HOP

Grlićevi bijedni i netalentirani filmski uratci natjerali su ga da traži ‘ustaše’ po Hrvatskoj

 
Piše: mag. Ingrid Runtić
Na sam Božić je u Pupovčevim Novostima objavljen intervju s “hrvatskim“ redateljem Rajkom Grlićem koji je „uvek dobro prolazio u Beogradu“, kako sam kaže u jednom intervjuu srpskim medijima. Povod ovom intervjuu Pupovčevih Novosti je očigledna Grlićeva mržnja prema svemu hrvatskom, što se vidi već i iz samog naslova članka („Rajko Grlić: mržnja i šatorsko neoustaštvo koriste se za novac i moć“).
Grlić nikada nije oskudijevao, usprkos svojim bijednim i netalntiranim uratcima, nikada se nije morao skrivati u šatorima ili nedajbože proživjeti sudbinu ratnih izbjeglica. Usprkos tome, on onako baš srpsko-neokomunjarski kuka i nariče jer je na početku velikosrpske agresije nad Hrvatskom – dobio Fullbrightovu stipendiju u UCLA-u, u Los Angelesu.
Nije ni na koji način sudjelovao u obrani svoje domovine kao drugi umjetnici – ne, on je radio na svojoj karijeri dok su drugi ginuli i gubili udove, dok su drugi napuštali svoja ognjišta pred velikosrpskim agresorom, dok su drugi gubili članove svoje obitelji u krvavom ratu za samostalnost i opstojnost Hrvatske. A sad im se još i ruga kad kaže da je „rat bio samo kakav-takav alibi za mržnju“.
Taj notorni lažljivac koji zadnjih godina snima jednu bljuvotinu za drugom (ne znam kako drugačije nazvati njegove filmske uratke) ide još i dalje te tvrdi kako za njega u Hrvatskoj “nije bilo kruha”, pa se zato smucao po Americi.
Istina je da samo 10 godina (od 1991.) nije svojim filmovima zagađivao kinodvorane u Hrvatskoj. Nakon toga je krenula detuđmanizacija i gaženje po svemu hrvatskome, pa se Grlić vratio kao promotor tog zla u velikom stilu sa svojim jezivim filmovima u kojima antihrvatski i pljuvački surađuje s Antom Tomićem, likom koji nosi šešir kako ga njegovim bljuvotinama izmaltretirani hrvatski narod ne bi ponovno zalio kojom kantom fekalija. Ako je Ante Tomić „satiričar“, onda je Rajko Grlić „subverzivan“ – ili, drugim riječima: našao lonac svoj poklopac. A tu velikosrpsku i pročetničku propagandu mi Hrvati pokorno još moramo nazivati filmovima, financirati ih i diviti im se.
Razinu njegovog primitivizma i iživljavanja nad Hrvatima, kao i nivo antihrvatske i prosrpske propagande sam u jednom svojem ranijem tekstu podrobno opisala (film Ustav RH), tako da mi ne pada napamet izlagati svoju dušu torturi gledanja niti jednog njegovog filma ikada više.
Sve što je u ovom intervjuu s Grlićem u božićnom izdanju Novosti vezano za propalu strvinu od države šugoslaviju, za Grlića je „divno“, sve što ima veze sa Hrvatskom, za Grlića je “ustaško i klaustrofobično”. On neskriveno žali za zločincem i masovnim ubojicom Hrvata Titom, dok je od današnjih pojava Hrvoje Hribar za njega “čovjek s petljom“, a HAVC „najsuvislija institucija hrvatske kulture“, naravno zato što se preko te lopovske institucije financiraju pročetničko-zombijevske-kretenarije jednog Predraga Ličine (film „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“) s čitavih 3.2 milijuna kuna, pa preko Kinorame kojom isti upravlja još jednom toliko – znači sveukupno 6,4 milijuna kuna (!!!) – a o stravičnim lažima iznesenima u dokumentarcu o Dvoru na Uni, kojeg je također u kinodvorane prošvercao HAVC da i ne govorim… Grlić čak tvrdi da su HAVC u kojem nije počinjen nikakav kriminal, pokušale srušiti ustaše!
Ovaj musavi obožavatelj velikosrpstva Grlić otvoreno o svojem filmu („Ustav RH“) kaže da je antihrvatski. Ima li jasnijeg dokaza širenja mržnje od toga?! A o kakvom se „intelektualcu“ radi, jasno je već po radnom naslovu njegove slijedeće filmske bljuvotine u suradnji s Tomićem: „E, jebi ga“. Navodno su ova dva probisvjeta krenula malo drpnuti materijal Krležinog romana „Na rubu pameti“, pa se ipak sve svelo samo na „E, jebi ga“. Za nešto više ionako nisu sposobni. Ali zato su ovoj izdajničkoj i nehrvatskoj kulturnoj politici podobni, i to usprkos izrazitom, neviđenom i nekažnjenom širenju mržnje prema svemu hrvatskome.
HOP