Državni sprovod u Beogradu osuđenog ratnog zločinca za genocid Ratka Mladića izvukao je stare aveti. Da se radi o nekoj spornoj povijesnoj osobnosti koja izaziva razlike i neslaganja, ovo nije slučaj. Ovdje se radi o prvom zapovjedniku i provoditelju jedne osuđene genocidne politike. Upravo činjenica da je takva politika i zločin ne samo osuđen od međunarodnog suda pravde (ICJ), već i jasno prikazan od strane Ujedinjenih naroda kao nasljeđe kulture genocida pokazuje ozbiljnu prijetnju međunarodnim odnosima i ugledu same Srbije.
Prije svega valja kazati da državni sprovod u kojem čitav državni vrh jedne zemlje iskazuje poštovanje navodeći pozitivna djela ovog osuđenog ratnog zločinca daje nam jasnu sliku da je kultura genocida i dalje prisutna u Srbiji. Ovime je Srbija pokazala da nije civilizirana europska država, da je i dalje provoditeljica Miloševićeve politike. Srbija je imala prilike pokazati svoje civilizirano lice, no odlučila se za ono kao jedna genocidna država, jedno genocidno društvo i jedan genocidan narod. Trostruki pokazatelj jednog barbarskog društva.
Diplomatske note i medijski iskazi nezadovoljstva vladajućih iz Hrvatske nisu dovoljne mjera! Hrvatska i Srbija između sebe imaju kulturnu suradnju i projekte vrijedne milijune eura. Potpuno je suluda da naša kazališna, filmska, likovna, glazbena i svaka druga umjetnost surađuje, plaća i podupire umjetnost i umjetnike iz Srbije sve dok ta zemlja jasno kultivira kulturu genocida. Hrvatska mora pokazati da ne stoji uz takvu politiku koja nije samo vezana uz Srebrenicu, već i Kijevo i Škabrnju koji su trajni krvav trag koji je taj koljač ostavio u Hrvatskoj. Pozivam da naši vladajući uzmu u obzir ovaj vapaj i prestanu surađivati i podupirati vlast koja kultivira kulturu genocida, a posebno da prestanu podupirati i izdašno financirati srpsku kulturu i suradnju s njom.
Vladajući, ali i mnogi drugi hrvatski uglednici i političari su se degradirali kroz višegodišnje čašćenje i suradnjom sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom. Šutjeli su kada je Porfirije orio četničke pjesme, da bi sutradan s njime lomili česnicu. Zaboravljali su da je SPC jasno u crkvenim saborima odlučio nepriznati hrvatske granice, već Veliku Srbiju (1992.). Upitni su mnogi sporazumi između dosadašnjih vlada HR i SPC-a koji su omogućili izdašno financiranje ali i dobitak nekretnina koje nisu stvorene od strane SPC, koja nastaje kao Crkva tek 1921. Patrijarh Porfirije, ali i vidljivo širok kler, kao i same same crkvene institucije SPC-a pokazali su tijekom sprovoda Ratka Mladića da ih ne zanima kršćanska briga o pokojniku, molitva za dušu teškog grešnika i zločinca, već veličanje djela protiv Boga i čovjeka, veličanje djela protiv Hrvatske i BiH. Umjesto da se naši političari na ovakve prizore zgražaju, oni se sjate na domjenke nalik derneka u organizaciji SPC-a u Hrvatskoj. Stoga otvoreno se zalažem i apeliram vladu da uvede suspenziju svih državnih davanja iz hrvatskog proračuna SPC-u sve dok se ne sprovedu opsežni pregled samog rada i ustanovi je li to uopće legalna crkvena ili kriminalna velikosrpska organizacija. Ovim činom u Beogradu svakako je pokazala sliku posljednjega.
Ante Brešić Mikulić
Zamjenik predsjednika HSP Grada Zagreba
Povjesničar, pov. umjetnosti i akademski umjetnik