Stanimiroviću, zašto još uvijek živiš u Hrvatskoj i kad ćeš konačno i zauvijek preseliti u Srbiju?
… I povedi sa sobom Pupovca, Džakulu i Leskovca da se skupa družite u Srbiji da vam ne bude dosadno i da vam vrijeme brže prođe…
Genocidna pripovjedanja Vojislava Stanimirovića alijas Konjoslava Klonimirovića
Dvadeset sedma je obljetnica od vukovarske tragedije. Na googlu, eto, iz arhive vijesti od 7.11. 2010. kako srbijanska tiskovna ekspozitura u Zagrebu zvana 24sata.hr toga dana prije ravno osam godina dade prostor gadu, smradu, hulji i probisvijetu Vojislavu Stanimiroviću da pljune i opogani sve pale žrtve hrvatskih branitelja kao i sve žive hrvatske branitelje Vukovara cijele Hrvatske u hrvatskom oslobodilačkom i pravednom Domovinskom ratu. Toga 7.11 2010. Vojislav Stanimirović dao je u povodu srbijanskog divljeg i luđačkog veselja zbog genocida nad Hrvatima u Vukovaru slijedeću izjavu za beogradsku “Politiku”: “S druge strane, imamo informacije da su u bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnike. I sada ovi protokoli koji su predani mogu rasvijetliti što je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika. Jer, oni koji nisu u tim protokolima, zapravo su preobučeni vojnici.”
Bitanga i baraba Stanimirović nije samo, što bi njegovi voljeni Srbijanci kazali “kuče koje laje od juče.” Evo kako je taj skot i idiot morbidno veličao manirom pravoga i opakoga monstruma srpski genocid nad Hrvatima u Vukovaru od 18.11.1991. kad je Vukovar pao u ruke srpskih poludjelih barbara, samo dvije godine kasnije 18.11.1993. zlikovački opisao i proslavio u velikosrpskom ratnim glasilu “Vojska Krajine.” Kako možemo pročitati iz arhive još jednog srbofilnog lista u Hrvatskoj pod imenom (Zlo)YUtarnji.hr o danu kalvarije Vukovara i masovnih ubojstava na Ovčari hrvatskih civila, ranjenika i bolesnika, odvedenih na gubilište i to od strane srpskih vojnih i paravojnih postrojbi, izravno iz vukovarske bolnice, Vojislav Stanimirović je za list pobunjenih srpskih odmetnika “Vojska Krajine” 1993. pisao ovako: ” Toga 18. studenog 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru, vukovarska bolnica. Tako je počeo svoj slavljenički komentar 18.11.1993. evocirajući vlastite uspomene i ratna sjećanja na Vukovar iz 18.11.1991. jedan civilizacijski mongoloid, totalni bolid i neandertalac na blagome prijelazu ka kromanjoncu po imenu Vojislav Stanimirović.
Već je osam godina prošlo od Stanimirovićevoga intervjua “Politici”, koji su prenijeli svi lijevi, točnije ljevački i srboljubni mediji u Hrvatskoj. Vojsilav Stanimirović još uvijek živi i radi u Hrvatskoj, nakon svih zala što ih je napravio protiv Hrvatske i Hrvata, kako u ratu, tako i u miru. Krajnje mu je vrijeme sjesti na prvi vlak i bez povratne karte preseliti trajno u njegovu otadžbinu Srbiju,od milja poznatu u narodu i pod konspirativnim imenom Smrdija.I da mu ne bude dosadno dok u srpskoj otadžbini bude crtao nove zemljovide nebeske i nikad mu na javi dosanjane države Velike Svinjarije, neka u državu svinjarskih trgovaca povede sa sobom i Milokrada Pupavca, Veljka Džakulu, Radeta Leskovca i njima slične moralne nakaze i ljudske nakarade. U genocidnoj Srbiji svi oni osječat će se baš kao svoji sa svojima u ozračju koje im paše i u zemlji koja ponosno slavi i u svijetu se hvali masovnim ratnim zločinima iz srpskih osvajačkih ratova devedesetih godina prošloga stoljeća.
Samo oni posve zombirani i ljudske dijabole do bola ili barem dijabole do pola, mogu kao kuhanu žabu progutati sav odvatni i grozni radioaktivni otpad koji izgovara nekažnjeni ratni zločinac iz Vukovara Vojislav Stanimirović. I tako on godinama prdi i smrdi svojim genocidnim porukama. I ne zna se je li više prdi na usta ili preko guzice. Za sve što je činio i čini protiv hrvatske države i hrvatskog naroda, trebao bi zakonski dobiti nekoliko desetina godina zaslužene robije.
Dragan Ilić iz Beograda
HOP