Gotovina pripada građanima: zašto ograničavati slobodu plaćanja?
Ograničenje uporabe gotovine u Italiji nije odluka koju je nametnula Europska središnja banka (ESB); riječ je o nacionalnoj zakonodavnoj odluci.
U Italiji je prag za gotovinska plaćanja trenutačno postavljen na 5000 eura. Europski propisi o suzbijanju pranja novca određuju gornju granicu od 10.000 eura za plaćanja povezana s robom i uslugama, no državama članicama dopuštaju zadržavanje nižih pragova.
Pitanje je stoga jednostavno: zašto dodatno ograničavati slobodu građana kada već postoje alati za borbu protiv utaje poreza i pranja novca?
Borba protiv financijskog kriminala nužna je; nitko ne osporava taj cilj. Ipak, jednako je važno osigurati da mjere nadzora ne zakompliciraju život poštenim ljudima.
Gotovina ostaje ključno sredstvo za milijune građana – posebice za starije osobe, one koji se manje služe tehnologijom te one koji jednostavno žele sami odlučivati o tome kako će trošiti svoj novac.
I sama Europska središnja banka priznaje da gotovina mora nastaviti postojati uz digitalna plaćanja, ističući njezinu važnost za financijsku uključenost i slobodu izbora.
Zašto se onda digitalno plaćanje smatra jedinim putem prema modernosti?
Istinska modernost trebala bi značiti više mogućnosti, a ne manje. Trebala bi značiti osiguravanje sigurnosti bez pretvaranja svakog svakodnevnog izbora u obvezu.
Građani moraju imati mogućnost izbora između gotovinskog i elektroničkog plaćanja, uz istodobno poštovanje zakona. Nemaju svi iste potrebe, digitalne vještine ni pristup bankarskim uslugama.
Problem nije samo u iznosu koji se može platiti gotovinom. Problem je u načelu na kojem se ta pravila temelje: u kojoj mjeri država može ograničiti slobodu građana da raspolažu vlastitim novcem – novcem koji su pošteno zaradili?
Borba protiv nezakonitosti ne smije postati svojevrsna kolektivna kazna za one koji poštuju pravila.
Demokratska zemlja mora postići ravnotežu između nadzora, transparentnosti i osobne slobode.
Uostalom, novac pripada onima koji ga pošteno zarađuju, a povjerenje između građana i institucija gradi se, dijelom, i uvažavanjem njihovih izbora.
Što vi mislite? Je li ograničenje od 5000 eura nužna mjera za suzbijanje nezakonitosti ili bi bilo bolje građanima omogućiti veću slobodu izbora uz istovremeno održavanje učinkovitih kontrola usmjerenih na počinitelje kaznenih djela?
HOP