630.000 mladih Talijana napustilo je zemlju.
Država ne plaća Schleininu jednokratnu isplatu od 200 eura.
Trošak snose tvrtke s ekstraprofitom – točnije one s prihodima većim od 50 milijuna eura.
Vidite li kako to funkcionira?
Kako bi zadržali mlade ovdje,
oporezuju upravo one tvrtke koje bi ih trebale zapošljavati.
Oporezuju one koje bi trebale povećavati plaće.
Oporezuju one koji stvaraju radna mjesta.
A tim novcem
financiraju simboličnu gestu
koja strukturno ništa ne mijenja.
Talijanski softverski inženjer
mjesečno zarađuje oko 1.950 eura neto.
U Švicarskoj isti stručnjak
zarađuje dvostruko… ili čak trostruko više,
ovisno o specijalizaciji.
U Dubaiju se ne plaća porez na dohodak.
200 eura mjesečno tijekom tri godine
ne mijenja tu računicu.
Ne mijenja troškove života.
Ne mijenja birokraciju.
Ne mijenja činjenicu
da u Italiji zasluge
guše staž
i nepotizam.
Problem nije u tome što mladima
nedostaje dodatnih 200 eura.
Problem je u tome što sustav
ne nagrađuje one koji dobro rade svoj posao.
A taj se problem
ne može riješiti bonusom.
Pravo rješenje
bilo bi smanjenje poreza za tvrtke
kako bi se isplatilo kvalitetno zapošljavati
i dobro plaćati radnike.
No takva mjera nema trenutačne učinke.
Ne vidi se na platnoj listi već sljedećeg mjeseca.
Ne može se njome hvaliti na konferenciji za novinare neposredno prije izbora.
S druge strane, 200 eura vidi se odmah.
**To nije ekonomska politika.**
**To je kupovanje podrške**
**novcem upravo onih ljudi koji bi trebali stvarati radna mjesta.*
Poznato? Hrvatska?
HOP