HOP

Potrebno je shvatiti da se laž, ucjena, krađa i prijevara dugoročno ne isplaćuje

U dobroj namjeri dijelim sa vama svima svoje misli danas. One nisu samo današnje, već moje svakidašnje, već duže vrijeme:

U onom trenutku u kojem u “modernoj” zemlji Europe, kakva bi mi trebali biti, građanstvu biva prepušteno potpuno zbrinjavanje “kojom kunom” onih najsiromašnijih koji okolo oko njih zdvojno prose, u državi gdje građani svojim privatnim donacijama spašavaju živote najteže oboljelih i djece (kao da ne postoje socijalne službe i javno zdravstvo), u društvu u kojem prosvjedi i protesti zbog ogromnih ekonomskih i političkih prijevara i sistemskih pljački na televiziji prikazuju kao neki zabavni šou, “dobar provod i druženje”, u gradu u kojem gradonačelnik ulazi i izlazi iz zatvora i svejedno “gradonačelnikuje” kako njemu paše, u zemlji čiji bezobrazni i lažljivi premijer i dalje tvrdi da je njegova vlada dosad najuspješnija (u čemu to?!) i u kojoj je moguće da se politički lažljivci, smutljivci i propali studenti mlađeg naraštaja (valjda po uzoru na dosadašnje) prezentiraju kao stranka bez ikakvog moralnog i inog pokrića i grade svoj politički kredibilitet na sudbinama deložiranih – teško je povjerovati u bilo kakvu budućnost te iste zemlje. Pogađate – govorim o Hrvatskoj, najljepšoj zemlji pod nebeskom kapom, onoj istoj koja je stvorena krvavom žrtvom generacije koju se danas paušalno odbacuje, omalovažavajući žrtvu branitelja iz njenih redova kojima se na svaki način oduzima dignitet – govorim o zemlji koja vrvi radišnim i poštenim, kreativnim ljudima koji kao takvi životare na rubu ludila, i koji su pogođeni i uništeni sustavnom negativnom selekcijom u svim segmentima i strukama, pregaženih trashom i smećem ispraznosti, laži, nerada i obezvrijeđenih ego-tripom najnesposobnijih koji nas sve skupa vode izravno u propast. Kriza je šira i dublja od one ekonomske, kriza je svih vrijednosti, potreban je veći zahvat od onog prividnog kojeg nam se nudi u političkim govorima i transparentima prosvjeda, potrebna je ljubav, nesebičnost i iskreno domoljublje svih nas koji želimo ozdravljenje našoj domovini, potrebno je raditi za buduće naraštaje (bez obzira da li smo roditelji ili ne), potrebno je zajedništvo bez obzira na kratkoročan vlastiti interes, potrebno je konačno otvoriti oči i prosvijetliti mračnu šumu laži u koju smo gurnuti, potrebno je zadržati zdrav razum i povratiti vjeru u sebe i u ljudskost ovog naroda. Potrebno je shvatiti da se laž, ucjena, krađa i prijevara dugoročno ne isplaćuje, nasušno je potreban idealizam i vjera u ispravno djelovanje, jer se jedino tako ovo dugoročno neodrživo i beznadno stanje kolektivne svijesti našega društva može promijeniti.

Ingrid Runtić