Znakovito je da je jučer u nekim medijima na prvom mjestu istaknuta reakcija Živog zida na povijesno NE grčkog referenduma, kao da se „zaziva vraga“ i u našoj domovini. Također, grčki referendum pogrešno je gledati kao narodno veselje što zamjeram Tsiprasu ili pak napetu utakmicu što odaje Sinčićev komentar jer se radi o teškim prijelomnim trenucima jedne zemlje. S druge strane, ljevičarski predznak Syrize i Živog zida je neosporan, dok ih u mojim očima neodgovorno zaigrani aktivizam naših „mladih ljevičara“ i prebacivanje odgovornosti s premijera Grčke na kompletan narod još više približava. Naravno, živozidaši to rade na lokalnoj razini, ostavljajući svoje aktiviste na cjedilu s prekršajnim kaznama. Jer, budimo iskreni, sve će to narod platiti, dok će vođe nestati negdje u magli, na sigurno – jer kako grčki narod mora plaćati dugove koje su ugovorile njihove vlade, tako i aktivisti stranke Živi zid plaćaju svoje prekršajne kazne sa deložacija. I eto još jedne podudarnosti vodstva Syrize i Živog zida: oni na koncu konca ne dijele sudbinu svojih pristaša i birača.
Ono što ih ipak bitno razlikuje jest domoljubni predznak, kojeg svaka grčka stranka ima, a kojeg naši ljevičari, od onih sijedih komunističkih metuzalema pa do njihovih novih mladih izdanaka – nemaju ni u tragovima. Zbog toga u Hrvatskoj ne može biti riječi ni o desnici, jer ako je samo desnici na prvom mjestu hrvatski nacionalni interes, a ljevica s negodovanjem i grčenjem jedva dopušta izgovoriti te tri riječi – imamo ozbiljan problem u budućnosti. Čak veći nego Grčka danas.
Što se Grčke tiče, nadajmo se najboljem ishodu: neka vuk bude sit, a ovca cijela. Kod nas je zbog domaćih vukova jedva preostalo ovaca. Molim, imajte na pameti da u ovoj mojoj političkoj basni prenesenoj na domaće tlo, ovce vidim kao one radišne, miroljubive i pametne, a nipošto glupe Hrvate (u što nas pojedini vukovi naše vlasti žele uvjeriti). O vukovima u janjećem krznu ćemo nekom drugom prilikom.
Ingrid Runtić