Dmitrij Lihačov – Pisma o dobrom i lijepom
PORUKA RUSKOG ZNANSTVENIKA: U čemu je smisao života?!
U svojim „Pismima o dobrom i lijepom“ ruski akademik Dmitrij Lihačov obraćao se mladima, pišući o duhovnim vrijednostima čovjeka i ljepoti svijeta koji nas okružuje.
U čemu je smisao života
Možemo na različite načine definirati cilj svog života, ali cilj mora postojati – inače to neće biti život, već životarenje.
Treba imati principe u životu. Dobro je da ih čak zabiljeležite u dnevnik, ali da bi dnevnik bio „pravi“, ne smijete ga nikom pokazivati – treba ga pisati samo za sebe. Jedno pravilo u životu mora imati svaki čovjek. U cilj svog života, u princip svog života, u svoje ponašanje morate unijeti ovo – život morate živjeti dostojanstveno, da vas nije sramota setite se svoga života. Dostojanstvo traži dobrotu, velikodušnost, traži umijeće da ne budete egoista, budite pravdoljubivi, dobar prijatelj i nalazite radost u pomoći drugom.
Radi dostojanstva u životu morate umjeti da se odreknete sitnih zadovoljstava…a i krupnih… umjeti se ispričati , priznati drugom svoju grešku puno je bolje nego varati i lagati. Varajući, čovjek prije svega vara sam sebe, jer misli da je uspešno lagao… a ljudi su shvatili i zbog delikatnosti prešutjeli. Laž se uvijek vidi. Ljudima naročit osećaj govori da li ih neko laže ili im govori istinu. Ali dokaza nema, a najčešće ljudi neće s vama tada interakciju, ne žele bilo štao od vas…
Priroda je stvarala čovjeka milijunima godina dok ga nije stvorila – baš tu stvaralačku, kreativnu djelatnost prirode moramo, kako vjerujem, poštovati, moramo proživjeti život dostojanstveno, kako priroda, koja je radila na tome da nas stvori, ne bi bila uvrijeđena.
Priroda je kreativna, stvorila nas je i zato mi moramo njegovati u svom životu ovu stvaralačku težnju i nikada ne smijemo podržati ništa rušilačko što u životu postoji. Kako ovo razumjeti, kako ovo primjeniti u svom životu – na ovo mora odgovoriti svaki čovjek individualno, u skladu sa svojim sposobnostima, interesima… Ali živjeti moramo stvarajući, podržavajući stvaralačku energiju života. Život je raznovrstan, pa je, dakle i stvaralaštvo raznovrsno, i naše težnje ka stvaralačkom su onoliko raznovrsne koliko su raznovrsne naše sposobnosti i sklonosti. Zar ne?
U životu postoji određeni „nivo“ sreće od kog sve počinje. Kao što računamo visinu, počev od nivoa mora. Polazna točka. I tako je zadatak svakog čoveka i velikog i malog, da podigne ovaj nivo sreće u životu.
Ni osobna sreća ne smije ostati van ovih težnji. Ali najvažnije je podići nivo sreće vaših bližnjih, čiji nivo sreće možete podići lako, bez mnogo muke. Ovo znači da ćete podići i nivo sreće svoje porodice, svoje zemlje, pa i čovječanstva, na kraju krajeva. Načini su različiti, ali svakom od nas je neki način dostupan. Ako je van vaših moći rešavanje državnih problema, što uvijek podiže nivo sreće ukoliko se ovakvi problemi riješe,možete nivo sreće podići u svom radnom okruženju, u svojoj školi, u krugu prijatelja. Svatko ovo može.
Život je, prije svega, stvaralaštvo. Ovo ne znači da svaki čovjek, da bi živio, mora se roditi kao umjetnik, balerina ili znanstvenik. I stvaralaštvo se može stvarati. Možete stvarati dobru atmosferu oko sebe, kako sada kažu, stvoriti auru dobra oko sebe. Evo, na primjer, čovjek može stvoriti u društvu atmosferu sumnjičavosti, nekog tjeskobne šutnje, može stvoriti radost, svjetlost. Upravo ovo je stvaralaštvo. Stvaralaštvo je neiscrpno. Tako da je život – vječito stvaralaštvo. Čovjek se rađa i ostavlja iza sebe sjećanje. Kakvo će sjećanje ostaviti?
O ovome se ne smijemo brinuti kada dođemo u određene godine, već, mislim, od samog početka, jer čovek može nestati u svakom času, u svakom trenu. A jako je važno kakvo sjećanje će iza sebe ostaviti.
HOP
HOP -portal na Telegramu