HOP

Promjenom Ustava zastupnici sa komunističkim pedigreom su perfidno počeli rušiti hrvatsku državu

Da bi Hrvatska uistinu postala demokratska i suverena država, hrvatski birači moraju postati suvereni, što znači da im moraju biti odgovorni oni zastupnici koji ih zastupaju u njihovoj izbornoj jedinici, a to nije danas slučaj u Hrvatskoj zbog komunističke i sluganske svijesti birača i političara. Zastupnici u svojoj izbornoj jedinici moraju imati i svoj zastupnički ured i komunicirati sa biračima preko zaposlenika u njemu. Upravo zbog toga moramo mijenjati izborni zakon da biračima vratimo ono što mu je komunistička svijest otela, a to je njihova suverenost.
Ovih dana se često čuje da treba mijenjati izborni zakon, ali predložene promjene neće biračima vratiti njihovu suverenost, što znači da republika Hrvatska i dalje neće biti demokratska država. Naime, u svakoj demokratskoj državi moraju postojati dva doma, ako želimo modernu demokraciju, a svi zastupnici se biraju izravno imenom i prezimenom. Gornji dom zastupa najveće upravne jedinice, a donji dom Sabora zastupa pojedince, dakle, njihove obveze i prava.
Upravne jedinice u Hrvatskoj su županije, a njih nitko ne zastupa. Zbog toga u hrvatski Sabor treba vratiti Županijski dom i smanjiti broj zastupnika u Saboru na maksimalno 80. Isto tako trebalo bi smanjiti broj županija zajedno sa Zagrebom na 15. Županije ne moraju biti iste veličine ni po broju stanovnika ni po prostoru, ali moraju biti podijeljene na kotare. Svaki kotar treba podijeliti na izborne jedinice, a koliko zastupnika pripada izbornoj jedinici, doznat ćemo ako broj birača u Hrvatskoj podijelimo, recimo, sa 70 zastupnika.
Logično je zaključiti da će najveći broj zastupnika u Saboru imati grad Zagreb jer ima najviše birača, a odmah iza njega će biti splitska Županija. Međutim, u Županijskom domu svaka Županija i grad Zagreb mora imati po dva zastupnika. Tako Županijski dom nadzire Sabor, a Sabor nadzire županijski dom i prigodom donošenja zakona moraju se dogovarati. Dakle, zakone više ne bi predlagala izvršna vlast nego bi ih predlagao hrvatski Sabor.
Jedino tako možemo odvojiti zakonodavnu od izvršne vlasti, što znači da će izvršna vlast sprovoditi zakone, a zakonodavna vlast predlagati i usvajati zakone.
Tada će sabornici morati provoditi više vremena u Saboru umjesto da se skitaju po gradu. Televizija mora prenositi odborska zasjedanja umjesto cirkusa iz današnjeg Sabora. Sabornica je jedino puna prigodom glasanja, ali u drugim slučajevima je gotovo prazna jer većina sabornika se nalazi po odborima. Oni moraju predlagati zakone po odborima i debatirati ih te prihvatiti glasovanjem po odborima prije nego dođu u sabornicu.

Promjenom Ustava zastupnici sa komunističkim pedigreom su perfidno počeli rušiti hrvatsku državu, a najeklatantniji primjer je davanje saborskih mandata etničkim manjinama, nazvavši ih nacionalnim umjesto narodnim manjinama. Tako je republika postala federacija. U Hrvatskoj postoji čak i etnička srbska stranka kao da Srbi i sve etničke manjine nisu državljani republike Hrvatske ravnopravni sa Hrvatima. U ni jednoj republici ne postoje etničke stranke. To je još jedna tragedija koju su Hrvatima podmetnuli hrvatski komunisti. Istovremeno su ukinuli mandate za hrvatsko iseljeništvo i dijasporu jer komunisti ne razlikuju iseljenike od dijaspore.
Iseljenici su rođeni u Hrvatskoj i posjeduju imovinu, a dijaspora je rođena u drugim državama. Ne smijemo dozvoliti da nam Hrvati iz Vojvodine ruše hrvatsku državu. Hrvati u Vojvodini su državljani Srbije, isto kao što su Srbi u Hrvatskoj državljani Hrvatske. Oni su politički Srbi u Srbiji i moraju sudjelovati u političkom životu Srbije čuvajući privatno svoje etničko porijeklo preko izvornog i standardnog hrvatskog jezika. Mnogi komunisti ne uviđaju opasnost po hrvatsku državu od Pupovca i SPC, ali razumnom čovjeku ona je očita.

Hrvatski iseljenici i njihovi potomci te dijaspora se moraju registrirati poštom gdje žele glasati i na temelju te registracije mogu dopisno glasovati u Hrvatskoj. Iseljenici i njihovi potomci mogu glasati na svim izborima jer u Hrvatskoj imaju svoju imovinu.
Republika Hrvatska mora novčano pomagati svoju etničku manjinu u Vojvodini i Beogradu jer u hrvatskim privatnim školama moraju učiti i čuvati standardni hrvatski jezik i pismo. U komunikaciji u Srbiji se moraju služiti srbijanskim jezikom i pismom kao što bi morali i Srbi u Hrvatskoj. Davanje posebnih prava etničkim manjinama da se školuju na njihovom jeziku na grbači hrvatske države je zločin koji nam nameću zapadne europske države, a one u svojim državama nemaju ni rasne ni etničke manjine u političkom životu.
Preko etničkih i inih manjina i nastranih ljudskih prava, ta Europa ucjenjuje Hrvate i hrvatsku državu, kao i sve druge bivše komunističke države, a naši nerazumni i sluganski političari i komunistička svijest to prihvaćaju bez pogovora. Odobravanjem takvog zločina, hrvatski nitkovi postaju hrvatska intelektualna elita i avangarda.
Da bi više birača izišlo na izbore treba ukinuti izbornu šutnju i na dan izbora ih pozivati da iziđu na izbore. Svi potencijalni birači se moraju osobno registrirati u svojem kotaru ili općini jer bez registracije nitko ne bi smio glasati. Tako se jedino mogu spriječiti izborne prevare. Ako se promjeni prebivalište, birač je dužan zatražiti novu registraciju i vratiti staru registraciju da se poništi škarama.
U Hrvatskoj ne treba samo mijenjati izborni zakon nego treba stvoriti novi ustav i dati ga biračima da ga potvrde ili odbace na referendu. Dok ga birači ne potvrde, vrijedi stari ustav.

Srećko Radović

 

HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal