HOP

Vučić u Srbiji stvara državu za svoju partiju, a mediji lažima potiču nasilje prema susjednim državama kako bi prikrili pljačku vučićeve bande

15.03.2016., Beograd, Srbija - Predsjednik Vlаde Republike Srbije Aleksаndаr Vucic sаstаo se sа predsjednikom Srpskog nаrodnog vijecа u Republici Hrvаtskoj Milorаdom Pupovcem. Photo: Srdjan Ilic/PIXSELL

 Vučić novinarki N1 odbrusio kako nigdje ne piše da je on predsjednik svih građana Srbije nego samo SNS sekte
Oholosti i obijesti bahatoga i razularenoga srbijanskog tiranina Aleksandra Vučića nema granica. Još se ne stišava bura reagiranja javnosti nakon njegovoga novog “crnog bisera” na redovitoj vikend konferenciji za tisak. Na upit novinarke televizije N1 je li se on osjeća dužnim jednakopravno braniti i štititi prava i interese svih građana Srbije neovisno od njihove političke i ideološke pripadnosti,Vučić je ne trepnuvši ljutito i glasno odbrusio i poručio novinarki: “Gdje to piše u Ustavu da sam ja predsjednik svih građana Srbije? Dajte mi pokazati gdje to piše u Ustavu Srbije?” I ova je izjava sve razuzdanijega i raspomaljenoga srpskoga diktatora u rangu glasovite prosinačke poruke demonstrantima u Beogradu i diljem Srbije: “Da vas izađe na ulicu i pet milijuna i traži  bilo kakav zahtjev od mene, niti jedan zahtjev vam neću ispuniti!” Samoživi i za posvemašnjom vlašću gladni uobraženi i umišljeni ego manijak Vučić samo je podigao svoj cenzus iz ratnih devedesetih. Onda je, sjetimo se, vikao u Skupštini Srbije, tamo početkom 1995. da će Srbi strijeljati stotinu muslimana za jednog ubijenog Srbina. Rapidnom matematičkom progresijom uvećavanja brojki, točnije u Vučićevoj viziji ljudi shvaćenih u sintagmi ljudi brojeva, stigao je u odmazdi 1:100 na omjer 1: 5 000 000. Kad se prevede značenje Vučićeve digresije s govora brojki na jezik stvarnosti, on zamišlja kao i svaki kronični pacijent psihopat u završnom stadiju bolesti, da je on kao pojedinac vrijedniji nego pet milijuna građana Srbije. Luđak misli da njegov život vrijedi pet milijna puta više nego životi više od 100% punoljetnih stanovnika Srbije s pravom glasa na izborima.
Premda službeno nikad nije registrirano svih pet milijuna punoljetnih Srba iz Srbije s pravom glasa, Vučićev je izazov jasan. Bacio je svima rukavicu u lice i stavio do znanja i posljednjem naivcu i među svojim zaluđenim i zagriženim pristašama da niti okom ne bi trepnuo kad bi i svi Srbi propali i nestali netragom, samo da on ostane vječni i doživotni vladar. Da bi netko bilo čime i bilo kime vladao, mora vladati najprije samim sobom. Da bi Vučić u svojoj bujnoj mašti zavodio red i u Srbiji, te da bi se njegova riječ u opsjeni jednoga teško oboljelog duševnog bolesnika slušala i izvan granica Srbije, poglavito u zemljama gdje živi u okružju Srbije srpska manjina, Vučić mora zavesti red u svojoj glavi. On nesretnik nije ni svjestan gdje mu je realno mjesto u životu, te fantazita da se nešto naročito pita za mišljenje i stav, a nitko normalan ne uzima ga za ozbiljno. Njega se doživljava kao oboljeloga cikrizanta, klauna i šarlatana, zalutaloga u svijet visokoparne politike. Kad bi kojim slučajem tih pet milijuna Srba izašlo na ulice, Vučić bi izazivačke poruke slao iz emigracije, da li iz utočišta u Rusiji, Kini ili kako predmnijeva novinar Predrag Popović iz dalekoga i egzotičnoga Urugvaja, to su već finese i lagane finte. Ekspanzijom prosvjeda i rastućim brojkama sve nestrpljivijih i sve nezadovoljnijih prosvjednika, Vučićev ucjenjivački potencijal opada. Kad bi primjerice samo u Beogradu bilo nekoliko stotina tisuća demonstranata u jednom trenutku na ulicama, Vučić bi u hipu i paničnome strahu hvatao prvi let helikopterom ili možda i zrakoplovom iz zračne luke Nikola Tesla u Surčinu, daleko i što dalje od Srbije. U takome raspletu događaja on bi bježao iz Srbije glavom bez obzira. Na spomenutoj cifri od pet milijuna demonstranata na ulicama Vučić bi se mogao samo pitati i usrdno moliti za milost da na pravednom i pravičnom suđenju ne dobije zatvorsku kaznu od nekoliko desetina godina, naravno onako kako je i zaslužio.
No, ovakvim provokacijama sve brojnijih ogorčenih političkih suparnika Vučić u svojoj bandoglavosti i nedozrelosti najviše radi u korist svoje štete. Time ubrzava kraj svoje političke karijere, a Srbima je adut i sreća u njihovoj nesreći, koju su sami proizveli i sami odgovorni, jer su doveli i održavaju Vučića njegove skutonoše na vlasti, da samo tako nastavi sa sve luđim i sve glupljim ispadima i provokacijama u javnosti. Tako će prije ili kasnije navući i gnijev makar dijela svojih hipnotiziranih i paraliziranih glasača. Jer, on je porukom da je on sam bitniji nego pet milijuna Srba u Srbiji u tu cifru ubrojao, dakako, i svoje dobermanski odane slijedbenike. I one SNS ovce koje nisu na pertu s matematikom, prepoznali su se u poruci Vučića. Srpski je satrap nesvjesno takvim samouvjerenim izjavama bez pokrića, samome sebi zadao najjači udarac. Ali, on nema širinu pogleda i dubinu misli da to shvati. To nije privilegija prosječno i ispodprosječno inteligentnih ljudi, u koje spada i Vučić. Zato je takvim tipovima u životu uvijek najteže pobijediti same sebe i vlastitu sujetu. I zato je Vučić rođeni gubitnik. On je lik koji može biti ponekad i slučajnim spletom okolnosti ponegdje kratkotrajni pobjednik, ali je na duge staze gledano, Vučić dugoročni veliki gubitnik.
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP