HOP

Amerikanci i Englezi već 420 godina pišu eseje i čak doktorske disertacije o prvoj hrvatskoj iseljeničkoj koloniji iz 16. stoljeća

Amerikanci i Englezi već 420 godina pišu eseje i čak doktorske disertacije o prvoj hrvatskoj iseljeničkoj koloniji iz 16. stoljeća na otoku Roanoke u Sjevernoj Karolini
Prvi engleski guverner u Americi John White 1587. pronašao je tragove prvih hrvatskih doseljenika na Novom Kontinentu i potvrdio da su Hrvati i prije Engleza stupili na tlo Amerike
Britanski pustolovi su 1590. godine u Sjevernoj Karolini na otoku Roanok pokušali osnovati prvu anglosaksonsku koloniju na tlu Amerike. Tome je prethodila prva engleska ekspedicija na sjevernoamerički kontinent, koju su vodili Philip Amadas i Arthur Barlow 1584. godine. Začudili su se kad su među tamošnjima Indijancima vidjeli djecu s vrlo lijepom crvenkastosmeđom kosom i očima boje kestena, jer su svi ostali Indijanci bili izrazito crni. Po tome su zaključili da su prije njih Engleza tamo morali biti neki drugi bijelci. Također ih je iznenadilo koliko su ti Indijanci bili prijateljski raspoloženi. Nazivali su se Hatteras, prema otoku na kojem su živjeli, a Englezi su ih zvali Croatoan ili Croatan, prema imenu njihova naselja na otoku južno od Roanokea. Istraživači su u svojim zapisima spominjali svjedočenja Indijanaca o njihovu podrijetlu. Posebno su isticali Mantea i Wanchesea, koje su poslije odveli u Englesku, gdje su naučili jezik, te vratili u Ameriku, kako bi pomagali Englezima kao njihovi namjesnici. Po njima nazvana su dva mjesta na otoku Roanok. Njihovo je svjedočenje danas neprocjenjivo važno za razumijevanje legende o Croatian Indijancima. Naime, ispričali su kako su neki bijelci prije tridesetak godina doživjeli brodlom u blizini, te da su se neki od njih spasili. Poslije su pokušali otploviti uz pomoć dvaju čamaca, koje su napravili zajedno sa Indijancima, ali u tome nisu uspjeli, pa su ostali živjeti s njihovim roditeljima. U svakom slučaju, ti mladi Indijanci nisu znali puno o podrijetlu brodolomaca, niti zašto je njihovo naselje nazvano Croatan, ali je Englezima bilo jasno kako su na ovom prostoru i prije njih boravili Europljani, te su bili slobodniji u komunikaciji s tim plemenom. Poslije je na otok Roanoke došlo nekoliko engleskih doseljeničkih skupina, među kojima i ona čuvenog sir Waltera Raleigha, koju je vodio John White, koji je trebao postati guverner prve engleske kolonije na novom kontinentu. Bilo je to 1587. godine.
Godinu dana poslije, po izbijanju rata sa Španjolskom, White se vratio u Europu, ostavivši doseljenike na otoku Roanoke. S njima je dogovorio kako će mu ostaviti obavijest ako se u međuvremenu presele. Ako s Roanokea odu u Croatan, bliže Indijancima, ostavit će natpis Croatoan urezan u koru drveta. Ako to bude u nuždi, ostavit će urezan i križ. U međuvremenu, White nije mogao pronaći brodove, kojima bi se iz Europe vratio natrag. Kad se nakon dvije godine u ljeto 1590. White konačno vratio na otok Roanoke, ostao je zaprepašten, jer nije našao nikoga. Naselje je bilo opustošeno i ograđeno poput utvrde. Na velikom stablu pronašao je urezan natpis Croatoan bez križa. Nadajući se kako su mu sunarodnjaci na sigurnom među indijanskim prijateljima na obližnjem otoku, pokušao je otploviti do njega, ali ga je u tome spriječilo nevrijeme,pa je bio prisiljen već u listopadu vratiti se u Englesku, a da nije do kraja riješio zagonetku o “izgubljenoj koloniji.” Međutim, većina je vjerovala kako su zbog napada drugih Indijanaca i nedostatka hrane, iselili i ostali živjeti u miješanom plemenu Croatan Indijanaca, koje su poslije istraživači smatrali vrlo naprednima. Godine 1714. namjesnik Sjeverne Karoline John Lowson pohodio je Croatian Indijance na Hatterasu i oni su mu ispričali kako su neki od njihovih predaka bili bijelci, te da su znali “govoriti u knjigu.” Godine 1885. država ih e priznala pod imenom Croatani i od tada im je nekoliko puta mijenjano ime. U okrugu Robeson živi ih oko 40 tisuća, a većina njih su farmeri ili tvornički radnici.
Povijest je ponekad neumitna u čuvanju svojih tajni. Stoljetne svjetske migracije naroda prouzrokovale su i još uvijek uzrokuju “otuđenost” ljudi, žena i djece od svog rodnog ognjišta i od korijena svoga naroda. Ljudska radouznalost, međutim, nema granica. Dovoljna su tri slova ili jedna riječ, čak i na tuđem jeziku, koja upućuje na naše sunarodnjake i mi smo spremni uzviknuti da je u dalekom svijetu netko bio ili još uvijek jest našeg podrijetla. Povijest je u čestim slučajevima, na našu sreću, istinita. O izgubljenoj prvoj engleskoj koloniji Roanoke u američkoj saveznoj državi North Carolina piše se već preko 420 godina. O ovoj “izgubljenoj koloniji” još uvijek se pišu eseji, izvode se arheološka iskopavanja, upire se prstom u razne zavjere, jednom riječju, počeci engleske kolonizacije u Americi vezani su za legendarnu riječ Croatoan ili Croatan u nekim izvorima, koja e krajem 16. stoljeća bila urezana u jedno drvo na otoku Roanoke u vodama Atlantskog oceana u Pamlico zaljevu North Caroline. O ovoj “nestaloj koloniji” napisano je mnoštvo knjiga u Engleskoj i u Americi, a na tu temu pišu se brojne doktorske disertacije. No, sve informacije o ovoj “nestaloj koloniji” vrte se oko širenja kršćanstva u Novom Svijetu, o prvom engleskom djetetu, djevojčici, rođenoj u Americi, o američkim Indijancima i o navedenoj riječi Croatoan.
Dragan Ilić
HOP