HOP

Vučić organizira protumiting, dijeli jogurte i sendviče mitingašima za jačanje četničije

Srbija na ivici građanskog rata a političari i vlasti i oporbe odavno na stazi vrtoglavog i bespovratnog moralnog sunovrata
Često smo u mnogim prigodama na našem HOP portalu objavljivali iz pera svih naših novinara i suradnika vijesti, komentare i osvrte o događajima koji su u tijeku ili su vremenski upravo ostali tek malo iza nas. Prvi puta smo u situaciji vrlo lako predvidjeti i prvi medijski navijestiti scenarij mogućeg otvorenog i krvavog sukoba i obračuna vlasti i oporbe u Srbiji, zemlje koja po svim ekonomskim i političkim parametrima stalno tone u sve veći ponor. Izgleda je u petak 19. travnja već u najavi uzajamno srbijansko klanje. Sadomazohist i psihopat Vučić već uveliko priprema i organizira putujući cirkus svojih plaćenih mitingaša sendvičara i botova za Beograd, a ogorčeni narod što je politički uz oporbu, prijeti blokadom puteva ka Beogradu i spriječavanju prijevoza vučićevske gamadi i žgadije na zakazani Vučićev miting u Beogradu. U subotu Vučićeva bagra nije opoziciji dopustila normalni prijevoz do odredišta, nego su SNS terenski plaćenici i jurišnici prijetili otkazima i suspenzijama svim autobusnim prijevoznicima i taksistima koji bi se usudili raditi svoj posao i prevoziti ljude do željenog cilja. O tome jučer podrobno piše internetski portal Dnevni žurnal iz Beograda.
Dojam je kako je Srbija ovom eksplozijom još uvijek verbalnih uzajamnih prijetnji dvije politički suprotstavljene i zaraćene strane nezadrživo krenula u susret otvorenom i završnom sukobu i obračunu sa nepredvidivim i nesagledivim posljedicama i krajnje neizvjesnim konačnim ishodom. Čini se da obje strane imaju svojih aduta, no prevagu će odnijeti onaj tko uza se pridobije policiju i vojsku. Tu je ključ svega u fašističkim diktaturama poput ove koja je na sceni u Srbiji. Brojnost prosvjednika na dva politička skupa dviju rivalskih političkih opcija zasigurno ima bitnu ulogu, ali u ovom slučaju nikako ne nosi odlučujuću prevagu. Samo slijep kod zdravih očiju ne može zamijetiti da je neizlječivi i višestruki bolesnik Aleksandar Vučić spreman na primjenu najbrutalnije policijske i vojne sile ne bi li pokušao pod svaku cijenu zadržati ničim zasluženu i ničim opravdanu posvemašnju vlast u Srbiji. Uz njega je masa državnih i stranačkih uhljeba, ali isto tako i bezlična i amorfna masa onih koje pas nema za što ugristi, ali su takvi i najgori i najnerazumniji fanatici i idolopoklonici njihovog faraonskog vođe Vučića. Najveći dio mladih, dobar dio srednje generacije, a u najmanjoj mjeri onih najstarije životne dobi je jezgra ljutih protivnika poludjeloga tiranina Vučića. U biti svi oni što imaju iole obrazovanja i makar zrno soli u glavi svjesni su u kakvu ih provaliju vodi pomahnitali Vučić skupa sa svojom kamarilom i svim političkim fašističkim i komunističkim satelitima. Oni u ovom času čine političku moć u Srbiji i imaju sve poluge ekonomske i političke snage i vlasti u svojim rukama.
U vakuumu između dva tjedna već redovitih i mjesecima ustaljenih političkih prosvjeda protiv neviđene i u europskim razmjerama 21. stoljeća nezapamćene fašističke diktature, sam srpski despot Vučić sa svojom svitom političkih i medijskih skutonoša i podrepaša ponajviše se bavio i zabavljao sebe i narod glupostima, ludostima i budalaštinama, kojima je nedotupavo pokušavao umjetno smanjiti broj prosvjednika na proturežimskim demonstracijama prošle subote u Beogradu. Dogodila se pritom i do sada nezamisliva stvar da Vučić kao rođeni i fetivi rusofil i Putinov provjereni rusoguz uđe u klinč s Putinovom medijskom ispostavom u Srbiji Sputnjikom. Na izvanrednoj presici Vučić se žestoko i ne birajući riječi uvreda i pogrda za ruski medij, do jučer jedan od njegovih omiljenih, okomio i na njegove saveznike Ruse, poručivši im da navodno lažu da je bilo preko 50 000 demonstranata. Njegov policijski poslušnik Nebojša Stefanović, ministar policije, kao i svi Vučićevi medijski poltroni listom su lansirali tragikomične cifre od simboličnih 7500 tisuća protivnika zloglasnoga režima zlotvora Vučića.
Jednostavnom matematičkom analizom portal Srbijadanas.net izračunao je približno točnu brojku nazočnih prosvjednika, a ona varira između 85 000 – 112 000 ljudi koji su bili na mitingu. Naravno, Vučićeva organizirana propaganda laži brižno i mudro skriva podatak da su na krovovima zgrade Predsjedništva i Skupštine Srbije bila postavljena snajperska gnijezda policijskih specijalaca. Jasno je koja je bila njihova uloga, o čemu svjedoči i govori i više od tisuću riječi uhvaćena i besprijekorna slika do zuba naoružanih policajaca u njihovim policijskim odorama i prikazana na portalu istraživačkog novinarstva u Srbiji Ricochetspecial.com. Objašnjenje je vlasti u Srbiji vrlo prozaično. Snajperisti su navodno bili u pručuvi da reagiraju po potrebi, što će reći i otvorenom vatrom da nasumično ubiju ljudi koliko god požele, ako kojim slučajem narod pokuša nas silu ući u Skupštinu Srbije. Ona je cijeli dan bila pod opsadnim stanje uz sijaset žandarmerijskih snaga unutar zgrade. Ni muha nije mogla proletjeti, a novinarima je bio ograničen pristup prostorijama Skupštine i izvještavanje iznutra, a kamoli vanjskom svijetu.
Srbija ovakvim ponašanjem po tko zna koji put pokazuje i potvrđuje da je posljednja oaza i utočište afričkog i azijatskog poimanja slobode, demokracije i ljudskih prava. Na to dnu bez dna su i velikosrpski ološ i sav estradni glazbeni šljam od Olivera Mandića, drogirane budale, koja je u znak divljenja i idolopoklonstva, ljubio ruku svome gospodaru Vučiću na mitingu SNS sendvičara i botova prošloga tjedna u Novom Sadu, kao i njegov sabrat po mentalnoj bolesti ulizivanja, dodvoravanja i šlihtanja Vučiću, glavom i masnom bradom notorni pijanac i vucibatina Bora Đorđević, zvani Bora Čorba. Na ništa manjoj distanci od spomenutog ljudskog škarta i moralnih olupina i matorih odrtina i šklopocija Olivera  Mandića i Bore Đorđevića, nije ni cijela klika srbijanskih političara, sudionika višemjesečnih prosvjeda protiv samovolje i svevlašća neokrunjenog srpskog fašističkog firera Vučića, kao i čitava bulumenta podaničkih i slugeranjskih medija u službi obmane, prijevare i podvale narodu i klasične srpske prodaje roga za svijeću ili bezobraznije rečeno muda za bubrege.
U tome srbijanskom cirkusu ulogu glavnog klauna preuzeo je jučer političar ljevice i ubijeđeni titoist prikrivenog velikosrpskog kova Borko Stefanović. Novosadski politolog i sad jedan o čelnika Saveza za Srbiju je čovjek koji je jesenas radi svojih političkih stajališta dobio od Vučićevih batinaša štanglu u glavu. Htjeli su ga ubiti i slučajno je preživio. No, kad je u svome autorskom komentaru istaknuo jučer na jednom srpskom opozicijskom portalu da njemu osobno ništa ne znači i ne predstavlja vrijedno bilo kakvog spomena i osjećaja ljudske i moralne odgovornosti srpsko narodno suočavanje s prošlošću, zločinima počinjenim u ime i za račun Srba i Srbije, te bilo kakva potreba srpske odgovornosti i isprike susjedima za sve srpske osvajačke ratove u bivšoj Jugoslaviji iliti Srboslaviji, jasno je da Stefanović nakon te izjave više nikad neće od Vučićevih ljudi dobiti batine, kamoli da će ga netko pokušati ubiti. Dapače, tim pljuvanjem, pišanjem i zaseravanjem i po vlastitoj žrtvi, osigurao si je status zaštićenog i pokornog građanina srpske državice gradića Payton na beogradskoj Čuburi, prisajednjene nekoj budućoj proširenoj enklavi općine Dayton na nekoj budućoj i skoroj mirovnoj konferenciji i nakon najnovije rafalne serije srpskih političkih izazova o tobožnjim kosovskim razgraničenjima i ostalim srpskim umotvorinama i palamuđenjima na političkoj sceni u inozemstvu i tuzemstvu, čime vrijeđaju ljudski razum i inteligenciju svakog normalnog i civiliziranog čovjeka.
Istup Stefanovića ima jako bitno značenje za konačno rušenje i posljednjih zabluda srbofilnih zaluđenika izvan granica Srbije, napose među ljevičarima u samoj Hrvatskoj, među svim onim što duboko iracionalno vjeruju da postoji na djelu neka bitno politički drukčija i bolja Srbija od ove katastrofalne pod vodstvom Vučića. U biti, srpska vlast i srpska oporba u tradiciji srpskoga velikodržavlja rade istodobno na dva razboja, jedni na istočnom, drugi na zapadnom, a jedino se povremeno glože oko puke prevlasti i vode prijepore kako će, kada i kome vani prodati svoju spiku o europskom još njima nedosanjanom priznanju i legaliziranju srpskih vojnih osvajanja, posebice u Bosni i Hercegovini. zajednički im je imenitelj bezgranična mržnja prema svemu što ima oznaku hrvatske države i hrvatskog naroda. I upravo zbog toga i za Hrvatsku, kao i sve ostale susjede Srbije, pitanje postojanja sadašnje ili neke buduće vlasti u Srbiji je kao izbor između dva zla. Svakako nema većega zla od Vučića i cijele ekipe oko njega, ali i ovi što se bore protiv njega dokazuju da nisu u suštini nimalo drukčijeg pogleda na svijet. Potpuno su istih ili vrlo sličnih vrijednosnih i moralnih načela, živjeći u životnoj zabludi svoga ograničenoga i zaostalog balkanskog duha i bez ikakve volje, želje i htijenja da sjvate i prihvate da je i sama Srbija stoljećima bila prije svega panonska i dinarska, a ne balkanska zemlja, i to ne samo zemljopisno nego i povijesno i geopolitički. No, rusoguzija i turkofilija je učinila svoje i od Srba prisilom napravila Balkance, što oni izvorno nisu, iako je danas vrlo mali broj Srba svjestan te činjenice. I ovdje vrijedi izreka, posebno za ljude tipa Borka Stefanovića. Upoznaj asimilirani balkanski čovječe Stefanoviću iz srednjoeuropskog Novog Sada najrpije duh Srednje Europe, da bi umio i znao voljeti i odrediti mjesto u civiliziranoj Europi tvom srpskom narodu, kojega vidiš kao i Vučić u ruglu balkanske pijane krčme, dugih, isukanih noževa.
Dragan Ilić
HOP