HOP

Istanbulska konvencija i masonerija postavila na vlast u Srbiju pederluk koji nije ništa manje četnički pederluk

“Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Račana i Stevu… mislim tu na Stipicu Mesića!”, reče duhovito slavni hrvatski genaral Ljubo Ćesić Rojs
Politički i ljubavni jadi beogradske TV doktorice Nade Macure iz službe SNS Hitne pomoći 
General pobjedničke hrvatske vojske Ljubo Ćesić Rojs još 2013. dajući intervju za Dnevno.hr na temu istospolnih brakova i usvajanja djece u stihu je odgovorio na pravi način promicateljima Istambulske konvencijske obmane.
 General je sve objasnio kratko, jasno, vojnički na znanje i ravnanje. Lani u Parizu nogometaš PSG-a Brazilac Alex dao je sličnu izjavu, a francuski Canal plus emitirao je tom prigodom i film “Nogometni klub Isus”.
Kakva je situacija na centru nogometnoga travnjaka u jednoj zemlji brdovitoga Balkana između Drine i Timoka gdje je već izglasana Istambulska obmana? Nije ni nalik bajci za djecu u kojoj uspavana ljepotica spava… dok je lopta na centru igrališta i sanja da naiđe vitez na bijelom konju i čarobnim je poljupcem probudi iz dubokoga sna… I tako bi u snu san beogradske vremešne doktorice Nade Macure iz službe Hitne pomoći… dok joj voljeni konjanik duplih, napućenih usana, kao da je poljubio vruću peglu na rođenju i naočala bez dioptera, samo iz osebujne Nadine mašte i burnih strasti još niti jednom nije udostojio uzvratiti makar jednom pusom.
Toliko je 65 – godišnja doktorica bila opčinjena srpskim voždom, kome bi po godinama života mogla i majka biti, da je Beograđanima već dozlogrdilo njezino pokrštavanje i napadno i umjetno kumovanje lažnim imenima beogradskih ulica i bulevara imenom i prezimenom njene neuzvraćene ljubavi.
I sve to činila je i čini u živom jutarnjem programu javnog državnog poduzeća RTS-a. Koliko puta je državna srpska doktorica uskliknula s ljubavlju njenom svetitelju Aci faci ovako: “U ulici gospodara Aleksandra Vučića…” ili “U bulevaru kralja Aleksandra Vučića…” da je i samome njezinom gospodaru takvo javno udvaranje postalo ogavno. Samoproglašena kuma beogradskih ulica i avenija nije očekivala da će njezina ideja o preimenovanju ulice Gospodara Vučića po srpskome ustaničkome vojvodi s početka 19. stoljeća uz njen izmišljeni prefiks Gospodara “Aleksandra” Vučića biti usvojeni zakonski prijedlog za promjenu naziva ulice. Nije se nadala beznadežna Nada da će i Bulevar kralja Aleksandra uz sufiks Vučića, Srbima tako lako nametnuti Vučića kao začetnika nove srpske dinastije umjesto Karađorđevića Aleksandra, po kojem bulevar nosi naziv. Ipak, nadala se kao stranački uhljeb SNS-a boljemu probitku i bingo dobitku u izvlačenju naknadnih stranačkih nagrada iz discipline bedastoga poltronstva, kako će je njezin voljeni vožd nagraditi većom i značajnijom premijom od dodatnoga posla debitantice u ulozi voditeljice emisije na TV Pinku Željka Mitrovića, inače kuma Aleksandra Vulina.
Neki duhoviti Beograđani su na snove Nade Macure odgovorili prozno… Dakle, ne baš onako poetično i kroz stihove  hrvatskoga generala Ljube Ćesića Rojsa kad je aludirao na protuprirodni politički blud Račana Ivice i Mesića Stevice… još malo, pa nadajmo se Mesića Stevice na ivici “marice” kad mu stigne završni račun za naplatu dugova i onda kad mu ne gine kao zaslužena nagrada sigurna robija…
Kako Beogradom kruže dosjetke na neuzvraćene izljeve ljubavi TV doktorice Nade Macure iz službe dežurne Hitne pomoći njezinome stranačkome gospodaru Aleksandru Vučiću? Vele Srbi ovako: “Nado, nisi svjesna da je tvoj konjanik na bijelome konju pederčina i da ti nesretna udavačo on nikada ne može i neće ispuniti klimakterične snove.” Što će Nada Macura kad joj je ljubav prema gospodaru tako lijepa, ali i slijepa, makar i kad sama od sebe nagovještaj da? Eh, kad je takva glavna TV doktorica uposlena u službi gradske Hitne pomoći, kako li je onda tek akutnim ili kroničnim pacijentima, za koje ona kao ravnateljica službe dozna kao klasična srpska Ozna, da se uopće ne dive liku i djelu srpskoga vožda?
Takvima ostaje Bogu se pomoliti da se nikad i ne prehlade, jer jao si ga njima ako dopadnu šaka ostrašćene doktorice, da ih terapijom ne pošalje u carstvo vječnoga sna kad otkrije da pacijent nema njezinu dijagnozu fascinirajuće opsjednutosti likom čovjeka koji za nju ne haje nimalo. Vidiš li Nado da je tvoj konjanik na bijelome konju ipak dao prednost Ani Brnabić, a ne tebi? Nemoj biti ljubomorna, još manje zavidna. Nemaš Ani na čemu pozavidjeti. Ako ništa drugo, ti si Nado Macura i dalje oslovljena uz zamjenicu “ona”, dok je suvremena Ana zvana Obmana i prije srpskoga usvajanja Istambulske konvencije u svome okruženju voljela biti oslovljavana uz zamjenicu “ono.”
To vjerojatno u slučaju Ane Brnabić dolazi kao u narodnoj izreci o čudu neviđenome s “onoga svijeta.” Što će Ana kad je onostrana… pardon nastrana… I što će sirota, nije ona kriva što živi ošamućena na svaki životmi način, ne samo uz za nju pogrešan LGBT seksualni začin. Veli Brnabić Ana, zvana ljudska Zabluda i Obmana s tisuću mana: “Djed mi je bio Hrvat, tata Jugoslaven, a ja sam Srpkinja!” I kako onda da ne bude Ana Obmana čudo s “onoga svijeta?” Čuj Ana, ima puno prije tebe jedna uistinu slavna osoba što je s ponosom nosila slavno prezime Ono, a to je Japanka Joko Ono, udovica 1980. godine ubijenoga frontmena “Beatlesa” Johna Lennona.
I zato kad za švedskim stolom na obali nekoga norveškoga fjorda, makar u mislima ploviš, sjeti se da uzrečicom “ono” za se blatiš i skrnaviš lik i djelo Joko Ono, a ona od tebe ono baš tako nisko nije zaslužila. “Ono kao ljubav”… to je najavna i odjavna špica jedne novije srpske TV novele s potpisom redatelja Gorčina Stojanovića. Ono u jezičnome konstruktu uvijek zvuči kao nešto neodređeno i nedovršeno. I samo u nedovršenome društvu se može dogoditi da životno nedovršena “ono”  Ana Obmana Brnabić jedinu dovršenu misao u Srbiji izrekne onda kad po nalogu svoga gazde prozbori na sva mafijašenja i kriminal samo joj formalno podređenih resornih ministara u Vladi Srbije: “Meni je, ovo, ono, to, potpuno svejedno!” Tako je govorila i dalje i govori i romori Ono – Ana – Svejedno – Ljudska Obmana – Brnabić.
HOP