HOP

Krešo Beljak sramotno je ogledalo sveukupne političke situacije u Hrvatskoj

Dok relativni izborni pobjednik HDZ vodi legitimne, polutajne i teške razgovore s MOST-om o formiranju Vlade, na rubu hrvatske političke scene, u HSS-u, vodi se bespoštedna borba između Kreše Beljaka, kojemu je cilj ideološki totalno promijeniti i na taj način uništiti najstariju hrvatsku demokratsku stranku, i utjecajnih članova HSS-a, Marijane Petir i Darka Korena, koji žele Beljaka spriječiti u toj nakani.

Pojava i totalitarno ponašanje Kreše Beljaka u HSS-u i na hrvatskoj političkoj sceni pokazali su sav jad i svu bijedu fiktivne demokratske političke kulture u Hrvatskoj. U tom pogledu Hrvatska je dotaknula dno dna. Osim članova HSS-a, koji su bili neodgovorni i potpuno nemarni u procjenjivaju osobe koju uzimaju za predsjednika Hrvatske seljačke stranke, demokratskog i političkog blaga hrvatskoga naroda, najveći krivac za dosad neviđenu medijsku eksponiranost političara osuđenog za kriminal još je uvijek aktualni predsjednik SDP-a Zoran Milanović, koji je i u tom pogledu, zbog isključivo vlastitih političkih interesa, pokazao sav svoj politički antitalent i nebrigu za razvoj demokratskih političkih vrijednosti u Hrvatskoj.

Radić među slavnim svjetskim osobama

Prvi predsjednik HSS-a Stjepan Radić diplomirao je političke nauke u Parizu. Nakon smrti Stjepana Radića, koja je bila rezultat atentata na ovoga hrvatskog vođu u Beogradu 20. lipnja 1928., za drugog predsjednika HSS-a 1928. godine izabran je dr. Vladko Maček, koji je 1903. stekao doktorat prava u Zagrebu. Treći predsjednik HSS-a od 1964.  dr. Juraj Krnjević (u emigraciji) također je završio pravo u Zagrebu i Beču. Trenutačni predsjednik HSS-a Krešo Beljak osuđeni je kriminalac. Time je sve rečeno.

Sva tri prva predsjednika HSS-a bila su vrlo poznata i na širokoj međunarodnoj političkoj sceni. Osim što je studirao u Parizu, proputovao cijelu Europu, te u Londonu, Parizu i Moskvi tražio pomoć za oslobađanje hrvatskoga naroda od velikosrpskoga kolonijalizma i ugnjetavanja, o Radiću su vrlo pozitivno pisali najutjecajniji svjetski listovi u Americi i Europi. U knjizi Celebrities of our time (Slavne osobe našeg vremena) poznati novinar američkog The New York Times-a Herman Bernstein napisao je 1922., nakon posjeta Hrvatskoj, izrazito afirmativan komentar o pravednoj borbi hrvatskoga naroda za svoju slobodu, vođi Hrvata Stjepanu Radiću i teškoj greški koja je učinjena hrvatskom narodu od strane Mirovne konferencije u Parizu 1919. godine. U svojem ću feljtonu objaviti taj članak u cijelosti.

Imajući u vidu tko su bili osnivači HSS-a i njezini predsjednici u prvih 85 godina života i djelovanja te stranke, izbor Kreše Beljaka na čelo HSS-a gotovo da bi se moglo  usporediti s izborom nekog naročito problematičnoga seoskog svećenika ne čelo Katoličke crkve u Rimu. Bio bi to svakako potez koji bi ozbiljno uzdrmao temelje najvažnije svjetske vjerske institucije, koja kontinuirano traje već dvije tisuće godina.

Braća Radić najuspješniji hrvatski politički prosvjetitelji

Budući da više od devedeset posto Hrvatica i Hrvata ima veliku prazninu (ne njihovom krivnjom) u poznavanju hrvatske povijesti od osnivanja HSS-a 1904. do stvaranja NDH 1941., potrebno je skrenuti pozornost na činjenicu da su braća Antun i Stjepan Radić najveći i najuspješni politički prosvjetitelji hrvatskoga naroda u njegovoj cijeloj povijesti. Za njih se može slobodno reći da su uveli demokraciju u hrvatski politički život. Kad je išao u seljačkim kolima diljem Hrvatske i osnivao ogranke HSS-a, po dolasku u selo Stjepan Radić najprije bi pitao za seljake koji znaju čitati, koji ne tuku svoje žene i koji idu u crkvu, a ne boje se lokalnog svećenika. Nakon što bi pronašao takve ljude, Radić ih je predlagao za predstavnike HSS-a u tom selu ili mjestu. Samo iz ovoga razloga nemoguće je pomiriti se s Beljakovim staljinističkim odlukama, koje poništavaju više od jednog stoljeća uspješne izgradnje demokracije u Hrvatskoj seljačkoj stranci, a povrh toga i borbu te stranke za svekoliki boljitak i budućnost hrvatskoga naroda. U svakoj drugoj demokratskoj zemlji na svijetu mainstream mediji, čuvari demokracije u tim zemljama, izvršili bi neviđeni pritisak na njihovog Beljaka da mora dati ostavku.

Mainstream mediji pomažu Beljaku

Zadnje Beljakove namjere da ne prihvati žalbe dugogodišnjih visokih dužnosnika HSS-a,  Marijane Petir i Darka Korena, po kojima je ta stranka postala prepoznatljiva u njihovoj okolini, a i šire (u Europskom parlamentu), ne samo da je u neskladu s demokratskim načelima na kojima je HSS osnovan, nego je i u suštoj suprotnosti i s ono malo demokratskoga dostignuća u hrvatskoj politici od 1990. godine. Beljakovo uništavanje HSS može se slobodno usporediti s pokušajem da netko želi uništiti Republikansku stranku u SAD-u ili Konzervativnu stranku u Velikoj Britaniji. To jednostavno ne bi prošlo. Nažalost, za razliku od mainstream medija u zapadnim demokracijama u takvim slučajevima, hrvatski mainstream mediji daju enormnu i uljepšanu medijsku sliku kriminalcu u hrvatskoj politici. U dobivanju velikog medijskog prostora Beljak u tom pogledu gotovo da ne zaostaje za predsjednikom HDZ-a Andrejem Plenkovićem, koji se u svojim javnim nastupima ponaša izuzetno uljuđeno i demokratski, što je velika novost u hrvatskoj politici. Činjenica da Beljak dobiva veliki prostor u mainstream medijima  automatski traži i odgovor na pitanje: Tko stoji iza tog političkog huligana i nasilnika, koji čini sve što može kako bi uništio Hrvatsku seljačku stranku?

Demokratska budućnost hrvatskoga društva nalazi se iznad svakog drugog interesa

Krešo Beljak otišao je u uništavanju HSS-a tako daleko da je žurno potrebno osnovati «Odbor za spas Hrvatske seljačke stranke». Više je nego jasno da Beljak ne želi pošteno i demokratski riješiti sukobe u HSS-u jer mu je namjera uništiti tu stranku. U takvim slučajevima u demokratskim društvima pristupa se odbijanjem poslušnosti vođama i javnim prosvjedima. To više nije dužnost samo članova HSS-a, nego i svih demokratski orijentiranih hrvatskih domoljuba u domovini i diljema svijeta. Na taj opasan politički, tj. stranački presedan trebaju u prvom redu reagirati i svi čelnici hrvatskih parlamentarnih i drugih političkih stranaka. HDZ i SDP ne bi smjeli ni u jednoj varijanti prihvatiti potporu HSS-ovih saborskih zastupnika izabranih na listi SDP-a. Da je išao sam pod vodstvom Kreše Beljaka, HSS vjerojatno ne bi dobio nijednog parlamentarnog zastupnika. Ako želi sačuvati i učvrstiti svoj slogan «vjerodostojno», vođa HDZ-a Andrej Plenković treba odbiti i svaku pomisao na prihvaćanje potpore od Kreše Beljaka i njegovih saborskih zastupnika sve dok je taj politički diktator na čelu HSS-a. Nema tog političkog pragmatizma, pa čak ni Machiavellijeva, koji bi mogao opravdati eventualno Plenkovićevo prihvaćanje potpore Kreše Beljaka. Plenković i HDZ dobili bi natpolovičnu većinu na izborima, koji bi se morali održati zato što bi HDZ odbio Beljakovu neprincipijelnu potporu. Nema te Vlade u Hrvatskoj koja ima prednost pred demokratskom budućnošću hrvatskoga društva.

U ovom najkritičnijem trenutku u povijesti HSS-a važno je, ali i ne najvažnije, tko će biti novi predsjednik HSS-a. Najvažnije je to da ta osoba ne bude Krešo Beljak.

Ako HSS mora – iz ovog ili onog razloga (ja mislim da ne mora i da neće) – nestati s hrvatske političke pozornice, neka se to dogodi na dostojanstven način, kakav i zaslužuje najveća i najstarija hrvatska politička stranka u novijoj povijesti hrvatskoga naroda, a ne tako da je divljački, na brutalan način ubije Krešo Beljak i ostavi u pustinji da njezino mrtvo tijelo još dodatno komadaju i proždiru neojugoslavenski i neokomunistički politički kojoti i šakali. Tako nešto ne smije se dogoditi jer bi to predstavljalo povratak u najmračnije doba raznih političkih nacističkih i komunističkih diktatura u Hrvatskoj.

Beljak kao predsjednik Filipina Rodrigo Duterte

Malo kome na ovome svijetu više nije nepoznato da živimo u posebice opasnom vremenu, koje prijeti strašnim posljedicama cijelom čovječanstvu. Pritisnut raznim i za sada nerješivim problemima na svim područjima života, ljudski je rod obezglavljen. Samo je pitanje već i najmanje miskalkulacije u sukobu velikih sila pa da uđemo u strašan treći svjetski rat, za koji papa Franjo kaže da je već počeo. Drmaju se temelji Europske unije, SAD je na rubu novoga građanskog rata između bijelaca i drugih stanovnika toga nekadašnjeg svjetionika ljudskih sloboda i demokracije. Strašna razaranja i humanitarna tragedija povećavaju se na Bliskom istoku. Rusija i SAD gotovo si svakodnevno međusobno prijete korištenjem taktičkog atomskog oružja. Zbog svojatanja suverenosti otoka u Južnokineskomu moru, svakim danom sve više raste napetost između NR Kine s jedne strane te Japana i Južne Koreje s druge strane. Sjeverna Koreja nastavlja s razvojem i testiranjem vlastitoga nuklearnog naoružanja i prijetnjama da će ga koristiti. Na Filipinima je za predsjednika izabran Rodrigo Duterte, koji za sebe kaže da je pobornik Hitlerovih metoda ubijanja te da želi ubiti tri milijuna narkomana na Filipinima. Predsjednika SAD-a Obamu javno je nazvao «kujinim sinom».

Zaustavimo Krešu Beljaka i spasimo HSS

U takvom međunarodnom političkom ozračju pojavio se na hrvatskoj političkoj pozornici i Krešo Beljak. Ne zaboravimo, i Hitler je bio izabran na demokratskim izborima. Prije toga nitko ga nije doživljavao kao ozbiljnog političara. Svi znamo što se kasnije dogodilo. Krešo Beljak zasada je samo mali Hitler u Hrvatskoj seljačkoj stranci. On ne želi nikoga fizički ubiti, ali ubija demokraciju u HSS-u i na hrvatskoj političkoj pozornici. Potpuno je nepredvidiva osoba. Zaustavimo Krešu Beljaka prije nego što postane prava opasnost ne samo za HSS, nego i za cijeli hrvatski narod, pa postane uzor ostalim predsjednicima političkih stranaka u Hrvatskoj.

mr.sc. Antun Babić

bivši član Središnjeg odbora HSS-a u emigraciji

bivši predsjednik Glavnog odbora HSS-a u Australiji