„Sa sedamdeset godina, kad bih mogla dati jedan savjet mladoj ženi kakva sam bila… to bi bilo ovo: češće koristi riječ ‘jebi se’.“
Previše godina se uzalud troši pokušavajući ugoditi drugima, biti voljena, uklopiti se u kalupe koji nikada nisu bili napravljeni za nas.
Savijamo se, pravimo kompromise, gutamo riječi koje smo htjeli vikati…
sve dok jednog dana ne shvatiš da ništa od toga zapravo nije važno.
Ta mišljenja koja su nas plašila.
Te obveze koje su nam gušile dah.
Ti ljudi za koje smo se ispraznili do kosti.
Nitko od njih nije bio vrijedan tereta koji smo nosili na svojim ramenima.
Stoga bih svom mlađem sebi rekla:
govori svoju istinu, hrabro.
Ne opravdavaj svoje izbore onima koji nemaju nikakve veze s tvojim životom.
Prestani se objašnjavati onima koji su odlučni da te krivo shvate.
Čuvaj svoje vrijeme, svoju energiju, svoj mir.
I ako ti nešto – ili netko – više nije koristan,
imaj hrabrosti pustiti to.
Bez oklijevanja.
Bez isprike.
Bez osvrtanja unatrag.
Jer, na kraju, jedina prava žaljenja bit će ona:
trenuci kada ste šutjeli, a trebali ste se čuti.
Trenuci kada ste podnijeli ono što ste trebali odbaciti.
One faze života kada ste sve ostale stavili ispred sebe… i zaboravili na sebe.
HelenMirren
HOP -portal na Telegramu