HOP

Hrvati su jedini narod koji u svojem jeziku do danas ima izvorne dvoslogovne riječi koje se sastoje od suglasnika i poluslogova – najstarije sa poluslogom A, a mlađe sa poluslogovima E, U i I

Mnogi intelektualci se bave mitologijom i njihova tumačenja mitova su različita, ali mnogi današnji znanstvenici negiraju astrologiju kao znanost jer još nisu razumjeli da je to bila prva čovjekova znanost utemeljena na promatranju neba, po svemu slična početnoj filozofiji koja se bavila znanjem i novim spoznajama. Cijela mudrost antičkih civilizacija je bila utemeljena na astrologiji, a na tom učenju je nastao i Novi zavjet.
Međutim, mitski bogovi i božice, bez obzira kako su danas zovu na različitim jezicima, nose slična obilježja. Različita su jedino haravačka i semitska božanstva, a upravo zbog pravopisa i načina pisanja i čitanja te različitih religija. U Staroj Grčkoj i Rimu je bilo toliko božanstava za koje mislimo da su nova božanstva jer su samo iskrivljena semitskim čitanjem. Zbog toga vjerujemo da je postojalo u nekim civilizacijama mnogoboštvo mada se radi o dvojnoj religiji ili astrologiji.

Štoviše, u haravači su uvijek postojala dva vrhovna božanstva – muško i žensko, a to su Sunce i planet Zemlja te božanstva koja su bila povezana sa drugim planetima koji također imaju muške i ženske odlike. Sunce i planet Zemlja nam otkrivaju dvojnost kao religiju. Svi nazivi mitova su se mijenjali pod utjecajem različitih pisama, načina pisanja i čitanja, te religije pa se i obrazovani ljudi u tome teško snalaze. I Stari zavjet je utemeljen na tom učenju, a jedina je razlika što su zamijenjene uloge muškarca i žene. Sunce je simbol ženskosti, a Zemlja je simbol muškosti. No, u Novom zavjetu susrećemo haravačku dvojnost, ali nam to spoznaju uskraćuje kršćanska dogma.
U Starom zavjetu Bog je muško, u djelovanju je patrijarhalan i strog, a to učenje su naslijedili židi i muslimani. U tom bogu nema mnogo milosti. U njemu nema astrologije i mijena u životu. Židi su kao božanstvo prihvatili Mjesec koji simbolizira Mojsije. Muslimani slave i Sunce i Mjesec ali su sačuvali patrijarhalnost.
”Slaveni” su slavili PERUN-a i nikada ga nisu usporedili sa grčkim APOLON-om jer u Perunu je ispušteno početno slovo A, što znači da se Perun također zvao APERUN. Jedina razlika je u suglasnicima R i L. Slično se kod ”Slavena” slavi bog SVAROG koji nije nebesnik nego zemaljac kao i Perun. Naime, to je zemaljski bog ČAVARAHA. Ovdje su najbolje vidljive glasovne promjene. Spominje se i bog VELES ili VOLOS koji je AVAL ili ČAVALAHA čija haravačka inačica je AVAR ili ČAVARAHA, dakle, ČAVAR. Haravača i Čavaraha opisuju dvije sile suprotnog smjera ili dvije kaste. Latini su Hrvate u istočnoj Austriji zvali Claveni, a odatle izvedenice Slaven. Danas su ti Hrvati Slovenci. Claveni su još bili poznati kao HELVETI.

Mi ni danas ne znamo da je božica VAČA preko semitskog čitanja postala ČAVA koja se pojavljuje sa sufiksima AN i AC. Tako riječ ČAVAN danas označuje one koji su rođeni od Sunca, dakle, one koji su prosvijetljeni, a to se suglasnički pisalo na čakavici kao ČUN, što se danas odrazilo na engleskom kao SUN, na njemačkom kao SONNE i na hrvatskom kao SUN-CE. Odatle hrvatska riječ sin, engleska son i njemačka riječ sohn. Sunce je u izvornom učenju kao i danas označavalo muškost. OD naziva Čavač nastaj riječ čovek i čovik, a od riječi jana nastaje riječ žena.

U izgubljenoj civilizaciji haravači riječ HARA je označavala Sunce. Ovo nam pokazuje da su mnoga haravačka muška božanstva kod Semita postala ženska i obrnuto, primjerice, ČAVA je postala AVA ili EVA mada je ČAVA bio simbol Sunca. ISIS ili IZIDA je postala ISUS ili ESUS mada je ona bila žensko. Mnogo semitskih riječi je danas prisutno u europskim jezicima. Zato su odgovorni Stari Grci i kršćanstvo koje je preko Grka ušlo u Europu. Grci su bili Feničani, dakle, Semiti koji su se izmiješali sa Harvačima koje su oni zvali ARGI. Međutim, među Starim Grcima, većinsko pučanstvo je bilo haravačko, a njima je nametnuto semitsko pismo. Dakle, starogrčki jezik je mješavina semitskog i haravčkog jezika koji je koristio je semitsko pismo. Zato se često starogrčki jezik naziva arijski.

No, u prezimenima grčkih filozofa i pisaca skriva se naziv Harvač koji je napisan kao ARIS ili ARHI i ČAVARAH koji je napisan kao PITAGORA. Od naziva VačaGora nastaje naziv AGORA je stari Grci nisu imali slova za glasove V i Č. Ovi glasovi su se često pisali slovima F, P, M i B ili današnjim vokalima, najčešće U ili O, koji su ponekad ispuštani iz riječi. Tako je nastala čakavica koja je bila mješavina akavice, ekavice, ukavice i ikavice, a tek pod Starom Grcima i okavice. Riječ čakavica je značila ”promjena govora”.

Liburni si izgubljeno biblijsko pleme LEVI ILI LEVITI. Oni su živjeli na prostoru Arameje koja je semitizacijom nazvana kasnije Elevitia. Liburni su na ove prostore došli kao Hrvati sa Levanta. Prvi dio naziva je LIB i označuje LEVE ili LEVITE, a naziv Libia stoji za Afriku na starogrčkom jeziku. Oni su na ove prostore donijeli čakavicu koja je pisana etrurskim pismom ili latinicom jer Etrurci su bili jezični Hrvati. Ti Hrvati su bili poznati na semitskom jeziku kao URCI ili URIANI, dakle, Čurci ili Čur-jani. Naime, oni su bili ČAVARAHE. Odavde mnoga hrvatska prezimena. Liburi su još bili poznati kao Liguri. Oni su još bili poznati kao MADI ili MEDI koji su bili najveći antički graditelji.

Ostatke te izgubljene civilizacije susrećemo u vrhovnom bogu egipatske kulture prije semitizacije koja je imala za vrhovnog boga Sunce – RA, dakle, HARA i vrhovnu božicu planeta Zemlje – IS-IS ili IZ-IDU, koja se na haravačkom zvala VAČA, a na čakavici još VEŠA ili VIŠA. Dio te civilizacije je sačuvan u hrvatskim jeziku koji se izvorno zvao haravača, a odakle naš etnik Harvač ili Hrvat.

Nažalost, jezik haravača se danas naziva sanskrit ili sanskrt, ali to ne muči hrvatske lingviste jer oni ne znaju da su Hrvati jedini narod koji u svojem jeziku do danas ima izvorne dvoslogovne riječi koje se sastoje od suglasnika i poluslogova – najstarije sa poluslogom A, a mlađe sa poluslogovima E, U i I. Njih danas nazivamo vokali, a vokal O je nastao u Staroj Grčkoj. Mnoge imaju isto značenje kao prije pet tisuća godina. Dolaskom čakavaca, mnogi poluslogovi u riječima su polako nestajali ili zamjenjivali suglasnike Č, H i V. Slično se glas R zamjenjivao glasom L.
Tako je AS – IR-IS u Egiptu preko Starih Grka postao OS-IR-IS kao zemaljski bog. Ako bi ovo napisali na izvornoj haravači, onda bi to bilo VAČA – HARA-VAČA što bi značilo zemaljski Bog, a različito je od izričaja HARA – HARA-VAČA, koji je bio nebeski bog. U prvom slučaju se govori o zemaljcima, a u drugom o nebesnicima, ali jedni i drugi su bili Hrvati. U Ravnim kotarim imamo njihov grad koji se zvao As-seria. Naziv KRIS-aT, CRIS, KRIT ili HRUČ znači isto što i Harvač ili Hrvat. Dakle, HARVAČ je nebeski bog bezgrešnog začeća u točki gdje se susreću sunčeva i zemljina energija ili muška i ženska energija.

Vrhovni bog u Staroj Grčkoj je bio ZEUS koji je još bio poznat kao TEUS da bi u kršćanstvu postao DEUS. Isto tako znamo da se ZEUS još zvao CEUT, TEUT i SEUS. Dakle, svi ovi nazivi označuju istoga Boga. U Grčkoj su postojali dva boga – HERMES i HERMIT – koji ne označuju semitskog nego haravačkog Boga.

Međutim, Lada i Leto nisu ”slavenska” nego starogrčka božanstva Elada i Eleto koja ispuštanjem počertnog slova E postaju LADA, LEDA i LETO. Ova božanstva susrećemo među Keltima u Britaniji i Irskoj kao Eleda i Eleta. Stara Grčka se zvala Elada, dakle, Helada, a oni su sebe zvali ELENI, dakle, Heleni.. Ovo nam samo pokazuje da su Kelti preuzeli ta božantsva od Starih Grka. Haravačka božica je bila Erato. Kelt je grčki naziv za Hrvate jer nisu imali slovo za glas V pa su ga ispustili. Isto tako je Barbar naziv za Avare ili Obre. Barbari su govorili u staroj Grčkoj jezikom koji nije bio grčki nego haravački.
Čudna je prošlost koju ne poznajemo, ali je često izmišljamo ne razumijevajući značenje antičkih i srednjovjekovnih plemena u različitim iImperijima. Tko bi danas uvjerio Srbijance da je naziv SERBE bio bizantski naziv za romanske Serve, odnosno, izvorne CERVE ili HARVAČE.

 

Srećko Radović