Odavno je već pojam državnosti mrtvo slovo na papiru. U politici ništa nije slučajno.
Ono čemu trenutno svjedočimo da se događa već je prije isplanirano. Pitanje je samo u kojoj fazi su ta događanja,odnsono jesu li dio “Akcije”, “Reakcije” ili “Riješenja”. Većina onog što vidimo da se događa nije onako kako na prvi pogled izgleda; da jest. U tom smislu je politička scena u globalu jedna velika FALSE FLAG, a i segmentirano. “Sukobljene strane” na toj sceni su tek glumci, koji su vec procitali scenarij (skripte) i VEĆ prihvatili uloge, bez obzira glume li “pozitivca” ili “negativca’.
Njihov najveći uspjeh je uvjeriti javno mnijenje da je taj perfomans realnost, odnosno uvući ih u film kao statiste (koje nitko ništa ne pita, niti upoznaje sa scenarijem), a u kojem SUDJELUJU.
Sva “logika” tiče se kolosjeka kojim kamera ide i kuta iz kojeg se snima.
Važno je samo ljude na emocionalnoj osnovi (jer tako krdo funkcionira) podjeliti kao simpazitere jedne ili druge uloge. Drugim riječima, prisustvujemo jednoj velikoj POLITIčKOJ SIMULACIJI realnosti, a ustvari je OBMANA.
Dakle, i u konkretnom “slučaju Grenlanda” lice i naličje su dio iste kovanice koja se potkiva iz jednog centra moći.
A “korisne budale” su svi oni koji se svrstaju i opredjele biti pristaše jednog ili drugog (istaknutog) lika na sceni. Kao što je pred “Izbore” najveći uspjeh “izlaznost glasača”, tako je i u ovim situacijama najveći uspjeh Planera napuniti kino ili kazališnu dvoranu.
Stvarnost (ekipa) je iza kulisa scene i izvan tih dvorana.
Rijetki je uviđaju jer je scena postavljena i na društvenim mrežama, te uključuje i one iz najudaljenijih kutaka Zemlje.
U jednom trenutku svi su poglede usmjerili na ono sto se prikazuje u Venecueli, a već u drugom na ono što se prikazuje na Grenlandu. Ne treba nas seliti iz jedne u drugu dvoranu. Dovoljno je malo propagande preko portala i evo u tili trenutak, poput roja muha, s jednog perfomansa na drugi.
M.Bušić
HOP