SUP-a u Zadru, i Branko Barbir, šef SDS u Zadru. Mislim da je Barbir još živ, ali ne znam gdje živi,  dok je Čurko umro. U igru je bio uvučen i umirovljeni pukovnik KOS-a Nikola Budija iz Zadra, a ni njega nitko nikad nije ispitao.

O naoružavanju Srba su znali Ivica Račan, Ivo Latin i Ante Milović koji su nakon toga JA predali oružje hrvatske TO na ”čuvanje”.
Istina je pak da su se sa tim oružjem i municijom naoružavali srpski civili u Hrvatskoj i BiH. Oružje je prema mojem izvoru dolazilo u uzgajalište ribe Cenmar na otoku Ugljanu iz Bara. Naoružavali su ih noću radnici Cenmara koji su često tukli Srbe ako nisu htjeli skriti oružje i municiju u podrume ili stogove, a često su oružje i municija ukopavani u zemlju. Tu operaciju je vodio Aleksandar Vasiljević koji je radnicima bio poznat samo kao šef iz Sarajeva. Glavni suradnici su mu bili Frenki Simatović i Kapetan Dragan. Sada bi nam moralo biti jasno kako su izgorjele srpske kuće za vrijeme Oluje.
Kada sam proučavao biografiju Kapetana Dragana doznao sam da je bio instruktor tanzanijske vojske od 1986. do 1990. godine. Tada sam se sjetio da je Kapetan Dragan boravio na otoku Viru od 1986. do 1990. godine. Moj izvor me je upozoravao da se u Rijeku brodovima Jugolinije transferirao kokain iz J. Amerike kao riblja hrana za Cenmar i to u tonama od 1984. godine. Odmah sam se sjetio optužbe protiv hrvatskog generala Andebaka koji je optužen u Rujeci za šverc velike količine kokaina koje su bile namjenjene nekom Englezu u Tanzaniji. Nije li taj Englez možda Kapetan Dragan i nisu li pošiljku uputili suradnici KOS iz J. Amerike koji su i danas aktivni?
Zašto hrvatski Sabor ne bi osnovao povjerenstvo koje bi ispitalo ove događaje? Ako je sve ovo istina, zar krivci ne bi trebali odgovarati pred licem pravde u Hrvatskoj.
Srećko Radović

HOP