HOP

Slovenci su narod postali tek 1918. okupacijom dijela hrvatskog etničkog prostora Bele Krajine – i Hrvate u Štajerskoj pretvorili u Slovence

Tko su slovenski političari i možemo li im vjerovati? To je pitanje koje Hrvati kao narod nikada nisu sebi postavili, a na temelju njihovog ponašanja trebali su ga postaviti još polovicom 19. stoljeća kad su se izmišljeni Slovenci udružili sa Srbijancima zbog podjele Hrvatske i to kad su kao narod po prvi put stupili na europsku političku scenu pod pokroviteljstvom britanskog Imperija. Tako je nestajao hrvatski narod i teritorij. Danas se od političara ne razlikuje ni slovenski narod, ali na našu sreću, malo ih ima. Što znači pojam Slovenac? Tko su Slovenci?

Zar i Rusi i Poljaci nisu Slovenci ili Slaveni? Zar nazivi Slavonac i Slovenac ne označuju isto?
Zbog toga ću ovdje učiniti jednu malu digresiju i dotaknuti jednu točku koja bi mogla uznemiriti Slavonce, ali mi to nije namjera… Namjera mi je samo osvijestiti hrvatski duh bez slavenstva. Zar naziv Slavonac ne negira posebnost Hrvata kao naroda? Kako se zvala Slavonija ranije? Zar ovaj nametnuti naziv Hrvati u Slavoniji ne bi trebali promjeniti, bez obzira odakle su se tamo naselili, jer su naslijedili kulturu Hrvata koji su još bili poznati kao Hrmedi, dakle, Medi. Oni su bili najveći graditelji među antičkim civilizacijama.
Sa tim antičkim Hrmedima (ERODI = ERMEDI, dakle, omega (O) je postalo mega (M),  što je samo semitska inačica naziva Hrvat.  Slavonce, Zagorce i alpske Hrvate povezuje odjeća, posebice šešir. Povezuje ih i jezik. Sa tih prostora su ih gonili najprije Romani, a potom i Osmanlije, a decimirale su ih i mnoge epidemije za vrijeme osmanlijskih prijetnji.

Zašto Slavonci sebe ne nazovu Sremci, što je izvedenica od naziva Hremci,  a ovaj naziv se još pojavljuju kao Germci = Grmeči ili Kremci, dakle, Krimci.  Ako ne žele biti Sremci, zašto sebe ne nazovu Kelti ili Beli Hrvati? Još su Hrvati bili poznati kao Sarmati, Karpati i Galiči ili Gali. Zar Srbijanci i danas ne misle da Slavonci nisu Hrvati? Za njih smo svi mi Sloveni, a Sloveni su Srbijanci ili Srbi katoličke vjere.
Sad ću se vratiti Slovencima koji su narod postali tek 1918. godine osnivanjem kraljevine SHS. Tada su okupirali dio hrvatskog etničkog prostora – dio Bele Hrvatske ili Bele Krajine – i Hrvate u Štajerskoj pretvorili u Slovence. Ali tadašnji hrvatski politički mudraci iliti majstori obmane su bili dosljedni, a takva dosljednost i slijepoća je urođena hrvatskom sluganskom mentalitetu jer jedino kao tuđe sluge Hrvati misle da su civilizirani i jako važni. Pod Titom i Partijom su nam Slovenci oteli priobalje od Istre do Trsta (Tara-sata = Tri-este) i u Trstu od Hrvata stvorili veliku slovensku manjinu jer Trst je bio austrijski, a ne talijanski.
Očito, tako slijepi hrvatski političari su služili sami sebi i tuđincu, a najmanje narodu kojeg su navodno zastupali, jer su bezkarakterni i nesposobni. Danas hrvatskim političarima hrvatski jezik ne znači ništa pa ga i danas uništavaju,  a etničkim manjima u Hrvatskoj su dali veća prava nego li igdje u Europi. Bez hrvatskog jezika uopće ne bi bili Hrvati, a mi smo se hrvatskog jezika odrekli i prihvatili jednu inačicu srbijanskog jezika. Dakle, istu scenu gledamo i danas, ali hrvatski birači nemaju povjesnog i životnog iskustva da to shvate i prepoznaju državtorne Hrvate na izborima jer u ovoj kolonijalnoj demokraciji se glasa za stranke, a ne za pojedince.

Kolonijalne političke stranke, na čijim listama su slugani umjesto moralnih, državotvornih i odgovornih hrvatskih političara, rastaču hrvatsku suverenost i državu. Negiraju prava Hrvata u BiH, mada su tamo Hrvati konstituivni narod. Veća prava imaju etničke manjine u Hrvatskoj nego li Hrvati u BiH. Hrvatskoj je danas više nego ikada ranije potreban američki politički sustav jer jedino tako možemo sačuvati državu i osloboditi se nasilja nesposobne i izdajničke političke oligarhije jer tako bi glasali za pojednce po našem izboru.
Od 2000. godine na čelu Hrvatske imamo ljigavce, a ne odvažne, državotvorne i odgovorne Hrvate kojima hrvatski narod i hrvatska država nešto znači. Rušenje Hrvatske je počelo 2000. godine, a glavnu ulogu je odigrao tašti i politički nespoban Vlado Gotovac kojem je glavni cilj bio rušenje Tuđmana i njegove ostavštine pa je na vlast vratio komuniste na čelu sa Račanom, koji je rasprodao gotovo cijelu Hrvatsku i, uzto, nas još zadužio 16 milijardi dolara u tri godine, a narod je živio najgore. Kad je Račan sišao sa vlasti 2003. godine, dug je iznosio gotovo 26 milijardi dolara,  a naslijedili smo dug od bivše države veći od 8 milijardi dolara. Dakle, komunisti su bili uvijek protiv hrvatske države.
Toj izdajničkoj kliki se 2001. godine pridružio suradnik UDB-e i KOS-a – Stjepan Mesić – pa je započeo progon hrvatskih generala i predavanje hrvatske sudbine u ruke najvećem hrvatskom neprijatelju Britaniji. Tada dolazi do velike podjele Hrvata, a istu igru su nastavili Račanovi i Mesićevi nasljednici – Sanader, Kosorica i Josipović. Ako danas gledamo u prošlost, čini mi se da je najveći domoljub bio Milanović, ali je bio loš političar jer je u svojoj Vladi imao najgore što je ljevica imala.
Nakon Josipovića za predsjednicu smo dobili pravu nasljednicu Tuđamana, sve dok u Vladu nije došao udbaški MOST kojeg je utemeljio Šeks i srušio Karamarka te na čelo HDZ postavio najnesposobnijeg političara u povijesti Hrvatske Andreja Plenkovića, koji sputava predsjednicu u njenim aktivnostima. Sam nije sposoban braniti hrvatske interese, a čini mi se da mu do njih nije ni stalo jer je gotovo prihvatio kompromotiranu arbitražu. Da su Slovenci dozvolili hrvatskim ribarima ribanje po cijeloj Savudrijskoj vali, on bi bio potpisao tu sramnu i kompromitiranu arbitražu bez ikakve grižnje savjesti. Nakon te izjave, po svemu sudeći, u toj namjeri ga je zaustavilo desno krilo HDZ-a.
Njemu odani ministri su najgori ministri u njegovoj Vladi kao Dalić, Obuljen, Božinović, Bošnjaković, Kuščević, Divljak i Štromar jer oni nisu dorasli poslu koji trebaju obavljati, ali su poslušni. Imam dojam da ih je izabrao Šeks jer preko njih čuva svoj uticaj na politiku u RH. Zbog njih nije provedena ni jedna reforma i mislim da će ova godina otkriti sve promašaje njegove politike. Loši zakoni su postajali još lošiji. Plenković je tašt i nesposoban da vodi državu Hrvatsku. On me podsjeća na Vladu Gotovca.
Što se tiče granica, on nastavlja politiku bivših komunista i ne štiti hrvatske granice niti štiti privatno vlasništvo. Kako misli da će riješiti granice sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom ako prihvati arbitražu? Kad je Srbija trebala otvoriti pregovore sa Europom najprvo se suprostavio, ali čim su ga prozvali neki europski činovnici odmah je pokleknuo. Što su Hrvatima činili Slovenci i kakve nam ucjene priprema slovenski ministar Erjavac, još jedan bivši Hrvat čije izvorno prezime je bio Hravac ili Eravac, a naš Premijer zbog toga nije zamišljen.
Ako nas Erjavac i dalje želi ucjenivati Schengenom, on, očito, ne zna koliko Slovenaca ima kuće u Hrvatskoj. To kuće su naš velik adut. Nećemo u Schengen, ali možemo podignuti poreze na te kuće. To je trebalo učiniti odmah čim su počele slovenske ucjene.
Ako Plenković podpiše arbitražu sa Slovencima, onda više nema Hrvatske. Ona također nestaje i zbog zateznih kamata i ovrha, ali Premijer ne vidi da su to glavni uzroki ovolikog iseljavanja. Ako to nije u stanju primjetiti i izmjeniti zakone o zateznim kamatama i ovrhi, onda bi bilo najbolje da podnese ostvaku i da se povuče iz politike jer je nesposoban.
Srećko Radović

HOP