HOP

Dramatična borba za opstanak srijemskih Hrvata na njihovim višestoljetnim ognjištima kroz cijelo 20. stoljeće i početak 21. stoljeća

Josip Broz Tito i Milovan Djilas na aeromitingu u Batajnici. 21.05.1953.

 Dramatična borba za opstanak srijemskih Hrvata na njihovim višestoljetnim ognjištima kroz cijelo 20. stoljeće i početak 21. stoljeća
Umjetne jugoslavenske tvorevine bile su tvornice uništenja srijemskih Hrvata.
Nakon Prvog svjetskog rata Srijem je za sve vrijeme postojanja obje Jugoslavije bio sustavno rashrvaćivan, osobito u istočnom dijelu Srijema, koji je stjecajem nesretnih povijesnih okolnosti neopravdano i nezasluženo pripao Srbiji. Za Kraljevine Jugoslavije Zemun je pripojen Beogradu, izgubio je status višestoljetnog grada s kraljevskim naslovom i danas je samo jedna od beogradskih gradskih općina. Srednji dio novog i srbiziranog “Srema” je organiziran kao dio Dunavske banovine u sklopu Kraljevine SHS, kada je zapadni Srijem na istočnim granicama sadašnje hrvatske države, prema administrativnom ustroju SHS-a bio dodijeljen Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu. Takva upravna reorganizacija Srijema, što su je još započeli Karađorđevići u SHS-u, a nastavio Josip Broz zvani Tito u FNRJ i SFRJ, bilo je sustavno kidanje svih veza Srijema sa Hrvatskom. To je povijesni zločin prema Srijemu, tim više što je sve do preustroja Kraljevine SHS u banovine Srijem tijekom čitavoga tisućljeća stalno bio neodvojivo vezan s ostalim hrvatskim zemljama i državom Hrvatskom.
Sustavno protjerivanje Hrvata iz Srijema na sve moguće načine bilo je osobito izraženo u ratnim i poratnim godinama Drugog svjetskog rata, te u godinama komunističkih “radnih obveza”, zatim od 1972. nakon Hrvatskog proljeća, a vrhunac najjačeg etničkog čišćenja srijemski Hrvati su proživjeli devedesetih godina prošlog stoljeća u doba velikosrpske agresije na Hrvatsku. Tada su velikosrbi sustavno i etnički očistili najveći dio istočnog Srijema od starosjedilaca Hrvata. Sadašnje granice rpskog i hrvatskog dijela Sriejma je ucrtao 1945. godine čovjek od najvećega povjerenja masovnog ubojice, zločinca i mrzitelja Hrvata Tita, dakle, crnogorsko – srpska komunjara i također osvjedočeni hrvatomrzac Milovan Đilas. On je nakon 1945. po nalogu Tita, vođe jugoslavenskih komunističkih bandita i razbojnika, ucrtao linije razgraničenja hrvatskog i srpskog dijela Srijema sukladno granicama gore opisanih banovina fašističke Karađorđevićeve Kraljevine SHS. Te su granice utemeljene u razdoblju od 1929. do 1939. i vrijede i danas, samo sad kao međudržavne granice Hrvatske i Srbije.
Svo to etničko čišćenje Hrvata iz Srijema je bilo zbog promjene etničkog sastava Srijema i radi otimanja srijemskog ozemlja od Hrvata, a u korist Srba. O tomu je znanstvenik Rudolf Horvat već davno pisao tridesetih godina dvadesetog stoljeća, navodeći 101 srijemsko selo s hrvatskom većinom, dok sada u tom istom istočnom Srijemu, kojega je proučavao i Rudolf Horvat prije manje od punoga stoljeća, danas nema od prijašnje brojke od 101 sela s apsolutnom hrvatskom većinom više niti jednog hrvatskog sela s apsolutnom hrvatskom većinom! I tu su tragediju Hrvatima istočnog Srijema Srbi priredili, ne samo u ratnim, nego i u mirnodopskim uvjetima. Nakon istjerivanja Nijemaca iz Srijema krajem i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u njihove kuće naseljavani su Srbi, planski izmijenivši etničku sliku Srijema već nakon 1945. godine. Već tada je doselidbom Srba na prijeratna njemačka ognjišta odmah narušen brojčani omjer Hrvata i Srba u Srijemu na štetu Hrvata i uz zlonamjerni i velikosrpski plan jugosrpskih komunista i njihovog vođe i svjetskog masovnog ubojice Tita.
U nedavno doba srpske vojne agresije na Hrvatsku od 1991. do 1995.pod raznim načina pritisaka iz istočnog Srijema Srbi su protjerali između 40 000 – 50 000 uglavnom Hrvata i manjim dijelom te ukupne brojke protjeranih, još i ostalih etničkih nesrba i žitelja Srijema. O tom etničkom čišćenju Srijema koje su provele srbijanske vlasti ratnih zločinaca Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, te razni zločinci niže razine koji su protjerivali Hrvate po nalogu Miloševića i Šešelja i uz njihovu oružanu logistiku, međunarodna politička zajednica je svih proteklih godina i već nekoliko desetljeća, govorila vrlo malo ili i nimalo o tom teškom srpskom zlodjelu nad Hrvatima istočnog Srijema. Samo od 30. listopada 1992. iz Sriema je odselilo 2 111 hrvastkih obitelji, a najviše su protjerani Hrvati iz župa Novi Slankamen, iz kojeg je otišlo 1 600 Hrvata, iz Hrtkovaca je protjerano 1 200 Hrvata, iz Zemuna 1 200, iz Beške 850, iz Srijemske Mitrovice 700 ljudi hrvatske nacionalnosti i još sijaset prognanih Hrvata iz manjih srijemskih mjesta. Ovaj srpski zločin nad Hrvatima nikad nije dovoljno ni istražen, još manje su Srbi za to ikad pred međunarodnom zajednicom javno osuđeni, a najmanje su velikosrpski zlotvori snosili konkretnu odgovornost i kaznu za učinjene masovne zločine nad srijemskim Hrvatima.
Dragan Ilić
HOP