HOP

Može li zloupotreba religije nepravedno dovesti do pogubne izoliranosti od članova obitelji?

Što Biblija kaže o zabrani kontakta svojih članova s osobom koja je na temelju vlastite savjesti napustila religioznu zajednicu – s posebnim naglaskom na prisilno prekidanje odnosa s prijateljima i članovima obitelji

Uvod u Clanak Izolacija

Uvod – Dilema isključenja

 

Unutar suvremenih kršćanskih zajednica često se javlja ozbiljna dilema: kako postupiti prema članu koji, nakon temeljitog proučavanja Biblije i duboke, biblijski školovane savjesti, odluči napustiti religioznu zajednicu zbog neslaganja s očito nebiblijskim odlukama ili dogmama onih koji predvode zajednicu? Primjeri s interneta i iz stvarnog života pokazuju da se rasprava o isključenju – poznatom i kao ekskomunikacija – ne svodi samo na pitanje duhovne discipline, već dotiče temeljne aspekte ljubavi, obiteljskih odnosa i društvene humanosti.

Dilema postaje osobito gorka kada se od članova zajednice, koji su prijatelji ili članovi obitelji osobe koja je napustila zajednicu, dogmatski insistira i nalaže potpuno prekidanje kontakta. Čak i onima koji su u najbližem srodstvu s dotičnom osobom stavlja se na znanje da svaki takav kontakt može rezultirati isključenjem iz zajednice zbog navodnog nepoštivanja volje onih koji predvode. Što je žalosno, sve se to pokriva razlozima koji se predstavljaju kao “biblijski” ili kao “volja Božja”, a u praksi stvara se pritisak i psihološka kazna nad onima koji ostaju.

 

Može li zloupotreba religije nepravedno dovesti do pogubne izoliranosti od članova obitelji?

 

Primjer 1: Biblijski opravdano isključenje

Ključni biblijski tekstovi

Apostolske upute u novozavjetnim poslanicama usmjereni su na izbjegavanje bliskih odnosa s onima koji svojim ponašanjem aktivno narušavaju zajednicu. Na primjer:

 

●             1. Korinćanima 5:11:

„Ali sada vam pišem da se ne družite s onim tko se naziva bratom, a bludnik je, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili pljačkaš.”

(Ovaj stih jasno ukazuje na zabranu druženja s onima čiji životni izbori narušavaju moralnu čistoću zajednice.)

●             2. Solunjanima 3:6:

Poziva se na oprez u odnosu prema onima koji žive neuredno i zanemaruju apostolska učenja.

●             2. Timoteju 3:5:

Upozorava na ljude koji, premda izgledaju pobožno, svojim djelima stvaraju razdor unutar zajednice.

●             Titu 3:10:

Savjetuje upozorenje i, ukoliko se problem nastavi, izbjegavanje osoba koje potiču podjele.

 

 

 

Analiza pristupa

Ovakav pristup isključenja nije namijenjen da trajno odbaci pojedinca, već da zaštiti zajednicu od lošeg utjecaja, uz nadu u njegovu mogućnost preispitivanja i obnove. Pravedna disciplinska mjera uvijek mora biti vođena molitvom, ljubavlju i nadom u ispravak, a ne konačnom osudom.

 

 

 

 

Primjer 2: Antibiblijski, sektaški pristup

Ekstremna isključenja i prekidi odnosa

Suprotan biblijski usmjerenom disciplinskom pristupu, postoje denominacije koje zahtijevaju strogo izoliranje onih koji odlaze iz zajednice – čak i kada je odluka donesena na temelju vlastite, biblijski školovane savjesti, nakon opsežnog proučavanja Pisma. U takvim slučajevima dolazi do:

Ovakav pristup zanemaruje temeljne biblijske zapovijedi, poput „Poštuj oca i majku“ (Izlazak 20:12; Efežanima 6:1-3), te dovodi do ozbiljnih socijalnih i emocionalnih posljedica. Osim što potiskuje individualnu savjest, takva praksa može dovesti do izolacije, očaja, pa čak i tragičnih posljedica kod onih koji, slijedeći svoju savjest, nastoje živjeti istinito prema Božjoj riječi.

 

Temelji iz Svetog pisma – biblijska osnova odnosa

Biblija jasno stavlja naglasak na ljubav, poštovanje i očuvanje obiteljskih veza:

●              Izlazak 20:12:

„Poštuj svog oca i majku da dugo živiš u zemlji koju ti daje Jehova, tvoj Bog.“

●              Efežanima 6:1-3:

Djeca su pozvana da slušaju svoje roditelje, jer je to pravedno, uz obećanje dugog i blagoslovljenog života.

●              Djela 5:29:

„Treba se pokoravati Bogu, a ne ljudima“ – što stavlja individualnu savjest i osobnu odgovornost ispred slijepog slijeđenja ljudskih autoriteta.

Na taj način, Biblija poziva na održavanje odnosa, čak i kada postoje teološki ili doktrinarni nesporazumi, jer su obiteljske veze i međuljudska ljubav temelj svake zdrave zajednice.

 

 

 

Dodatni argumenti – Snažniji zaključci

Ovo pitanje dira u srž problema vjerske discipline i zloupotrebe moći. Ključni argumenti su sljedeći:

●              Pravo na odlazak na temelju savjesti:

Ako netko odlazi iz religiozne organizacije na temelju vlastite, biblijski školovane savjesti, zbog neslaganja s očito nebiblijskim odlukama ili dogmama onih koji predvode zajednicu, ne postoji biblijski temelj da se takvoj osobi uskraćuje pravo na osnovne obiteljske kontakte i društvene odnose.

●              Isusova kritika licemjernih vođa:

Isus u Marku 7:6-9 osudio je one koji postavljaju ljudske tradicije iznad Božje riječi. Može se kazati da su, takoreći, Isus i njegovi učenici napustili farizejsko-saducejsku religiju jer je postala korumpirana i udaljena od Božje istine. Stoga, prisilan prekid kontakta zbog neslaganja s vodstvom predstavlja zloupotrebu moći, odvajajući pojedince od istinske ljubavi koju Krist propovijeda.

●              Pavao o ljubavi i istini:

U Efežanima 4:15 Pavao naglašava da se vjernici trebaju držati istine i ljubavi, a ne slijepo slušati ljudske interpretacije. Takav pristup potvrđuje da, ako pojedinac slijedi svoju savjest temeljenu na proučavanju Pisma, zajednica nema pravo prisilno ga izolirati.

 

Zaključak A (Biblijski utemeljen pristup)

 

Zaključak B (Sektaški, antibiblijski pristup)

 

Pravni slučaj u Norveškoj – Primjer zloupotrebe dogmi

Nedavni slučajevi iz Norveške ilustriraju kako zloupotreba religijske moći i rigidnost doktrinarnih odluka mogu imati ozbiljne posljedice:

Ovi slučajevi pokazuju kako sektaški pristupi, koji nametnu stroge obveze i prekid svih kontakata, uključujući obiteljske, mogu dovesti do izolacije i emocionalne patnje pojedinaca – a time se narušava temeljna biblijska poruka o ljubavi i zajedništvu.

 

Završni osvrt

Ovo pitanje dira u srž problema vjerske discipline, zloupotrebe moći i socijalne neprihvatljivosti doktrinarnih odluka.

S jedne strane, biblijski temeljena poruka poziva na očuvanje duhovne čistoće zajednice, ali uvijek u kontekstu ljubavi, milosrđa i mogućnosti obnove. S druge strane, prisilna izoliranost, osobito kada uključuje prekid obiteljskih odnosa, predstavlja ozbiljno odstupanje od Božjeg zakona ljubavi i poštovanja.

U konačnici, nema biblijskog temelja za potpuno izoliranje nekoga tko odlazi iz zajednice na temelju vlastite, biblijski školovane savjesti, a takav postupak – osobito kada se primjenjuje na prekid obiteljskih veza – više podsjeća na sektašku kontrolu nego na istinsku poruku Krista. Ova rasprava nije samo teološka dilema, već i stvarna ljudska priča koja utječe na živote mnogih pojedinaca. Dok su neki suočeni s izolacijom, očajem i društvenim odbacivanjem, biblijski poziv ostaje jasan: ljubav, poštovanje i zajedništvo trebaju biti na prvom mjestu.

Ovaj članak poziva sve vjernike, vođe i zajednice, da preispitaju svoje prakse, osluškuju vlastitu savjest i nastoje živjeti prema Božjoj riječi – riječi koja nas poziva da volimo jedni druge, bez obzira na razlike u mišljenju ili doktrinama.

O. A.

Pismo čitatelja

HOP -portal na Telegramu

https://t.me/hopportal