Dvije jabuke pretvaraju ustajali kruh u mirisne mrvice.
U sjevernotalijanskom ruralnom području, između 19. i 20. stoljeća, bacanje kruha bilo je nezamislivo.
Bake su čuvale jednostavnu, ali domišljatu tajnu. Uzele su dvije jabuke Renette, narezale ih na kriške i stavile u zdjelu s ustajalim kruhom.
Sve je prekrila krpa.
Nakon 48 sati dogodila se čarolija. Vlaga i jabučna kiselina iz jabuka prodrle su u mrvicu, vraćajući joj mekoću i miris.
Taj tihi ritual bio je temelj “reciklirane kuhinje”. Domaćice u Venetu i Lombardiji dobro su to znale: od tog ponovno rođenog kruha nastale su zimske juhe i srdačni deserti.
Upravo tako je započeo Macafame u Vicenzi.
Čak su i kruh i deserti od jabuka, obogaćeni grožđicama i suhim voćem, započeli s ovom domaćom alkemijom. Izbor renettea nije bio slučajan: lokalne sorte bogate sokom, sposobne pretvoriti tvrdoću u delikatesnost.
Danas svakodnevno bacamo tone kruha. Ipak, bilo bi dovoljno da se ponovno otkrije ta drevna gesta: dva voća, zdjela, strpljenje za čekanje.
Ta seljačka mudrost anticipirala je principe koje nazivamo “održivošću”.
U stvarnosti, to je bila jednostavno ljubav prema hrani i poštovanje prema onima koji su je napravili. Učenje koje još uvijek miriše na zrele jabuke i kruh, a koje je oživljeno.
Ono što niste znali, ukratko
👉 2 jabuke s sirilom omekšavaju ustajali kruh za 48 sati
👉 Tehnika nastala u sjevernoj Italiji između 19. i 20. stoljeća
👉 Osnova za macafame iz Vicenze i tradicionalne deserte
👉 Jabučna kiselina prodire i prirodno vraća mekoću.
HOP
HOP -portal na Telegramu