RAZGOVOR O POTONUĆU JEDNE AKADEMIJE: Sve polaznice priprema za likovnu akademiju ateljea Runtić upisale su akademiju

0
1193
Ingrid Runtić- mag.art
-Nakon bogatog iskustva podučavanja crtanja i slikanja diljem Austrije u raznim privatnim akademijama, prošle godine sam u ljetnom semestru organizirala pripreme za upis na Likovnu akademiju u Zagrebu u svom atelieru, na poticaj i molbu nekolicine roditelja. Nekoliko kandidatkinja je samostalno odlučilo upravo izabrati upravo mene kao mentoricu, što mi je naravno bilo naročito drago, budući da mi se gotovo uopće ne pruža nikakva mogućnost izlaganja u Hrvatskoj već godinama, tako da sam bila iznenađena da ti mladi budući umjetnici uopće znaju za mene.
Miljenko Prohaska ulje na platnu, 55x55, 2015
Ponosna sam na to da su svi polaznici tih vrlo ubrzanih i koncentriranih priprema za prijemni ispit, njih ukupno četiri, uspješno položile prijemni ispit na željenim odjelima Likovne akademije (slikarstvo, nastavnički odjel i novi mediji).
akt tečaj3akt tečaj1tečaj
Odmah na početku rada s budućim studenticama, a tadašnjim maturanticama Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, jasno sam uvidjela ogromnu rupu u poznavanju osnova crtačkih tehnika. Radilo se odreda o likovno vrlo talentiranim djevojkama koje u stručnoj nastavi svoje srednje škole pune četiri godine od svojih profesora nisu dobile gotovo nikakvo, pa ni osnovno praktično znanje u crtanju ili slikanju.
Akt sjedeći1, ugljen
To je za mene značilo da ih moram u izuzetno kratko vrijeme osposobiti i nadoknaditi sve propuste njihovih profesora u četiri godine „stručnog“ školovanja. Upijale su znanje, konkretne savjete i upute kao spužve. Demonstrirala sam im tijekom svakog sata što nam je cilj, kako savladati likovni zadatak, kojim sredstvima, što znači zamor materijala u crtanju, kako oblikovati živu liniju, sjenčati bez „prljanja“, upoznati, poštivati i služiti se određenom crtačkom tehnikom na najbolji način, otkriti vlastite prednosti, ispraviti nedostatke…
akt 2017
Nakon zadnjeg našeg sata sam im rekla da ih spremne na sve likovne izazove šaljem u likovni svijet, da je njihovo oruđe prvenstveno zanat kojeg su kod mene (brzinski) upijale i naučile, a potom i njihova osobna likovnost i nadarenost. Na taj način sam im oduzela strah od prijemnog ispita, jer nitko ni na koji način ne može utjecati na ishod prijemnog ispita osim njihovog vlastitog znanja i talenta. Na samom kraju našeg zadnjeg susreta prije prijemnog, djevojke su se rasplakale u mom atelieru od uzbuđenja i ushićenja, ali i tuge što nisu imale mene za profesoricu duge četiri godine na Primijenjenoj, nego profesore od kojih nisu naučile niti 5% onoga što su kod mene naučile u desetak blok sati. Napomenula sam im da će nažalost još manje naučiti na Akademiji, budući da se više niti tamo naš slikarski i crtački „zanat“ više ne izučava, ne poštuje i ne predaje dalje novim generacijama. „Zašto ne predajete na Akademiji?!“ – zapitale su me začuđeno.
akt ležeći tuš 2018
Zato jer su me tamo godinama odbijali, i to bez obzira što aktivno slikam i živim od slikarstva već desetljećima, baš kao što su me odbijali i na Primijenjenoj školi, odgovorila sam im. „To je užasna nepravda prema nama učenicima i studentima!“ – rekle su mi u suzama…
Oglas runtic.eu
Nažalost, otkada sam se vratila u Hrvatsku s magisterijem bečke Akademije pa sve do danas, meni su se kao slikarici i pedagogu svugdje sustavno zatvarala vrata. Kasnije sam spoznala da je to i zbog činjenice da sam u svojoj službenoj biografiji uvijek navodila i podatke iz svog rada na promicanju hrvatske kulture i povijesti. To je bio u očima naših „hrvatskih“ kulturnih institucija moj najveći krimen, takvu osobu oni ne žele niti u školama, niti na Akademiji, a niti u bilo kakvim kulturnim institucijama. Umjesto toga, na Akademijama i školama predaju likovnjaci koji se nikada nisu potvrdili na likovnom tržištu bilo gdje (a najmanje na domaćem, kojeg su uništili), koji preko političke antihrvatske umreženosti šire nekulturu i dilentantizam u umjetnosti, koji ne posjeduju nikakvu umjetničku (pa ni pedagošku) kvalitetu, koji ne poznaju hrvatsku kulturu, koji niječu i zatiru vrhunske hrvatske umjetnike iz naše povijesti kako bi sami sebe „izmislili“ kao nekakav meritum. To su oni aktivisti iz područja umjetnosti koji sišu državni proračun i ministarstvo kulture, koji su se posvuda premrežili, to su oni koji dogovorno „pobjeđuju“ na natječajima po onoj; danas meni, a sutra ću ja tebi vratit uslugu…
run
Ništa bolje nije ni u velikim nacionalnim galerijama, kao ni među članovima HAZU; kustosi i povjesničari umjetnosti jedni drugima postavljaju ljestve, misle na vlastitu kratkotrajnu materijalnu korist i lažnu čast, a stručnost, znanje i talent dugotrajno propadaju.
Kao slobodna umjetnica koja se osim slikarstvom bavi hrvatskom kulturom i pokušava zaustaviti sveopće njezino propadanje, odgovorno tvrdim (a to sam i dokazala u mnogim svojim člancima i kritikama) da srljamo u bezdan nekulture, da smo ovakvim ponašanjem već vandalizirali, poništili i zatrli vlastitu kulturu i umjetnost te da nitko osim nas samih neće niti brinuti, niti očuvati, a niti njegovati hrvatsku kulturu, te da ćemo upravo radi toga nestati kao narod. Umjetnost i kultura su osnova, a ne nadogradnja nacionalnog identiteta, a mi smo sami sebe doveli do kulturnog istrebljenja.
run 1
Znanja koja sam ja kao studentica dobila na zagrebačkoj likovnoj Akademiji, tamo više nitko ne predaje niti poznaje – a prije samo 30-tak godina je to bila jedna od najboljih akademija na svijetu. U svijetu su mi se profesionalno otvarala vrata kada bih rekla da dolazim sa zagrebačke Akademije, a danas ona više nikome ništa ne predstavlja.-komentirala je Ingrid Runtić.
Vjekoslav Šutej
Kako smo doznali jedna od polaznica bila je i kćer glumice Barbare Nole.
Ingrid Runtić ovih dana glavna je zvijezda stalne prepirke desnih i lijevih politikanata koji se svađaju da li je početno lijevo polje naše zastave ustaško. Vrlo brzo je cijeli cirkus oko te nebuloze prekinula, a koja traje zadnjih deset godina. Još 1996. ona je u knjizi oko hrvatskog znakovlja u Austriji dokazala da bijelo polje nema veze sa ustaštvom, jer je od 15. stoljeća na austrijskim građevinama.
austrija
Hrvatski grb s prvim bijelim poljem s naslovnice datira iz 1495. godine, a nalazi se u Innsbrucku na zgradi koja je tada pripadala gradskom sucu Zelleru (Stadtrichter Zeller-Haus).
RUN RUN2
Knjiga “Tragovima Hrvata u Austriji” i popratne izložbe fotografija povijesnih spomenika i znamenitosti koje su održane u Beču i Zagrebu, okuplja na jednom mjestu Hrvate koji su dali ogroman doprinos kulturi i povijesti Austrije i monarhije kroz stoljeća njezinog postojanja, a nastala je u suradnji s Austrijsko-hrvatskim društvom. Ingrid Runtić potpisuje layout, odnosno izgled same knjige i njezinih korica, lektorsku obradu teksta na njemačkom i hrvatskom kao i postav izložbe koja je u Zagrebu održana u svečanoj dvorani HNK-a u listopadu 1996. godine.
HOP