Ako se Iran konačno oslobodi, to će zaista biti karmičko ponovno uravnoteženje.
7000 godina stara perzijska civilizacija bila je osuđena na propast kada ju je islam uništio. Iranska povijest nakon islamskog osvajanja bila je krvava saga o ubilačkom genocidu, ugnjetavanju, siromaštvu i masakrima. Svaki trag izvorne perzijske kulture prisilno je izbrisan mačem kako bi se osigurala vladavina islama.
Kada je muslimanska vojska prvi put ugledala ogromnu knjižnicu Ktesifona, zapovjednik Saad ibn-e Abi Vaghas pitao je kalifa Omera što učiniti s knjigama. Omarov odgovor zapečatio je sudbinu perzijskog znanja: “Ako knjige proturječe Kuranu, one su bogohulne, a ako se slažu s Kuranom, onda su nepotrebne, jer je nama sam Kuran dovoljan.” Time je ogromna knjižnica uništena, a sustavi znanja generacija perzijskih učenjaka spaljeni su u pepeo ili bačeni u Eufrat. Tisuće godina znanosti, filozofije, medicine, poezije i književnosti izbrisane su u pljački. Nezamjenjive knjižnice u Khwarezmiji, Rayu, Khorassanu i mnogim drugima spaljene su do temelja, svjetski poznata sveučilišta poput Gondishapoura desetkovana su, a znanstvenici pobijeni poput muha. Civilizaciji koja je nekoć konkurirala Grčkoj i Indiji u učenosti iščupala je dušu roj fanatičnih zvijeri.
Genocidni masakri postali su državna politika. Čitavi gradovi su uništeni, zatvorenici obješeni u milijunima, žene i djeca prodani na tržnicama robova, a zoroastrijanci oporezovani u pokornost prema džizji. Oni koji su prešli na vjeru nisu bili dobrodošli – muslimani su ih nazivali Mawali, “oslobođeni robovi”, lišeni svakog dostojanstva ili prava. Perzijanci su nazivani Ajam, “nijemi”, u zastrašujućem svjedočanstvu njihove potpune nemoći i uništenja njihovog jezika, identiteta i postojanja. Po nalogu Yazida ibn-e Mohalleba u Gorganu, toliko je Perzijanaca obezglavljeno da bi njihova krv pomiješana s vodom nahranila mlinski kamen za proizvodnju dnevnog obroka za njega.
Jedan umajadski kalif čak je izjavio: “Doji Perzijance, a kad mlijeko ponestane, sisaj im krv.” Ovo nije bio sukob carstava – to je bio ubilački križarski rat spaljene zemlje kako bi se uništila drevna civilizacija i prekrojila povijest pod zastavom muslimanske pobjede. Perzija nije jednostavno osvojena. Začepljena joj je usta, rasparana utroba i samljevena u pustinju. Dim koji se dizao iz njezinih gorućih knjiga označavao je tišinu koja traje stoljećima do danas.
Iranski narod zaslužuje slobodu od ajatolaha islamskog režima.
Izvorna Perzija zaslužuje ponovno živjeti.