HOP

DRAGO PILSEL: BACAČ MOLOTOVJEVIH KOKTELA KOJI NE POŠTUJE ČAK NITI ČAST SVOJE VLASTITE MAJKE

Nedavno je onaj koji je bacao Molotovljeve koktele na sinagogu u Buenos Airesu bio u Argentini.

Prije svega smatram potrebnim pojasniti da je dotična osoba neko vrijeme prije svog polaska, doznavši da je njegova majka definitivno odlučila provesti ostatak svog života u Hrvatskoj, provela bijednu akciju javno tražeći novčane donacije od hrvatskih građana radi pokrivanja troškova svog putovanja u Argentinu, s navodnim ciljem da dođe po majku. Valja ukazati na to da se čak Velimir Bujanec u svojoj TV-emisiji naivno odazvao na ovu lažnu akciju. Ova časna žena, koja je majka i Branka Pavlineca Pilsela (istinskog dragovoljca koji je položio život za Hrvatsku u Domovinskom ratu), doznavši za prikupljanje sredstava koje je u njezino ime provodio dotični (s kojim u zadnje vrijeme ne njeguje gotovo nikakav odnos), zbog stida je odlučila odgoditi svoj povratak, zatraživši od njega da odmah prestane s tom lažnom akcijom prikupljanja novca i da vrati sav novac onima koji su eventualno, dobronamjerno, donirali svoja sredstva. Naravno da je našeg bacača Molotovljevih koktela malo zanimalo koliko je njegovu majku mogao pogoditi pokušaj vlastitog sina da je javno iskoristi i manipulira kako bi se dočepao novca, a još manje je kanio izvijestiti javnost o tome da se prikupljeni novac neće upotrijebiti u svrhu za koju je bio tražen.
I bez obzira na sve navedeno, ovaj lik je ipak odlučio doći u Argentinu kako bi nastavio s brojnim i sterilnim aktivnostima, o kojima je napisao i neki člančić na portalu na kojem pišu oni kojima stalno dokazuje svoje preobraženje. http://www.gosucker.com/1/Hrvatska/0/13/Blogovi-i-kolumne/217/autografhr/Losa-vijest-za-ustase-vasa-se-prica-gasi-5658907.html

Po običaju, opet iznosi detalje svog privatnog života, što je, osim što to nikoga ne zanima, karakteristika ljudi koji su svjesni svoje beznačajnosti, ali se s tim ne mogu pomiriti. Eto, sada smo iz navedenog člančića doznali i da će snimiti dokumentarac o svojoj obitelji. Siguran sam da hrvatski narod nestrpljivo očekuje premijeru, ali i mi koji smo tek nakon njegovog preobraženja doznali nevjerojatne detalje o njegovom životu koje u svojoj ograničenosti nismo mogli prepoznati dok je bio među nama.

 

Čak smo mu vjerovali da je jurišao na neprijateljske položaje kao dragovoljac Domovinskog rata i zbog toga, bez obzira na sve njegove nepodopštine, bili smo ponosni na njega. Međutim, među nama je zavladala konsternacija kad su veterani 4. gardijske brigade priopćili kako: ……Dotičnog nitko od pripadnika 4. gardijske brigade ne poznaje s ratišta jer isti nikada s postrojbom nije bio na terenu niti je sudjelovao u borbenim akcijama. Kao Udruga veterana 4. gardijske brigade neshvatljivo nam je da pojedinci imaju za pravo poistovjetiti se s istinskim ratnicima koji su zaista sudjelovali u obrani Republike Hrvatske”. https://www.4brigada-zng.hr/unutarnji-rad/priopcenja?start=10

 

Bacač Molotovljevih koktela na sinagogu u člančiću se bavi i sa mnom, između ostalog, i u okviru naše proslave 10. travnja u Buenos Airesu koju organiziramo svake godine, i tako će biti ubuduće dok smo živi jer „Povijest se ne briše, ni u svojim strahotama, ni u svojim veličinama, ničija, pa ni hrvatska, nikome za volju, ljubav, štetu ili korist“ (prof. Ivan Oršanić, 1951.), i jer želimo odati počast generaciji koja je masakrirana u Bleiburgu zbog svoje ljubavi prema slobodi hrvatskog naroda i uvjerenja da on može biti sretan samo ako živi slobodan u vlastitoj državi. Za taj ideal mnoštvo je hrvatskih mladića tada dobrovoljno otišlo u rat i položilo svoj život.

Bacač Molotovljevih koktela podsjeća i na moj pozdravni govor predsjednici Kolindi Grabar Kitarović prigodom njenog posjeta Argentini, u kojemu sam tražio izbacivanje odrednice da se Hrvatska temelji na antifašističkoj borbi. Za razliku od bacača Molotovljevih koktela, koji često bahato i prosto govori i piše o predsjednici, ja sam se, kao što priliči, s punim poštovanjem obratio predsjednici s takvom molbom, jer mislim kako jednoj takvoj ideološkoj preambuli, koja hrvatski narod i danas dijeli na pobjednike i poražene, nije mjesto u hrvatskom Ustavu. Jer umjesto da se Ustavom osigura neutralnost države prema sukobima iz prošlosti i da se zauvijek prevladaju stare podjele, ovom je preambulom jugoslavensko tumačenje novije hrvatske povijesti legalizirano te je postalo službenim stajalištem RH kojim se svi neistomišljenici diskriminiraju. Domovinski rat je temelj suvremene hrvatske države. https://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/procitajte-emotivan-govor-vode-argentinskih-hrvata-upucen-predsjednici-grabar-kitarovic-1142821/

 

Bacač Molotovljevih koktela na sinagogu piše da su me „moji“ prisilili na ostavku na čelno mjesto Hrvatskog međudruštvenog odbora u ime kojeg sam pozdravio predsjednicu, i da se nastavlja HDZ-ovska politika da se ustaše nekako neutralizira.

Istina je da sam bez ikakve prisile dao ostavku jer se većina pripadnika hrvatske zajednice u Argentini asimilirala, što je sociološki razumljivo, i više ne živi hrvatsku stvarnost u domovini. No, asimilacija je i ubrzana kao rezultat namjerne deaktivacije Tuđmanove državničke politike integracije domovinske i iseljene Hrvatske, koju provodi politička „elita“ od njegove smrti do danas. A u svezi HDZ-ovske, ili bilo čije druge politike neutraliziranja ustaša, ona je bespredmetna. Jer ustaša po prirodnom zakonu više nema, i to unatoč tome što ih bacač Molotovljevih koktela i njegovi pokrovitelji, za pitaj Boga čiji račun, pokušavaju proizvoditi i u domovini.

 

Bacač Molotovljevih koktela se u svom člančiću vraća na proslavu 10. travnja u podrugljivom tonu i s „argumentima“ njegovih poslodavaca. Stoga odgovaram njima, a ne njemu (kako bi Argentinci rekli, „vlasnicima cirkusa, a ne klaunovima“):

Slom komunizma i raspad Jugoslavije pružio je priliku za objektivniju analizu razdoblja 1941.-1945. Umjesto toga, dotadašnja jugoslavenska povijest postala je službena hrvatska povijest. Svaki pokušaj preispitivanja se proglašava revizionizmom. Ustaški pokret se i dalje prikazuje kao naci-fašistički pokret koji je u borbi za državu zagovarao najradikalnije metode, dok se prešućuju uvjeti u kojima je nastao i oblikovao se, njegovi ciljevi i vanjsko-politički čimbenici koji su predodredili buduća savezništva. Ista metodologija primjenjuje se i na NDH, koja se i dalje prikazuje tek kao puka naci-fašistička tvorevina. S istim žarom s kojim se preuveličavaju zločini poraženih, umanjuju se zločini pobjednika. Ovo tumačenje postalo je i službenim stajalištem RH te je legalizirano u Izvorišnim osnovama Ustava. Prilika da se, osiguravanjem ustavne neutralnosti države prema sukobima iz prošlosti, jednom zauvijek prevladaju stare podjele je propuštena, što je hrvatsku historiografiju ponovno podredilo političkim, a ne znanstvenim kriterijima.

 

Iako znam brojne detalje koji bi sigurno unakazili frizirani životopis bacača Molotovljevih koktela na sinagogu – jedan manji dio sam javno ogolio prije nekoliko godina prigodom predstavljanja bulažnjive autobiografske knjige koju je napisao ovaj serijski narcis – https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/prijatelj-iz-djetinjstva-drago-pilsel-morbidno-krivotvori-dogadaje-iz-svog-zivota-njegovo-ponasanje-posljedica-je-psihopatoloskog-poremecaja-116948/#axzz4OVdClgGh -, ne želim se još jednom spustiti na njegovu razinu koja je, pretpostavljam, posljedica mržnje kao rezultata nekih dubljih frustracija i trauma (koje zahtijevaju stručnu pomoć), ali i želje za udovoljavanjem nekih prizemnijih potreba: čast, vlast, novac…

 

Ionako će gola istina u nekom trenutku izaći na vidjelo, kao ona njegove „ratne prošlosti“ u 4. brigadi. „Tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni“… Srebrnjaci… Poljubac… Vješalo… Strašno.

Tomas Frkovic Javni hrvatski politicki djelatnik iz Argentine

HOP