U Osmanskom Carstvu postojanje muškog harema bilo je potpuno legitiman, kao i držanje ženske harema, koje su u potpunosti koristili sultani i drugi generali. Tako su u Beogradu u 19. stoljeću bile muške hareme u kojima su mladi ljudi koristili novac koji su plaćeni iz proračuna tadašnje Srbije.
Poznati Turci imali su srpske mlade ljude kao ljubavnike
U duhu tog vremena beogradski vezir imao je mušku harem, a mladi muškarci koji su služili njega i njegovu ekipu nazivali su jujleni, koji su se odnosili na mlađu homoseksualnu osobu. DJ-i su bili uredno plaćeni za boravak u muškom haremu, a vezir je primio novac od države za ove troškove, koji su tada teško narušili narod.
Ove zanimljive informacije su napisali Ivan Janković, odvjetnik i sociolog, jedan od osnivača Centra za humanitarno pravo, u knjizi “Kata Nesiba i komentari” (Tvornica knjiga).
“Mnogi turci, osobito ugledni i bogatiji, održavani su kao ljubitelji srpske mladeži, takozvani” obrijane ili obojene, koji su služili za novac. Čestitajući znalac ih je sve držao na vlasti, a za njih se pobrinuo poseban sluga, koji je bio na istom visokom rangu kao i kafedzi-bash ili harem-sujah. Održavanje ove tawabije pala je pod teret Srbije. Ta proračunska pozicija, koja je različito nazivana: ‘djeci’, ‘đojlenima’, ‘dare djeci’ ili ‘đoja-egbi’, obično je iznosila deset i više tisuća groša “, navodi Janković u knjizi.
– Đojle znači omiljeni, netko tko je dragi, mladi ljudi za čiju podršku Srbija pruža novac u okviru tamnice , osobito živinu za potporu svoga svetca. U kršćanskim društvima nije bilo takvih stvari. Jednostavno je nezamislivo da je kršćanski monarh imao svoj harem općenito, a posebno muški harem. To je ogromna razlika između kršćanstva i islama u ovom razdoblju – rekao je Ivan Janković u razgovoru za Radio Slobodnu Europu.
On u sekciji “Kata Nesiba i Komentar” također bilježi da djevojke ne bi trebale biti pomiješane s ovima, koje financira i država “samo kroz druge proračunske stavke”.
O mladićima u tadašnjem Beogradu koji su zarađivali tako što su pružali seksualne usluge Turcima, u knjizi se navode i neki primjeri kao što je slučaj jedne udovice iz Zemuna koja je poslala 1829. godine svog pomalo raspuštenog sina zetu u Beograd da uči trgovinu i bude pod strožom kontrolom. Ona je ubrzo čula da se njezin sin Ivan samo s Turcima druži, da kod njih danju i noću prebiva i pri sebi mnogo novca ima, te moli gradske vlasti da joj sina u Zemun vrate.
– Ako ste živjeli u jednoj varoši, sada govorim o periodu sve do kraja 1830-ih, pa i dulje, u kojoj je glavni velikodostojnik imao homoseksualne odnose sa svojim haremom, takoreći javno, ne mislim da su odnosi bili javni, ali njihovo postojanje se nije krilo, mora mijenjati vašu ideju do neke mjere. Vi ste onda to kao kršćani racionalizirali time da je to samo još jedan primjer grešnosti i neprihvatljivost islama, kao vjere i religije, i mogli ste graditi čvrst otpor prema takvim praksama – objašnjava Janković za RSE.
Knjiga “Kata Nesiba i komentari” govori o povijesti beogradske prostitutke i njezinoj borbi za ustavna prava, a prema priči, priča se temelji na autentičnim arhivskim dokumentima.
BLIC.RS izvor
HOP