HOP

Ekskluzivno: Čovjek koji je odao lažno ime Radovana Karadžića živi u Hrvatskoj

U svakom tekstu o Banovini i Glini upozoravamo na činjenicu kako je Banovina hrvatska regija najvažnija po  leglu srpskog nacionalizma i fašizma.  Masu dokaza koje smo iznijeli potkrepljuju upravo tu tezu, a imena protagonista, srpskih zločinaca, najviše su vezana baš uz taj kraj. Priča sa Banovine ima još zanimljiviji nastavak ako se poveže Radovan Karadžić , Banovina i navodni Mladićev najbliži suradnik, koji živi u njoj.

U potrazi za najbližim suradnikom Ratka Mladića došli smo na Banovinu.  Prema informacijama koje smo dobili, ratni zločinac i ubojica Hrvata je ovom kraju.  U medijskoj hajci  iz 2008. godine,  „otkriveno“ je uz veliku medijsku pompu da  na Banovini živi ratni zločinac i vrlo blizak suradnik Ratka Mladića. Iako su mediji brujili te 2008. godine 15 dana o krivici toga čovjeka i njegovim zločinima, isti je nastavio živjeti mirno sve do današnjih dana. Pripisuju njemu  mediji  70 ubojstava .  Zato nije jasno kako u tome kraju živi svih ovih godina.

Nismo ni slutili kuda vodi priča o ratnom zločincu i prijatelju Ratka Mladića.  2007. godine  vrh HDZ-a Sisačko-moslavačke županije izbacio je iz stranke šefa HDZ-a u Gvozdu Anđelka Mrnjavca jer sumnjaju da je ratni zločinac.

– Anđelko Mrnjavac nije više predsjednik Općinske organizacije HDZ-a, on nije ni član stranke, izbrisan je iz evidencije članstva. HDZ je otkrio njegovu sumnjivu prošlost i HDZ ga je izbrisao iz evidencije – rekao je predsjednik Županijske organizacije HDZ-a i saborski zastupnik Ivan Šantek navedene godine.

Ime Mrnjavca je  na popisu traženih osoba prema objavama medija, osumnjičenih za ratne zločine, Haaški sud sumnjič ga kako je bio čuvar u logoru Tarčin kod Hadžića, koji je poznat po mučenju i likvidiranju Hrvata i Srba od strane mudžahedina i pripadnika Armije BiH.  Nakon 15 dana hajke na Mrnjavca, sve istrage prestaju. Takav krimen biva utišan. Nas je zanimalo zašto hrvatska vlast ništa ne poduzima protiv ovakvog čovjeka i kako to da takav zločainac mirno spava bez pravosudnog progona. Poglavito jer se radi o bliskom suradniku Ratka Mladića.  Čovjek se mirno šeta glinskim krajem, ispija kave i živi normalan život.

Našom istragom tog čudnog događaja i činjenica dolazimo do nevjerojatnih činjenica; istraga protiv ovog čovjeka nakon petanestak dana je obustavljena.  Mediji su svoje tekstove većinom  povukli iz opticaja, nitko Mrnjavca više ne spominje i sav trud oko ovoga čovjeka se rastopio u razdoblju od 5.7. 2008, pa do 21.7.2008. godine. Od tada više nitko ne postavlja pitanje odgovornosti ovoga čovjeka.  Niti sekunde.  Što se zapravo dogodilo?

Nakon rata Mrnjavac se doseljava u Hrvatsku. I to na Baniju. Došavši na ovaj teren mnogim „domoljubima“ počinje smetati. Počinje smetati i prekaljenim teroristima. Razlog jednostavan, on jako dobrao zna što su oni radili za vrijeme domovinskog rata. Njihove uloge su bile izdajničke za Hrvate ovog kraja ili za Hrvate BiH. Nepotkupljiv i tvdoglav u dokazivanju istine  postaje veliki problem.  Njegova braća su stradala u ratu od stane zločinaca i on kao njihov brat želio je znati što se dogodilo. Tražeći istinu o svojoj rodbini saznao je mnogo i o izdajicama u vlastitim redovima. I tu počinje njegova kalvarija.  Četnici i njihove hrvatske sluge odlučili su uništiti Mrnjavca.  Medijski i politički Mrnjavac je u dva tjedna uništen prema zamisli Srba i naših posrbica.

Ipak kao i sve na ovom svijetu, planovi se nikada ne ostvaraju u potpunosti. Znajući što mu spremaju Mrnjavac kreće na protivnike informacijama, dokazima i svjedočenjem. Imao je sreću što  mnogo toga je  već istražio i njegovi protivnici su zapravo upali u svoju klopku, poput zvjeri u šumi. Otkrio sam jednu situaciju koja je već odavno zanimala sve oko nas u to vrijeme. Tko je Radovan  Karadžić u to vrijeme i gdje se nalazi. To je sve istražene organe zanimalo.

Osobno sam znao ime i prezime Radovana Karadžića 2008. godine, odnosno da se krije pod imenom Dragan Dabić. Znao sam da su mu dokumenti izdati kod nas u Dvoru na Uni, a to znači da je imao našu putovnicu, kao i osobnu kartu.  Znači znao sam ipak malo previše, jer su u njegovo skrivanje upetljana i naša tijela vlasti, što me posebno šokiralo.  Nema sumnje da je netko ipak shvatio do čega sam došao istaživajući neke druge stvari. Montiranom optužnicom postao sam ratni zločinac, a izdajice iz hrvatskih redova postaju „dobri dečki“ u ovoj priči.  Naravno da je to bilo neodrživo, jer sam znao ipak malo previše.  Povežite obustavu postupka protiv mene  završno sa  7. i hvatanje taj dan Radovana Karadžića. Mislim da je sve jasno. Oni koji su kod nas htjeli spriječiti informaciju o Radovanu Karadžiću ipak su se malo zaigrali i nisu me uspjeli spriječiti u tome naumu.  Radovan Karadžić je uhićen toga datuma pod imenom  Dragan Dabić, a moja kalvarija time prestaje. Uspio sam ipak uputit prave informacije o njemu, na prave adrese. Ljaga ostaje na mojem prezimenu do današnjih dana, iako je moja obitelj teško stradala u domovinskom ratu, ali vjerujete satisfakcija je bila ogromna barem ovim potezom. Pao je ratni zločinac broj dva, najveći krvolok poslije Slobodana Miloševića.Radovan Karadžić se često kretao po našoj zemlji, imam saznanja da je često bio u Dalmaciji, posebice na Čiovu, ali to naše sigurnosne službe nije previše brinulo. Karadžić je imao naše putne papire, putovnicu i sve to koristio za svoj život. Nitko do danas nije odgovarao za taj zločin izdavanja putovnice Radovanu Karadžiću u Hrvatskoj. Nitko do danas nije odgovarao niti oko izdavanja dokumenata članovima zemunskog klana, najžešćim kriminalcima u regiji. Tko je izdavao te dokumente njima?Radovan Karadžić i zemunski klan su iz istog srpskog podzemlja. Oni svi su dio srpske države. Zemunski klan i srpska služba sigurnosti su dugo bili kao prst i nokat. Takvima su naše službe izdavale naše važeće dokumente. I naravno to se događalo na Banovini, koja je i danas leglo srpskih terorista.  Tko im je smetao? Naravno  netko poput mene, netko tko razumije tematiku tajnih službi i poznaje protagoniste događanja. Zato su me brzo htjeli proglasiti zločincem i sve zataškati oko veze sa srpskim zločincima. Ipak u tome nisu uspjeli ,jer sam predvidio cijelo događanje. I  naravno nastavio istraživati kome smetam. Danas su neki od tih saborski zastupnici,  poštovana gospoda, dok sam ja  osobno označen kao ratni zločinac sva tri naroda u BiH-i. Vjerujte sa time se teško živi, poglavito jer ovi izdajnici hrvatskog naroda jako dobro žive. – rekao nam je Anđelko Mrnjavac.

 

Ipak nije  time kraj priče o Mrnjavcu i njegovim bespućima hrvatske zbilje. Osoba koju smo na početku teksta ubacili kao tumača zašto je Mrnjavac isključen iz HDZ-e, saborski zastupnik Šantek čini se da je imao i osobni razlog uništiti Anđelka Mrnjavca.  Previše je Mrnjavac znao.Šanteka pamtimo po snimci zarobljenih hrvatskih redarstvenika iz Kinana 1991. godine. Nakon pada Gline u ruke srpskih terorista SAO Krajine, hrvatski policajci su prebačeni u Kninski zatvor. Među  njima i Ivan Šantek. Mnogi su batinani, ubijeni, jer su istinski branili Glinu od terorista. Naš saborski zastupnik i mučenik po našim medijima  imao je tretman kod Srba da mu niti dlaka sa glave nije nikada pala. Zanimljivo, iako su istinski branioci puni ratnih rana i danas, nastalih baš u kninskom zatvoru. Prema njihovoj priči taj isti Šantek imao je zaštičeni tretman kod Srba. Jednostavno rečeno zapovjedništvo policijske postaje  Glina nije niti taknuto u kninskom zatvoru, dok su njihovi suborci pretučeni.  Tko ima više operativnih informacija, obični policajac ili Šantek? Tučeni su oni koji nemaju informacija o hrvatskim formacijama? Na srpskoj  televiziju Šantek  izjavljuje,  kako  je pucao u zid, a ne u teroriste za vrijeme njihovog napada na Glinu 1991. godine. Ova tragikomična izjava Šanteka i normalan tretman njega samoga u zatvoru govori sve o njegovom mučeništvu.Poslije rata Šantek  druguje sa Sužnjević  Nikolom,  istražnim sucem SAO Krajine, koji je vrlo često prikrivao ubojstva u SAO Krajini nad Hrvatima. U slučaju   Joševica i ubojstva civila zaštitio je ubojicu Jednak Bogdana, te ubojstva proglasio činom nepoznate osobe, iako je došao na mjesto pokolja kao istražni sudac 30 minuta nakon ubojstava, a svjedok Luka Šiftar potvrdio je ubojstva Sužnjeviću. Takav čovjek u našoj državi prema tima zaslugama dobiva državne poslove. Tko je bio na čelu županije u to vrijeme? Šantek. Pojedini članovi HDZ-e upravo su njega označili kao čovjeka koji je u nekim općinama navodno forsirao suradnju HDZ-e sa SDSS-om. Da li je to razlog postupanja sa njim u Kninu ili neke dublje veze sa Srbima prosudite sami?!U vrijeme boravka Šanteka u Kninskom zatvoru na području Knina su bili Mladić i Tolimir, dva oficira JNA-e, koji su danas najveći ratni zločinci. Kako je moguće da su se kraj njih dvojice hrvatski policajci tako loše proveli, a njihovi zapovjednici baš bez ijedene masnice? Ivan Kvakić zajedno sa  Šantekom bio je u zapovjedništvu Gline prije pada, taj drugi mučenik je godinama radio za tajne službe, da bi se konačno otkrile njegove crne mrlje iz prošloti i maknut je iz SOA-e.  Mrnjavac je takvima poprilično smetao.

 

Anđelko Mrnjavac ispred hrvatskih snaga u srednjoj Bosni jasno i izbliza je vidio  izdaju pojedinaca u hrvatskim redovima. Njihova izdaja srednje Bosne nije imala veze sa Zagrebom što uporno srpska propaganda ponavlja, već se radilo o vezi bivših članova jugoslavenske obavještajne zajednice, koji su radili za srpske interese ili iz straha o svojoj prošlosti ili iz osobnih uvjerenja. Najveći izdajnik hrvatskih interesa u srednjoj BiH bio je upravo Rajić za čijeg zapovjedanja je pala kompletna srednja Bosna u dogovoru sa Ratkom Mladićem. Upravo snage pod Rajićevim zapovjedništvom su izgubile sva područja, a snage čiji je bio dio Mrnjavac spasile su Kreševo i Kiseljak od veleizdaje. I tu postaje trn u oku izdajnika. Naseljavanjem u Hrvatsku Mrnjavac počinje viđati hrvatske izdajice iz BiH-e kao ratne heroje.  Davor Kolenda  kao član HVO-e što smo pisali u prošlom broju svjedočio je u korist Ratka Mladića,  on kao član austrijske UDBE-i Pero Križanac itekao su pridonijeli padu srednje Bosne. Takvi ljudi danas normalno žive.  Krivicu pripisuju Tuđmanu. Branitelje sa Banovine takvi tipovi i srpski teroristi zajedno proganjaju, raseljavaju i uništavaju, samo da se ne  dozna istina.

Što reći o slučaju Mrnjavac na kraju? Naši mediji su često Radovana Ortynskog uspoređivali sa Eliotom Nessom, što baš nema veze sa nikakvom stvarnošću, Anđelko Mrnjavac je svojim istragama o hrvatskoj povijesti zadnjih 25 godina učinio mnogo više od čovjeka koji je imao moć, institucije i novac za takve stvari. Zapravo je pokazao kako naša država  postaje prčija izdajnika i lopova, a kada je to istražio, njega su proglasili ratnim zločincem. Čini se da takva sudbina čeka svakog Hrvata u borbi sa posrbicama.

Igor Drenjančević

7dnevno