Denis Kuljiš, novinarski veteran ljevičarskih pogleda I pisac u pokušaju u petak se na promociji svoje knjige “Srbija na Zapadu – faktor Vučić” doista sramotio pred svim malobrojnim posjetiteljima štanda “Službenog glasnika” Beograda koji mu je i tiskao to bezvrijedno djelo. sama knjiga je zbirka Kuljiševih kolumni što ih je godinama objavljivao u raznim tiskovinama u zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Banjaluci. Po svome sadržaju, ona predstavlja besramno ulizivanje aktualnom zločinačkom premijeru Srbije Aleksandru Vučiću i pravi književni panegirik. Kao apologet srbijanske vlasti Denis Kuljiš, student lingistike i sociologije koji nikad nije javno obznanio je li ikad završio barem jedan od dva upisana fakulteta i samim nedorečenim stilom pisanja bez jasne koncepcije, uvoda, razrade i zaključka jednog običnog političkog pamfleta za lokalnu srpsku uporabu u Beogradu, sam dovodi u sumnju validnost svoga akademskog obrazovanja. Jer, čovjek koji drži do svoga intelektualnog statusa u društvu ne može si dopuustiti zapadanje u proturječnost riječi i misli u dvije uzastopne rečenice. To se upravo dogodilo preambicioznog vremešnom glasnogovorniku krvavog srbijanskog diktatora Vučića. Oplakujući zlehudu sudbinu zemalja, kako on veli “regiona” ili bivše Jugoslavije, nije zaboravio ustvrditi kako su sve novonastale države prošle jednako loše tranzicijskom društvenom procesu zbog, kako veli naglašenoga otpora prema zapadu i njegovim temeljnim vrijednostima u svim zemljama proisteklim na ruševinama bivše Jugoslavije, ukjučujući i otpor prema kapitalizmu kao obliku društveno ekonomskog ustrojstva države.
Ovakvu nesuvislu tvrdnju može izreći samo dokazani plaćenik zločinačkog režima u Beogradu u dobro poznatoj jugofilskog iliti srbofilskoj maniri umjetnog izjednačavanja svih država, bivši republika jugoslavenske federacije. Istaknuo je potrebu neophodne preobrazbe svih društava bivše Jugoslavije, ali je netom nakon toga upao u vlasatitu proturječnost misli kad je ustanovio da je to nemoguće zbog navodnoga otpora Zapadu i kapitalizmu. Inteligencija, očito, nije jači saveznik Denisu Kuljišu, ali je zato beskarakterno dodvoravanje jednom propalom političaru tipa Vučića njegova primarna misija prigodom govora na Sajmu knjiga u Beogradu. Još bedastije je zazvučala njegova izrečena konstatacija kako je Srbija oduvijek kao zemlja eminentne povijesti bila okrenuta ka zapadu, a ne prema Istoku. Na to su se i nazočni na skupu, velikosrpski pisac Vladimir Kecmanović i muslimanski posrbica Muharem bazdulj, kao i moderator tribine i ravnateljica “Službenog glasnika” Jelena Trivan samo zagonetno nasmiješili i iz pristojnosti ošutjeli na tu izgovorenu glupost i budalaštinu Denisa Kuljiša. Kao da je gluh, slijep i mutav, te ne vidi da i sam pribiva jubilarnom šezdesetom sajmu knjiga u Beogradu, na kome je počasni gost nekad velebnog i prestižnog europskog sajma knjiga Rusija sa izrazitom, vise političkom, nego književnom i kulturnom promidžbom svojih brojnih pisaca, sudionika beogradskog sajma knjiga. Za svoje bijedno slugeranjstvo režimu Aleksandra Vučića, nema sumnje da je Denis Kuljiš inkasirao izvrsnu zaradu. Po onoj narodnoj izreci, kako svaki Ciganin svoga konja hvali, nisu izostale ni pohvale organizatora tribine “Službenog glasnika”. Jelena Trivan, lani postavljena ravnateljica te nakladne kuće pod izravnom kontrolom države Srbije, vrlo malobrojnim okupljenim znatiželjnim posjetiteljima je objasnila kako je nesretnik Denis Kuljiš imao velikih poteškoća u potrazi za nakladnikom koji bi uopće tiskao njegove bedastoće. Tako je napomenula da je Kuljiš bezuspješno pokucao na vrata brojnih beogradskih naklada koje su ga redom odbijale uz obrazloženje da ne žele tiskati djelo u kome se neumjereno i bez razloga veliča posve neuspješna i propala srpska politika Aleksandra Vučića a istodobno se napada Hrvatska. zasigurno je Kuljiš bio iznenađen i zaprepašten takvom jednodušnom reakcijom brojnih beogradskih nakladnika što misle svojim mozgom, a ne praznom glavom prenapuhanog i izvikanog srbijanskog vlatodršca Vučića. I tako je napokon, nakon mnogo lutanja, pronašao svoj otok sreće u “Službenom glasniku” Jelene Trivan.Još uvijek mladolika i ljepuškasta Jelena Trivan, nekad visoki kadar Demokratske stranke, jedna od njezinih potpredsjednica, zatim glasnogovornica i narodni zastupnik, imala je itekako volje, želje i motiva izaći u susret Denisu Kuljišu. Jer, sama je kao negdašnji vatreni stranački suparnik Vučićeve stranke još pod stranačkim prismotrom njezinog novog političkog tabora Vučićeva SNS-a i ne vjeruje joj se pretjerano. Naravno, sve dok ne dokaže kako je ovakvim promocijama propalice Denisa Kuljiša, dostojna stolice bivšega ravnatelja “Službenog glasnika” i provjerenog ratnog huškača, velikosrpskog povjesničara Radoša Ljušića. On je, unatoč pasjoj poslušnosti svakom srbijanskom režimu, morao biti anjuren iz te državne institucije jer je kuću doveo na rub bankrota i tako je na njegovo mjesto promaknuta Jelena Trivan. Nema dvojbe da je promoviranjem bešćutnog Denisa Kuljiša, čovjeka koji je i pred Srbima u beogradu, zanijekao sve hrvatske ratne žrtve i njegovog novog poslodavca Aleksandra Vučića, i sama Jelena Trivan napravila odličan posao za vlast za koju neumorno radi kao što je to činila i za prethodnu vlast Borisa Tadića. Još je pala u totalni delirij kad je Kuljiš pred njom kao i Bazduljem i Kecmanovićem kao stara srpska udvorica svoje umotvorine okrunio rečenicom kako su i Hrvatska i Srbija jednako daleko od Europe, a brak Hrvatske i Europske unije, veli samozvani mudrac Denis Kuljiš je pred raspadom zbog nesposobnosti hrvatske Vlade. Svi znamo i bez srpske ulizice Denisa Kuljiša koliko je Vlada Zorana Milanovića štetna i nesposobna po Hrvatsku i njezine nacionalne i državne interese. Ali, zato idućeg tjedna slijede izbori, kad će zakonskim putem i voljom hrvatskih birača Zoran Milanović sa svojom svitom pasti s vlasti i grbače hravtskog naroda. Vrijeme je da istog trena u zavjetrinu i u ropotarnicu povijesti novinarstva odu i ljudi poput Denisa Kuljiša, lažnog kritičara njegovog omiljenog ideološkog sabrata Zorana Milanovića i neskrivenog pristaše Aleksandra Vučića, koji mu preko Jelene Trivan daje prigodu zarađivati sigurno goleme novce radi njegove osobne političke promocije. I tako će prvi povratnim letom iz Beograda ka Zagrebu, u glavni grad Hrvatske sletjeti Denis Kuljiš, čovjek koji je ovakvim javnim istupom i napisanom političkom paškvilom iskazao nedostatak poštenja, dostojanstva i morala u veličanju onoga koji bi sutra, ukase mu li se prigoda ponovno zapucao na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao što je to činio u u svojoj mladosti ratnih devedesetih. Ljudi koji pate od političke amnezije poput Kuljiša toga neće i ne žele biti svjesni, a savjest su davno zaturili i bacilli pod noge.
Osim Denisa Kuljiša, od poznatijih hrvatskih ljudi Sajmu knjiga su uz dužno i nimalo čudno političko slaganje stavova nazočili i Dragan Markovina, novopečeni srpski domoljub i trenutačno na dužnosti direktora arhiva srpske manjine u Hrvatskoj. takvom titulom su ga barem predstavili domaćini sajma knjiga i radi toga, kao i od ranije njegovih dobro znanih prosrpskih stajališta, ukazali mu poseban respect. Markovina, s razlogom otpušteni professor Filozofskog faulteta u Splitu na odsjeku katedre za povijest splitskoga Sveučilišta, tako je brzo postao srpski stranački uhljeb. I nije jedini te vrste otpadnika koji su odmah pronašli afirmaciju na Sajmu knjiga u Beogradu. Na velikim bilbordima, postavljenim pred ulaze u prostrane sajamske objekte primejtna su bila i istankuta imena Miljenka Jergovića, Vedrane Rudan i Rada Šerbedžije. Svakao, svi oni su po posebni i svim odavno znanim zaslugama za promicanje velikosrpskih ideja, zauzeli značajno reklamno mjesto na prilazima Sajmu knjiga, a u Draganu Markovini i njegovom ocu Roku Markovini što su ratne 1992. otvoreno koketirali sa četničkim generalom Momčilom Perišićem tijekom bombradiranja Mostara od strane JNA suvišno je trošiti riječi. Srbizirane JNA im je tad predvođena još i generalom Milutinom Kukanjcem nudila da ih kao jedinu hrvatsku obitelj evakuiraju iz Mostara, kad prije toga etnički očiste grad od svih ostalih Hrvata i Bošnjaka. nakon toga bi obitelj Markovina sa Srbima iz Mostara nastavila mirno i lagodno živjeti u zamišljenom “srpskom” Mostaru.
Prvotno je Roko Markovina to prihvatio, no u poslejdnjem trenutku je odustao, ali i sama pomisao vođenja pregovora sa garesorom i potencijalnim okupatorom njega, kao i nejgova dva sina Dragana i damira, svršenog studenta Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu i stanovnika beograda, automatski diskvalificira od bilo kakve ozbiljne uloge i sudjelovanja u političkom životu Hrvatske. Unatoč svim ovim činjenicama, Dragan Markovina je u jednom trenutku dospio i do zvanja profesora povijesti nna splitskom fakultetu, odakle je, naravno, otjeran zbog naglašenih velikosrpskih misli i ideja koje je širio na predavanjima studentima na satovima povijesti. I kao takav, Markovina je upravo kao i besramna spisateljica Vedrana Rudan i Miljenko, alijas “mMlentije”, kako od milja Jergovića Srbi zovu, rado viđen gost u Srbiji gdje god se i kad god se pojavi, bilo gdje i bilo kad. zato je i imao počasno mjesto gosta nakladnika uz probrano društvo inozemnih pisaca koje su činili i Aleksandar Sekulov iz Bugarske, Vele Smilevski iz makedonije, Dimitri Verhulst iz Belgije, Jan Sonegor iz Danske, Joana Prvulesku iz Rumunjske, Miha Macini iz Slovenije, Mihajlo Popović, Srbin iz srpske dijaspore, rođen i nastanjen u austrijskoj prijestolnici Beču, Sven Peters, professor nizozemskog jezika u belgijskom Antverpene, Stephen John Watson iz Velike Britanije, Henrik Jul Jensen iz Danske, te Blaže Minevski i Rade Siljan iz Makedonije. Lako je zamijetiti da je najviše probranih gostiju uz spomenute posrbice iz Hrvatske, još i nekoliko, također, provjerenih prosrpskih pisaca iz Makedonije. Nažalost, Srbi i ovako krasno zamišljenu kulturnu manifestaciju, što je ove godine obilježila rijetku šezdesetu obljetnicu postojanja pretvaraju u politički simpoziju, umjesto da ona ima prije svega književni i kluturni predznak. Pored brojnih izlagača iz zemalja diljem svijeta i sa svih kontinenata, na ovogodišnjem sajmu sudjelovali su, kao i uvijek, i izlagači iz Hrvatske. Predstavili su se sa svojim aktualnim izdanjima Hrvatske gospodarska komora, zatim “Nova Stvarnost”, Slap d.o. i Demetra d.o.o. Prije nekoliko godina apsolutnih hit sajma knjiga Beogradu je bila knjiga “Genetsko podrijetlo Hrvata”. Vjerovali ili ne, tiraž knjige je rasprodat u rekordnom roku, a ljudi su se masovno tiskali oko štandahrvatskog nakladnika u želji da kupe knjigu. za razliku od te 2012. godine, ovog puta hrvatski nakladnici nisu ponuili tako Srbima senzacionalno i atraktivno djelo koje bi čitatelji i potencijali kupci knjige kupili u u rekordnom roku kao prije tri godine. Ipak, Hrvatska se predstavila u dobrom svjetlu sa brojnom i raznovrsnom ponudom knjiga, neovisno od spomenutih neprimjerenih ispada srpskih plaćenika Denisa Kuljiša i Dragana Markovine. Na sajmu knjiga je ove godine dominirala Ruska literature, budući je Rusija bila počasni gost sajma, te je izložila čak 1 500 knjiga najraznovrsnijih sadržaja. Sajmom su prodefilirali renomirani ruski posci današnjice Pavel baskinij, Sergej Beljakov, jelena Bondareva, Eduard Verkin, Boris Jevsejev, Jurij Loščic, Natalija Naročnickaja, Olga i Pavel Sjutkini, Viktor Jerofejev, Sergej Lukjnanenko. Kao počasni gosti, Rusi su izložili i pompoznu izložbu pod nazivom “Blago ruske pismenosti” iz zbirke moskovskog državnog objedinjenog muzeja parka “Kolomensko – Izmajlovo – Lefortovo – Ljublino.” Tako je nastavljena već dugogodišnja i ustaljena tradicija počasnog gostovanja jedne svjetske zemlje na sajmu knjiga. To je ustanovljeno 2002. kad je prvi počasni gost bila Norveška, a sljedećih godina, redom su počesni gosti sajma knjiga bili i Kanada, francuska, Velika Britanija, SAD, Italija, japan, Grčka, Švedska, Portugal ( točnije portugalski jezik), Mađarska, Poljska, Kina, te je ove godine red došao na Rusiju. Nimalo slučajno, u jeku političke krize u Srbiji i lomljenja političkog koplja između Rusije u EU, Srbi su upravo ove godine podarili gostoprimstvo Rusiji. U životu nikad ništa nije slučajno.
Dragan Ilić
