HOP

Nepoznavanjem Božjeg stvaranja, mi danas preko znanstvenih detalja uništavamo život na našem planetu

U Večernjakovu Obzoru od 4. siječnja, 2020. godine pojavio se interesantan tekst profesora neurologije Anđelka Vrce u kojem se pokušava objasniti zašto je uloga živčanog sustava presudna u nasljeđivanju i evoluciji. Kao pravi znanstvenik i široko obrazovan čovjek, dakle, pravi intelektualac, on se pita kako pretvoriti energiju u materiju.

 

No, kako u neurologiju nisam upućen, osvrnut ću se samo na njegov osvrt na akcelerator CERN u Ženevi.
Naime, što se pokušava otkriti u CERN-u, europskom atomskom centru?

Po mišljenju profesora, ta ”misa” košta milijarde, ali još nismo pretvorili energiju u materiju. Najjednostavniji oblik materije bi trebao biti bozon ili Božja čestica. Bozon bi trebao biti elementarna čestica materije nastala iz energije. Neki znanstvenici misle da su u tome uspjeli, a neki se sa tom tezom ne slažu. Naime, u tom pokusu se dalo jakim magnetičnim jednostavnim česticama ”užasnu” energiju tako da ih se ubrzalo u jakom i dugom magnetskom polju te ih se sudarilo.

U tom sudaru, po njemu, se izgubio velik dio energije i neki fizičari vjeruju da se energija pretvorila u masu. Međutim, kako profesor kaže, izgubljenu energiju bi mogli prije nazvati kratkotrajnom zgusnutom energijom nego li masom.

 

Dakle, trebalo je proizvesti VELIKI PRASAK kao temelj stvaranja Svemira koji nitko još nije dokazao. Međutim, MALI PRASAK se događa prigodom svake kreacije, a poznato je da za taj kreativni ”mali prasak” potrebno muško i žensko stvorenje ili pozitivni i negativni naboj. Slični pokus se moglo izvesti sa dvije visokonaponske električne žice koje nose isti naboj. Ovo nam pokazuje da je stvaranje dosta kompleksnije nego li neki znanstvenici misle. Isti naboji izazivaju nesreću, a različiti stvaraju život.

Kako je dvojnost sveprisutna, mislim da bi trebalo stvoriti jedinstvenu paradigmu kvantne fizike, genetike i iskonske znanosti – astrologije. Mnogi jednoumni mudraci se sa ovom tezom neće složiti jer za njih je astrologija besmislena i praznovjerna obmana pa oni misle da će našu stvarnost objasniti astronomija. Međutim, bez astrologije nikada ne bi razumjeli kvantnu fiziku. Astrologija nam najbolje pomaže da shvatimo dinamiku stvaranja. Što tek misliti ako su zvijezde i njihovi planeti samo virtualna stvarnost isto kao i osobno viđenje likova u mraku ili snu? Što reći ako su zvijezde i planeti samo preslika sunčevog svemira? Naime, naše veliko sunce na prividno velikoj udaljenosti postaje svijetla točka dok naši današnji instrumenti tu točku prikazuju kao veliko svijetlo tijelo. To me podsjeća na ”zoom” slike na ekranu kompjutera.
Ako razumijemo cjelinu, onda je sve moguće, jer sve isijava iz jednog središta koji nazivamo Bog, Svemogući ili Svevišnji. Dakle, u našem životu i na Zemlji ništa se ne događa slučajno. Sve je programirano. Tvorac zemaljskog života je Sunce, a oko njega se vrte naši planeti i naši životi. Nepoznavanjem Božjeg stvaranja, mi danas preko znanstvenih detalja uništavamo život na našem planetu, primjerice, proizvodnjom neke plastike ili pretvaranjem nafte u benzin. Sunce vrši oplodnju svojom energijom, a Zemlja pretvara tu energiju u materiju. Očito, bez dvojnosti i cjelovitosti ne bi bilo ni stvaranja. Kako se to događa znanost još ne zna.
No, znanost još ne razumije ulogu Mjeseca u stvaranju zemaljskog života, a to današnje znanstvenike i ne zanima. Znanost nastoji razumjeti prije ono što ne vidimo prostim okom nego li ono što vidimo. Mi danas toliko razmišljamo o fuzijskoj energiji, ali bez dinamike fuzija nije moguća isto kao ni fizija. Nešto mora pokrenuti fuziju. Zbog toga se trebamo koncentrirati na Mjesec da bi razumjeli život na zemlji jer Mjesec je povezan sa Zemljom na specifičan način. Naime, os vrtnje Mjeseca oko njegove osi je stalno upućena na središte Zemlje.
Na koncu moram zaključiti da su hladno fuzijske elektrane moguće kao velike ili minijaturne ako otkrijemo ulogu Mjeseca u stvaranju na Zemlji, a ona je velika. Ovim tekstom samo želim ukazati na promašaje današnje znanosti. Inzistiram još jednom na stvaranju zajedničke paradigme za kvantnu fiziku, genetiku i astrologiju jer jedino tako se može razumjeti cjelovitu znanost i veliku ulogu Svevišnjega u stvaranju.
Srećko Radović

 

HOP