HOP

Više od 60% radnika u Srbiji mjesečno prima manje od 250 eura, a 70% umirovljenika nema niti 200 eura mjesečnih primanja mirovine

Srbija najsiromašnija u Europi a Srbi i dalje slijepo vjeruju u Vučićeve bajke o papirnatom ekonomskom tigru s Balkana.
Nema više prostora za gimnasticiranje i akrobatiku riječi srbjanskih vlastodržaca. Blagoglagoljivi i slatkorječivi vladaoci u Srbiji sluđenom i obmanjenom puku prodaju maglu kako je Srbija ekonomski gorostas u regiji, a i nadaleko i naširoko i po svim svjetskim meridijanima. Ali, Eurostat je neumoljiv i nemilosrdan i bez imalo sluha za smisao crnog humora Vučića i njegovih pobočnika i Srbima poručuje da je Srbija najsiromašnija zemlja u Europi. Jedan od prvih doglavnika srpskoga tiranina Siniša Mali u ulozi ministra financija Srbije prije neku godinu odvali kao iz topa vic godine kako je Srbija najbrža rastuća ekonomija u Europi. Reče i ostade živ posrbljeni i pogrbljeni Čeh Siniša Mali i bivši SNS gradonačelnik Beograda. Da je samo upitao bilo koga od primjerice ljudi iz nadaleko glasovitog zlatnog grada Praga, odakle dolazi njegovi preci, kojih se lažni Srbin i lažni pravoslavac, u biti odnarođeni Čeh i bivši katolik Siniša Mali srami pred Srbima, svi bi u glas ismijali Vučićeva cirkuzanta, jednu od brojnih dežurnih budala srbijanskog pomahnitalog diktatora. Koliko je to sve tragikomično, slikovito pokazuje i niz smijehotresnih znanstvenih i tematskih skupova, na kojima je narečeni nestretnik Mali u pojedinostima razrađivao bez imalo osjećaja vremena i prostora u kome se nalazi nebuloze za glupane na ivici debiliteta kako je Srbija već uvelike europski ekonomski div s uvjerljivo najvećom godišnjom ekonomskom stopom rasta  u Europi.
Srbi su uvijek imali vrsne komičare, ali moraju si priznati da ih je jedan posbljeni Čeh Siniša Mali zasijenio. Nije ni čudo, ako znamo da mu je kao Čehu smisao za humor u krvi. I na razini svjetske kinematografije češki humor je vrhunski. Jednom je slavni redatelj svjetskog glasa, a češkog podrijetla, Miloš Forman kazao: “Kad si s Indijancima, onda se ponašaj kao Indijanac.” Ne znamo je li se Siniša Mali u pričanju masnih viceva Srbima o srpskom gospodarstvu drži gesla svoga sunarodnjaka Miloša Formana, ali zasigurno bi na bujnu maštu Siniše Malog bio ljubomoran i slavni dječji pisac iz Češke Karel Čapek. Što je Čapekovo slavno dječije štivo školske lektire “Putovanje Loleka i Boleka”  naspram dogodovština i ekraniziranih Denisovih vragolija dječijeg strip junaka Denisa u zajedničkoj izvedbi Sliniše Malog, a lopova i lažova Velikog i njegovog gospodara Usnije Žvalavog, ubojice dječijeg lica, cara praznoslovlja Najvećeg? Doduše, Mali ima i prirodni fenomen veliki. Narodna izreka veli kako ne treba vjerovati ljudima što poput Siniše Malog imaju neprirodno i široko razdvojene prednje zube u gornjoj čeljusti.
Eh, da je Miloš Forman na vrijeme čuo za Sinišu Malog, možda bi Mali karijeru napravio kao filmski kaskader slavnoga glumca razdvojenih prednjih zuba, glavom i bradom Omara Sharifa. Istina, Forman bi bio u problemu, jer Mali nije pustio brkove kao Sharif, ali dalo se, po potrebi flimske produkcije i to zrihtati, samo da je Siniša Mali u sebi prepoznao glumački dar na vrijeme. U žanru komedije Omar Sharif zasigurno nije ravan Siniši Malom. Ali, komediografska scena vječno će patiti za kasno otkrivenim glumačkim talentom Sinišom Malim.Šteta, glumačka pozornica ostala je uskraćena za vrhunskog komičara. Benny Hill je samo komičar naturščik spram Čeha podrijetlom, a Srbina po zanimanju, Siniše Malog, prevaranta velikog. Ovako, ostati će Siniša Mali do kraja karijere samo uspješan dubler njegovoga gospodara i srpskoga bezumnoga tiranina Usnije Žvalavog.
I što bi kad su se Sliniša Mali i Usnija Žvalavi odjednom probudili iz dubokog sna? Na društvenim mrežama u Srbiji mogli su netom zamijetiti vrhunac bijelog usijanja i podijeljenih komentara javnosti. Nitko od Srba nije ostao ravnodušan na činjenice na koje im je rječito ukazao i Eurostat. Srbija je i prema službenim podacima Eurostata, postala najsiromašnija država u Europi i to na razini ekonomskog džina kakva je Moldavija.
Statističke brojke Eurostata su zbilja okrutne i nadasve bezosjećajne za loš smisao humora i pričanja viceva kozera i Vučićeva pozera Siniše Malog. Jer, više od 60% radnika u Srbiji mjesečno prima manje od 250 eura, a 70% umirovljenika nema niti 200 eura mjesečnih primanja mirovine.
I taj prosjek im je gospodar srpskoga pakla Usnija Žvalavi alijas lupež i lažac Pućko Dugoprsti zakinuo protuzakonitim umanjivanjem desetljećima poštenim i časnim radom zarađenih i zakonski trajno sticanih mirovina. Dok sud u Strasbourgu napokon pozitivno ne riješi i ne presudi masovne tužbe ogorčenih, ojađenih i opljačkanih srpskih umirovljenika, neće ih ogrijati sunce, sem onih mazohista među umirovljenicima koji nisu tužili Srbiju u Strasbourgu,te i nakon svega vole njega, glavom i ćosavom bradom gospodara Srbije Usniju Žvalavog.
U Srbiji prema izvorima Eurostata 400 000 djece nema osnova za normalni razvoj života, čak ni za golo i puko preživljavanje, jer 400 000 najmlađih u Srbiji ne može si priuštiti tako uobičajenu stvar i triput dnevno i redovno jesti.
Zdravstvena zaštita im je tek san snova. I dok narod u Srbiji doslovno gladuje gladnih očiju i pred praznim tanjurima, dotle razbojnička i pljačkaška banda na vlasti taj isti narod zaluđuje i zaglupljuje tlapnjama za slaboumne o nevidljivom i nepostojećem srpskom ekonomskom tigru.
Nema ih pas za što ugristi, a dobar dio Srba i dalje uživa u filmovima srpske znanstvene fantastike, gdje je glavni glumac i dubler nevidljivoga Jamesa Bonda 007 srpski tiranin Usnija Žvalavi aka Aleksandar Vučić.
Srpska twitter zajednica onih što još uvijek nisu oboljeli od sindroma vučićizma, ekonomsku propast Srbije prokomentirali su ovako: “Nazdravlje Srbiji. Evo u čemu smo prvi u Europi.”; “Nismo ni u tom prvi. Rusija je iza nas. Imaju minimalac 168 dolara.”; “A prosječna cijena novogradnje u Srbiji je 166 tisuća po kvadratu, službeni podatak. Tko?”; Ali smo u kriminalu prvi u Europi”.; “Ako ovo nije razlog da narod ustane, a što jeste? Ali ne, za svakog našeg čovjeka vrijedi nažalost ono, ne možeš me ti toliko tlačiti i ponižavati koliko ja mogu trpiti”.; Narod ovo neće vidjeti. Oni vjeruju televizoru, a ne svojim očima. Žive ubijeđeni da je luksuz sve osim kruha”.; Da, baš tako. Mnogo smo tupavi”.
Ipak, ona bezlična masa ljudi nad kojim je Vučićeva ekipa odradila posao mozgopranja putem zloglasne medijske promidžbe i dalje hvali i slavi velemajstora srpske ekonomije destrukcije Aleksandra Vučića. Ti ljudi operirani od zdravog razuma žive i dalje u svom paralelnom univerzumu, suludo vjerujući da je Srbija najbogatija zemlja na svijetu, te da su sve žive istine o kojima im svijet govori samo mrtve laži, jer, eto ostatak planeta iz zavisti i zlobe, još i pakosti Srbiji, a povrh svega i 7,7 milijardi ljudi na Zemlji “zavjerio” se protiv “najbogatije” zemlje na planetu Srbije, te onda i “mrzi” Srbe jer “mrze” ih svi zato što su najbolji… naravno u pričanju neslanih šala o srpskom ekonomskom tigru od dječjeg kartona. Takvi još nisu duhom izašli iz vrtića,gdje su prije nekoliko desetljeća bezbrižno slušali bezazlenu dječiju pjesmicu glumca Branka Milićevića iz dječje serije školskog programa TV Beograd iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća “Kocka, kocka, kockica.” Vjerovanje Vučićeva krda sljedbenika, još i danas vjernih i nikad odraslih i dozrelih gledatelja Milićevićeve dječje “Kockice” ravno je nekadašnjem ushitu sve one djece predškolske dobi koja su se nekada davno veselila Milićevićevoj pjesmi, čije stihove prenosimo u glumčevom originalu napisanom na srpskoj ekavici:
“U SVETU POSTOJI JEDNO CARSTVO”
“U svetu postoji jedno carstvo,
u njemu caruje drugarstvo.
U njemu je sve lepo, u njemu je sve nežno,
u njemu se sve raduje!
U njemu je sve lepo, u njemu je sve nežno,
U njemu se sve raduje!
Tamo su kuće od čokolade,
prozori su od marmelade,
Tamo svako radi ono šta hoće,
Tamo raste svako voće.
U svetu postoji jedno carstvo,
u njemu caruje drugarstvo,
u njemu caruje drugarstvo…”
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP