HOP

Lalovac kao Lenjinov šegrt

Predizborna prdež uhranjenih revolucionara

Lalovac je nekad bio službenik austrijske banke. Tamo je naučio kako se preispituju brojke, u životopisu mu je tečaj za suradnike banke možda bio glavni argument da postane ministar financija.

Sad se, pred izbore, prometnuo u pravog revolucionara koji štiti radničku klasu i sirotinju od banaka.

Njegove izjave bi bile dostojne nekog hrvatskog desničara koji se bori za “hrvatski dom, hrvatskog čovjeka” koji su oduzele te strašne zapadne banke, nemani kapitalističke.

Na stranu činjenica da korisnici kredita nisu vlasnici kuće dok ne otplate i zadnju kunu ili franak. Posljedica razmišljanja, po kojem je kuća kupljena na kredit tvoja, je da se ljudi iznenade kad im vlasnik, banka, kaže da isele. Malo više edukacije nebi štetilo.

Problem kredita u francima samo zvuči kao isključivo socijalno pitanje koje pogađa jednu skupinu ljudi, a u stvari je to problem koji pogađa sve nas jer ovakvim lalovačkim pristupom uhranjenog revolucionara se neke važne stvari u tržišnoj ekonomiji urušavaju. Usput i Lalovac je jedan od tih korisnika pa je njegova uzrujanost razumljiva.

Stalno govorimo o tržišnoj klimi, o gospodarskom okruženju i nadamo se da će netko investirati, a naši glavni političari se ponašaju kao Lenjinovi šegrti. Predizborno vrijeme će proći, al ova vlada urušava temelje modernog gospodarskog poslovanja pozivajući se na navodnu socijalnu osjetljivost. Tako su radili i komunisti, sve za pravdu i jednakost. Posljedice smo iskusili.

Lalovac svojim ponašanjem, a s njim i ova vlada, ne štete vele bankama, one će se povući. Hrvatska nije država u kojoj s ene može raditi preko poslovnica. Nakon predizborne revolucije će ostat država u kojoj investitor nikada nije siguran u propise, a takvu državu se izbjegava.

Lalovac i ekipa izigravaju socijalno osjetljive, a tu njihovu osjetljivost će platiti svi građani. Korisnici kredita će možda proć nešto bolje, a i to je upitno.

Kad džepni revolucionari provode revoluciju onda je najbolje sklonit se u kraj jer takve revolucije su ko jeftina prdež, kratko traju, bučne su i jako smrde onima koju imaju zdrav nos da razlikuju prdež od glazbe. Bilo bi znaimljivo provjerit je li i Lalovčeva banka odobravala u ono vrijeme “lopovluka” kredite u francima i je li revolucionar nekad i sam bio u toj mreži te od tog, a imao plaću.

Vinko Vukadin