RH – VAZAL SRBIJE
Ovo što se sad događa u RH je pravo sluganstvo i veleizdaja jer s početkom od 2002. (Ugovor Račan – SPC u Hrvatskoj) zapravo sve hrvatske Vlade pogoduju Pravoslavnoj crkvi Srbije kako bi mogla u svom dijacezu imati cijeli hrvatski teritorij i biti izdašno uzdržavana izravno iz hrvatskog državnog proračuna.
Svi hrvatski povijestničari potvrđuju kako je Katolička crkva univerzalna pa tako u Hrvatskoj ne postoji Hrvatska katolička crkva nego Katolička crkva u Hrvatskoj, što je neupitno. Nastavljaju da su pravoslavne crkve nacionalne (državne) što je isto tako neupitno. Nikako da u javnosti netko pita kako to da su pravoslavne crkve nacionalne, osim u Hrvatskoj gdje kao nacionalna pravoslavna crkva djeluje SPC, tj. Pravoslavna crkva Srbije.
Ovakvo stanje kad u Hrvatskoj kao nacionalna PC djeluje PC Srbije, dokaz je za podređenost (vazalitet) RH prema Srbiji.
AKTUALNA PITANJA
Članak 3. ZPPVZ (Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica NN 83/02, 73/13 na snazi od 16.7.2002. kad je objavljen u NN)
(1) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima.
Advertisement
Postavke Privatnosti
(2) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom djelovanju ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja.
Srpska pravoslavna crkva izgubila je 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog objavljivanja tekstova u kojima ju se optužuje za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. To je prvi i jedini slučaj u Europi a vjerojatno i u svijetu da je za jednu crkvenu instituciju službeno, u sudskom postupku praktično potvrđeno sudioništvo u najtežim zločinima protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. (Z. Pinter za Kamenjar)
Baš s tom SPC-om čiji je Sveti Sinod 5. srpnja 1994. godine uputio svoj “Apel srpskom narodu i svetskoj javnosti” kojim poziva sve Srbe da ustanu u obranu “srpskih zemalja” jer oni imaju legitimno pravo na svoju “Republiku Srpsku Krajinu” i “Republiku Srpsku” i koja je 1995. osuđena za genocid u Parizu, Vlada RH 2002. potpisuje Ugovor od zajedničkog interesa.
PITANJE BR. 15:
Smatrate li da je Ugovor od zajedničkog interesa, koji je Ivica Račan u ime Vlade RH potpisao sa tzv. SPC u Hrvatskoj u prosincu 2002., kršenje čl. 3 ZPPVZ jer je potpisan s nepostojećom podružnicom jedne crkve, koja je huškala na Hrvatsku i osuđena je za genocid?
OMALOVAŽAVANJE REPUBLIKE HRVATSKE
Dana 7. siječnja 2018. u centru Zagreba Mitropolit Porfirije iz tzv. SPC u Hrvatskoj (koja ne postoji niti po Ustavu SPC) održao je Arhijerejsku Božićnu liturgiju na srbijanskom jeziku. U liturgiji je sudjelovalo više svećenika i đakona.
Govor koji je tim povodom održao Mitropolit Porfirije bio je na srbijanskom jeziku kao i svi njegovi nastupi u hrvatskoj javnosti nakon što je u srpnju 2014. došavši iz Republike Srbije postao Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit sa sjedištem u Zagrebu.
Prijenos tog događaja su svi mogli pratiti na televizijskom programu HRT-a. Komentar događaja je također bio na srbijanskom jeziku.
Voditelj emisije Augustin Bašić objavio je kako je za komentatora pozvao nekog „stručnjaka“ iz Beograda, koji je rekao da „je pozvan da komentariše” liturgiju te je nastavio „komentarisati” na srbijanskom jeziku(!), na televizijskom programu HRT a – nakladnika televizije kojeg je osnivač Republika Hrvatska.
PITANJE BR. 16:
Smatrate li da tzv. SPC u Hrvatskoj sistematski i kontinuirano izvrgava ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju državu Republiku Hrvatsku, njene simbole, njenu kulturu, državne blagdane i službeni jezik, a s time cjelokupni hrvatski narod i hrvatsku naciju.
Dne 27. studenog 2017. na službenoj stranici SPC u Hrvatskoj objavljen je članak pod naslovom „Može li Hrvat biti član Srpske Pravoslavne Crkve?”[1], koji potvrđuje kako ta crkva sustavno i javno, do sada ne samo bez ikakvih posljedica nego i bez ikakve reakcije državnih institucija, izvrgava ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju državu Republiku Hrvatsku, njezin Ustav, simbole, povijest, jezik, narod…
Samo pitanje je zapravo suludo i niti jedan predstavnik bilo koje pravoslavne crkve ne bi shvatio o čemu je riječ jer zapravo u niti jednoj zemlji u kojoj su pravoslavci većina nikome ne bi moglo pasti na pamet takvo pitanje – recimo „je li moguće da Rus bude član Grčke pravoslavne crkve”. Takvo pitanje u Grčkoj nitko ne bi razumio jer grčka crkva je grčka zato što djeluje na teritoriju države Grčke a ne zato što su njezini članovi samo Grci.
Prema Ustavu SPC ona je episkopalna crkva što znači da je za sve odgovoran episkop stoga je za ovu publikaciju odgovoran Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit Porfirije Perić.
Citat iz članka:
„Naravno, nije moguće zanemariti da su u određenim lokalnim Crkvama neki narodi u većini; tako su i na našim prostorima oduvijek većinski pravoslavni narod i nositelji pravoslavlja Srbi, pa se po njima i Pravoslavna Crkva na našim prostorima naziva srpskom.”
PITANJE BR. 17:
Na što točno mislite kad pišete „na našim prostorima”? O zločinačkoj ideji velike Srbije? Je li to svojatanje hrvatskog teritorija kao da Republika Hrvatska i Hrvati ne postoje? Širite li time govor mržnje i zazivate li opet nove ratove?
TZV. SPC U HRVATSKOJ MOLI „ZA SRPSKI NAROD I NJEGOVE POBJEDE NAD NEPRIJATELJIMA“
Citat iz članka:
„Posebno je gnjusna laž da se SPC „moli za srpski narod, a ne za Hrvate“. Naime, nijedna pravoslavna Crkva na svijetu se ne moli samo za određenu etničku grupu… ako se u pojedinim molitvama i dodaju prozbe za srpski narod, što je u tome sporno? Zar srpski narod nije dostojan molitve, ili mu molitva ne treba? Taj narod je većinski u pravoslavlju naših prostora.”
Opet „naši prostori”! Ponavljanje potvrđuje da tzv. SPC u Hrvatskoj ne priznaje postojanje hrvatskog državnog teritorija što je nepriznavanje hrvatske države.
Znači, niti jedna pravoslavna Crkva ne moli za neki narod, ali SPC u RH moli za srpski narod.
PITANJE BR. 18:
Jesu li Srbi u RH dio hrvatske nacije ili su okupatori ili nešto drugo? Pitanje nije zašto SPC moli za srpski narod što je sasvim u redu u Srbiji, nego zašto SPC moli za srpski narod u Hrvatskoj kad je ovdje narod hrvatski?
TZV. SPC U HRVATSKOJ U BOGOSLUŽJU NE KORISTI HRVATSKI JEZIK NEGO SRPSKI JEZIK
Citat iz članka:
„To što se hrvatski jezik ne koristi, posljedica je okolnosti što ga nitko nije ni tražio. Jer, Ustav SPC jasno kaže da se u SPC dozvolom Sinoda slobodno koriste i drugi jezici.”
Ustav RH čl. 12.: „U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo”.
Dakle tzv. SPC u Hrvatskoj uopće ne primjećuje temeljni državni dokument – Ustav RH, (koji vrlo jasno uspostavlja strogi normativ korištenja hrvatskog jezika), govoreći kako nitko nije zatražio korištenje hrvatskog jezika u bogoslužju i općenito na hrvatskom teritoriju i kako Arhijerejski sinod SPC u Beogradu može donijeti odluku o korištenju hrvatskog jezika. Znači po SPC Ustav RH je „nitko” i za to hoće li on biti na snazi u RH i u kojoj mjeri, odlučivat će Arhijerejski sinod SPC u Beogradu!?
PITANJE BR. 19:
Smatrate li da Ustav SPC, koji vrijedi samo u Srbiji, a nikako u Hrvatskoj, je bitniji od Ustava Republike Hrvatske? Zar će netko u Srbiji odlučivati može li se u Hrvatskoj koristiti hrvatski jezik, odnosno hoće li Ustav RH vrijediti u Hrvatskoj?
Jeste li Vi taj koji će o tome odlučivati?
NAVEDENA PITANJA OD BR. 15 DO BR. 18 sadržana su u kaznenoj prijavi koja je podnesena Glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu dana 8. veljače 2018.
Kaznena prijava je protiv: Zagrebačko-Ljubljanskog mitropolita SPC Porfirija Perića, državljanina Republike Srbije, nama nepoznatog prebivališta, za izvrgavanje ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i njenih državnih simbola na temelju čl. 349. KZ (Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine).
U čl. 12. stavku 2. Ustava RH jasno piše da se: „U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.“ Nigdje ne piše da se neki strani jezik može uvesti u bilo kakav vjerski obred. Znači, za obavljanje vjerskih obreda najvišim aktom strogo je propisan hrvatski jezik.
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica ne nudi mogućnost da neka etnička manjina osnuje crkvu i koristi neki posebni jezik u obredima. SPC i nije crkva neke manjine nego susjedne države, gdje joj je i sjedište. Ustav crkve strane države proteže se na Republiku Hrvatsku, kao da ona ne po stoji. To je i kanonski nepropisno, jer „Granice Crkve teku granicom države.“ Time SPC još jednom daje do znanja da ne priznaje Republiku Hrvatsku, njezin teritorij i hrvatski narod i naciju. Čak ni u ništetnom Račanovom ugovoru između Vlade RH i tzv. SPC u Hrvatskoj [2] nigdje se ne spominje korištenje nekog posebnog jezika, znači i dalje vrijedi stanje propisano Ustavom. Pa da se i spominje, to je samo ugovor, nikakav ustavni/zakonski akt, a k tomu je još sporna njegova valjanost jer je potpisan s pravnom osobom koja ne postoji ni po pozitivnom ni po kanonskom pravu (SPC u Hrvatskoj).
OKVIRNA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA kao ni EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA ne povezuju korištenje manjinskih jezika s bogoslužjem, nego prepuštaju to suverenoj odluci zemlje domaćina. Znači, na snazi je jasna ustavna odredba i hrvatski jezik.
Srbijanski jezik nigdje u Hrvatskoj se ne upotrebljava, niti se ikad upotrebljavao – u pravoslavnoj (grčko-iztočnoj) crkvi u Hrvatskom kraljevstvu, rabila se inačica staro(crkveno)slavenskog jezika.
Prema Ustavu SPC ona je episkopalna crkva što znači da je za sve odgovoran episkop. U ovom slučaju najviše rangirani je Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit Porfirije Perić.
Nakon više od tri godine Glavni državni odvjetnik nije ništa poduzeo vezano za ovu Kaznenu prijavu. Nema tu nekog iznenađenja jer se tradicija nastavlja – sjetimo se da je prije pet godina u Beogradu Vojislav Šešelj spalio hrvatsku zastavu ali to nije bilo razlog da se u Hrvatskoj pokrene kazneni postupak protiv Šešelja za omalovažavanje RH na temelju čl. 349 KZ.
ŠTO BI TREBALA ZNATI HRVATSKA JAVNOST
Vi osobno u više navrata sudjelujete u komemoracijama u Jasenovcu i molite o 700 000 Jasenovačkih novomučenika. Na službenom popisu žrtava u JUSP Jasenovac popisano je oko 80 000 žrtava (a čak i taj broj je znanstveno neodrživ).
PITANJE BR. 20:
Tko su ostali od 620 000 žrtava?
Nedavno ste Vi osobno sudjelovali u rukopoloženju i ustoličenju Zahumskog episkopa Dimitrija sa sjedištem u Mostaru(BiH). Službeni životopis tog Crnogorca govori kako je on služio vojni rok godine 1995. ali se ne spominje gdje je služio taj vojni rok.
PITANJE BR. 21:
Je li episkop Dimitrije, čija eparhija unatoč tomu što nije upisana u ugovoru Račan – SPC dobija uzdržavanje od hrvatskog državnog proračuna, godine 1995. kao vojnik JNA ratovao protiv Hrvatske?
PITANJE BR. 22:
Jeste li ikad slavili hrvatske državne blagdane?
PITANJE BR. 23:
Bili ste više od pet godina u Hrvatskoj – zašto ne govorite hrvatski jezik?
Znamo da SPC u Hrvatskoj na srpskom jeziku moli za srpski narod.
PITANJE BR. 24:
Kad ste zadnji put molili za hrvatski narod?
Nije poznato zašto nakon što ste izabrani za patrijarha SPC Vi još uvijek ostajete i Mitropolit Zagrebačko-Ljubljanski. Je li zato što u Hrvatskoj dobivate plaću kao mitropolit, predsjednik Eparhijskog savjeta i ravnatelj gimnazije?
PITANJE BR. 25:
Smetaju li Vam „ustaške” kune?
PITANJE BR. 26:
Advertisement
Postavke Privatnosti
Hoćete li se Vi kao poglavar SPC u ime SPC ispričati svjetskoj židovskoj zajednici zbog huškanja na ubijanje Židova na početku Drugog svjetskog rata u Srbiji, što je rezultiralo s ubijanjem svih 15 000 srbijanskih Židova nakon čega se Srbija proglasila „Judenfrei” državom?
ČETNIČKI VOĐA
Momčilo Đujić rođen je kraj Knina 1907., završio je bogosloviju u Srijemskim Karlovcima te rukopoložen za svećenika SPC-a 1933. godine. Od 1935. godine je inicijator, organizator i vođa četničkih udruženja u okolici Knina. Odmah po proglašenju NDH sa skupinom četnika započinje oružane akcije. U ljeto 1941. godine postaje vođom četničkog odreda, a početkom 1942. godine sudjeluje u osnivanju Dinarske četničke divizije te postaje njezin vođa. Sa svojim četnicima počinio je mnogobrojne krvave pokolje Hrvata po selima Dalmatinske zagore. U selu Kosovu kod Knina formirao je i sabirni logor, koji su nazivali “malim Jasenovcem”, nazivan i “srpskim Jasenovcem”. Pri kraju Drugog svjetskog rata bježi i emigrira u Italiju i SAD. Godine 1989. dodijelio je titulu četničkog vojvode ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Tada je poučio Šešelja neka “izgna sve Hrvate, Albance i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla”. Umro je 11. rujna 1999. godine u Chicagu.
PITANJE BR. 27:
Jesu li četnička djelovanja u razdoblju od 1941. – 1945. kao i od 1991.- 1995. na prostorima Republike Hrvatske ratni zločini koji se trebaju osuđivati? Jeli u redu da kao metropolit potičete svećenstvo SPC-a na pjevanje pjesme koja slavi ratne zločince?
Momčilo Đujić je proglašen ratnim zločincem i u više navrata traženo je njegovo izručenje. Krajem ‘80-tih čak je Đujićevo izručenje tražila i Srbija. Slobodna Dalmacija je nedavno, 21. veljače 2021.[3] objavila Vašu fotografiju u čijoj se pozadini vidi portret Draže Mihajlovića, ratnog zločinca. Ne postoji zabilježeno da je Momčilo Đujić izopćen iz SPC-a ili da se sam odrekao svećenstva? Dapače, svećenstvo SPC-a ga časti, pjevajući mu…
PITANJE BR. 28:
Je li po Vama Momčilo Đujić, svećenik SPC-a, ratni zločinac?
U posljednje vrijeme često ste na Banovini u Hrvatskoj. Obišli ste Glinu i okolna mjesta. Vjerojatno ste čuli za mjesto Kostrići, stradalo u studenome 1991. od četnika koji su ubili svih 16 stanovnika toga mjesta na spavanju, među njima i dvoje djece od 3 i 5 godina… Vjerujemo da ste čuli za zločine nad civilima u listopadu 1991. u Baćinu, u prosincu 1991. u Joševici nedaleko Gline, sve četnički zločini po Banovini, nad civilima bez oružja.
PITANJE BR. 29:
Je li to najbolji prikaz kako se četništvo i dalje njeguje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi?
PITANJE BR. 30:
Kome su hrvatski civili 1991., koji nisu napustili svoje domove, bili prijetnja?
ZAKLJUČNO PITANJE:
Hoćete li se kao proglašeni mirotvorac i humanist, kao poglavar SPC, ispričati hrvatskom narodu zbog četničkih zločina u Drugom svjetskom ratu? Hoćete li se ispričati i zbog huškanja SPC i potporu srpsko-jugoslavenske agresije na Republiku Hrvatsku u vremenu od 1991.- 1995., kao i u kasnijim godinama?
STEPINAC?
Onima koji su očekivali da ćemo mi inzistirati da Porfiriju bude postavljeno pitanje vezano za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca moramo konačno reći da se ta pitanja ne moraju upućivati prema Beogradu nego prema Vatikanu.
ZAKLJUČAK
Nakon 1991. nastaju nove države, ali za SPC to nije razlog za stvaranje novih crkava (kao što je to bio razlog 1920.) ili obnavljanje onih koje su prije postojale, ali to su nebitne sitnice kad znamo da SPC općenito djeluje suprotno pravoslavnim kanonima –„Tko to radi u gorkoj je žući i okovima bezakonja.”(Djela 8:23), a MILOST BOŽJA NE MOŽE SE PRIDOBITI KROZ GRIJEH.
Republika Hrvatska do sad nije poštovala vjerske slobode domicilne skupine hrvatskih pravoslavaca – pripadnika Hrvatske pravoslavne Crkve i kanonskim pravom po kojem „redoslijed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”, a što znači da se obnavljanjem samostalne Hrvatske države mora obnoviti i samostalna pravoslavna crkva, čije je postojanje uvjet punine hrvatske državnosti i suvereniteta.
Advertisement
Postavke Privatnosti
Zazivamo Božji blagoslov nad hrvatskim narodom u nadi da će se ipak državna vlast pobrinuti kako bi Republika Hrvatska najzad de jure postala samostalna država.
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR
[1] https://orthodoxhr.blogspot.hr/2017/11/moze-li-hrvat-biti-clan-srpske.html
[2] Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa – NN196/2003(15.12.2002.
[3] Slobodna Dalmacija – Opet skandal s četnicima: patrijarh Porfirije u prvom planu, sjedi za stolom, a iza njega portret četničkog komandanta Draže Mihailovića?!