HOP

SVJEDOK PROTIV KAPETANA DRAGANA PREŽIVIO STRIJELJANJE, ODBAČEN OD DRŽAVE, DOK JEDAN OD NJEGOVIH KRVNIKA JE DOBIO KREDIT I TVRTKU!

Zlatko Martinić preživio je 16.9.1991. godine streljanje pred vikendicom Dragana Čičića, kada je streljano 17 branitelja u blizini hotela Gavrilović u Petrinji. Streljao  je branitelje iz 120 br HV-a Dragan Sanader, pripadnik izviđačkog-diverzantska 39 korpusa VS Krajine.

Oko njega su prštali meci, ali niti jedan nije pogodio cilj. Ostao je neozlijeđen , samo pun masnica, jer je četnička vojska krajine prije streljanja pretukla branitelje. Kada se uvjerio da nema više nikoga udaljio se od mjesta zločina i vratio se u jedinicu, danas je svjedok te situacije, strašnog zločina, a neki dan je bio svjedok na suđenju kapetana Dragana u čijim je logorima bio zlostavljan.  U obrani zemlje bio do zadnjeg trenutka. Nakon rata radio je u više tvrtki, ali zbog lošeg odnosa prema braniteljima otišao je u Švedsku gdje i danas živi. Na slici je osoba koja pokazuje mjesto pokolja u društvu predsjednika logoraša Ivana Lipaka. 

-I danas imam noćne more zbog prebijanja prije streljanja, trume tokom streljanja i zato pijem lijekove, teško spavam, a to utječe na kompletan moj život. Užasnut sam ponašanjem prema braniteljima.-rekao je za naš portal.

Evo kako je država Hrvatska nagradila Dragana Čičić pred čijom je vikendicom streljano 17 branitelja, a koji se dovodi u vezu sa samim streljanjem;dobio je kredite, tvrtku u Hrvatskoj, koju je na kraju opljačkao i odvezao strojeve u Srbiju!

 

Marina Lovrić Merzel bila je u nadzornom odboru blokirane tvrtke “Drvoplast” d.o.o., koja je i tada bila vlasništvo ratnog zločinca Čičića, a ta tvrtka je ipak dobila baš taj kredit.

Bila je i u nadzornom odboru tvrtke ratnog zločinca, koji je dobio sumnjivi kredit HABOR-a. Nije reagirala. Nije reagirala moralno na činjenicu da je on krvnik našeg naroda. Nije reagirala niti na blokirani račun kao sumnjivu činjenicu, a kamoli na sumnjivi kredit HBORA kao činjenicu. Sve je to kraj nje prolazilo bez reakcije. 4 500 000 eura sumnjivog kredita prolazi kao 4 lipe kraj županice. U nekoj tvrtci to bi bila referenca za otkaz, a ako ste političarka, to je referenca za uspjeh. Novac nikada nije isplaćen toj tvrtci, niti taj podatak za županicu nije bitan.

“Drvoplast d.o.o. iz Petrinje bio je  vlasništvo  Dragana Čičića, ratnog zločinca, koji je sudjelovao 1991 i 1992 ubijanju Hrvata, građana Petrinje čija su tijela zakopana kraj njegove vikendice. O tome može posvjedočiti i nekoliko ljudi iz Petrinje kojima i danas odzvanjaju krici proganjanih i ranjenih, slike ubijenih po njegovom naređenju. Čičić je kupovao i oružje za Srbe u Petrinji.

1991. godine iskoristio je Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva i društvenu imovinu i dio zemljišta koji je pripadao odbjeglim Hrvatima prenio je u gruntovnici u Petrinji na svoje ime.  Na istu tu zemlju je odmah nakon rata zatražio kredit od HBOR-a, iako je u trenutku odobrenja kredita imao blokiran račun.

Novac nije sjeo na žiro račun “Drvoplasta”, jer ni dvije godine kasnije račun još nije bio deblokiran, o čemu svjedoči njihova zamolba za deblokadu žiro računa Gradu Petrinji. Kredit je odobren u iznosu od 4.500.000 eura, za koji kredit je Fond za razvoj i zapošljavanje (u to vrijeme predsjednik uprave Stojanović – SDP – tad je bilo brojnih ovakvih afera), a članica nadzornog odbora županica Marina Lovrić Merzel i Mladen Kober iz HABOR-a,  koji su se izvukli od bilo kakve odgovornosti za ovu notornu glupost i čistu pljačku.

Branitelji su tražili u nekoliko navrata da se ispita i pokrene postupak protiv Dragana Čičića i njegove žene, koja je nakon njegovog bijega u Srbiju ostala u istom tom prostoru, koji je otišao u stečaj i bio pod patronom stečajnog upravitelja Mladena Seleca, pod firmom Trgodrvoplast d.o.o. i Europlast d.o.o., gdje su reciklirali plastiku koju je ona putem svojih firmi izvozila Čičiću u Kraljevo i tako ispunila uvjete kod HBOR-a da bude izvoznik!”, rekla nam je naša zviždačica.

Strojevi koji su trebali biti kupljeni od kredita HBOR-a nisu kupljeni, već je od istog novca montirana tvornica u Kraljevu, a na intervenciju Petrinjskih branitelja Čičićeva žena, dala je izjavu; kako strojevi po gabaritima ne mogu ući u halu, jer je prevelika i to je razlog kupnje  drugih. Kupili su druge, polovne i postavili pogon u Petrinji. Zbog afere HBOR otkazuje kredit, a u stečajnom postupku prostor je iznajmljen Čičićevoj ženi –  tvrtkama Europlast i Trgodrvoplast d.o.o. Malverzacijama tu nije kraj, naknadno kupljeni strojevi za “Drvoplast” na kraju su odveženi u Srbiju, bez da je itko reagirao na to, a zapravo je već tada bila na snazi kaznena prijava prema ratnom zločincu Čičiću.

Ovaj primjer jasni je stav sdepeovske elite prema ratu u Hrvatskoj. SDP-ovka Merzel ne razlikuje zločinca od žrtve. Ratni zločinac za narod nije ratni zločinac za županicu. Novci i strojevi pokradeni su poput šake kokica iz kokošinjca i nitko ništa nije vidio, iako su tone u strojevima i milijuni u eurima pokradeni.

I. Drenjančević

HOP